Intervju - Uroš Spajić: Sa broda koji tone, na spejs-šatl!

“Kupili su me kad sam video preko celih tribina ispisano Dobro došao u naš klub, Uroše, sve sa našom zastavom”, kaže srpski štoper u osvrtu na 2018. godinu.

Fudbal 11.01.2019 | 23:32
Intervju - Uroš Spajić: Sa broda koji tone, na spejs-šatl!
Tamo negde u maju možda je neko i pomislio da je Uroš Spajić napravio korak unazad kada je iz Anderlehta za 6.000.000 evra prešao u Krasnodar. Sedam meseci kasnije to već izgleda sasvim drugačije. Anderleht je peti na tabeli u Belgiji sa čak 14 bodova manje od vodećeg Genka. U grupi Lige  Evrope je bio poslednji na tabeli iza zagrebačkog Dinama, Fenerbahčea i Spartaka iz Trnave. Krasnodar je drugi u Rusiji, da nije u poslednjem kolu igrao samo 1:1 protiv Ufe bio bi i prvi, a u Ligi Evrope je izborio dvomeč sa Bajerom iz Leverkuzena pošto je prošao dalje u konkurenciji Sevilje, Standarda i Ahisara. Sa ove distance dakle selidba u Rusiju ne da izgleda kao pravi izbor, već kao bingo. Posebno s obzirom da se sada čini da je Spajić...

“Grubo zvuči, ali u poslednjem trenutku sam izašao sa broda koji je krenuo da tone”, nastavlja Uroš rečenicu u novogodišnjem intervjuu za MOZZART Sport u kojem je govorio i o rastanku sa Briselom, uspomenama sa Mundijala, ali pre svega o čudu zvanom Krasnodar.

Bikovi ne samo da su drugi na tabeli ruske Premijer lige, već su i klub koji je postigao ubedljivo najviše golova (četiri više od Zenita, čak osam od CSKA, Lokomotive ili Arsenala iz Tule) i pride igrao ubedljivo najlepši fudbal u Rusiji. Nažalost, od ove jeseni ljubitelji fudbala u Srbiji nemaju ge da gledaju rusku ligu, ali verujte na reč Krasnodarov stil igre može da vas na trenutke prevari pa da pomislite da gledate špansku Primeru ili  Bundesligu. Recimo da govorimo o ruskoj verziji tiki-take.

“Još kad sam dolazio govorili su mi da predsednik Sergej Galicki voli Barselonu i da insistira na tome da Krasnodar igra napadački fudbal. Iskreno, tada mi je zvučalo malo nerealno. Ali kad je sezona počela, vidiš da ima smisla. Stvarno igramo mnogo ofanzivno. Mi štoperi smo 70 odsto vremena na centru terena. U svakoj utakmici je lopta više od 70 odsto vremena u našim nogama, mi pozadi imamo po 100 pasova. Sve je leglo i publika zaista uživa. Da ne ureknem, ali poobarali smo sve klupske rekorde. I po broju osvojenih bodova, imali smo i seriju od sedam pobeda, najviše datih golova, najmanje primljenih”, zadovoljno trlja ruke 25-godišnji štoper.

KAD SU ZVALI IZ PREMIJER LIGE

Doduše, nije verovatno ni on sam mogao da se pre nekog vremena zamisli u Krasnodaru. Pre dve sezone je u četvrtfinalu Lige Evrope igrao onaj čuveni dvomeč sa Mančester junajtedom, kasnijim osvajačem trofeja. Slavno ime engleskog giganta privklo je pažnju svetske javnosti. Spajić je odigrao utakmice života, Junajted je prošao u četiri najbolja tek u produžetku, a mnogi su navijači iz Engleske pitali: zašto ovaj čovek ne igra u Premijer ligi?

“Bilo je tada i konkretnih ponuda iz Engleske, ali priča je bila drugačije u Anderlehtu, ona stara uprava. Sportski direktor je tada želeo da čuva tim za Ligu šampiona, pa je to leto prodao samo Jurija Tilemansa. Za mene su nudili 10.000.000 evra, on je tražio 15.000.000, čisto da bi mogao kulturno da odbije. Ne sećam se više, ali recimo da je zvao neki klub tipa Hadersfild ili Vest Bromvič. Bilo je i drugih ponuda. Sledeće zime Spartak je nudio 8.000.000 evra. Nisam se mnogo ni obazirao tada, znao sam da će sve to doći ako i klub i ja nastavimo da igramo dobro, ali ne možeš sve u životu da planiraš”, priseća se Spajić.

Anderlehtov brod je u međuvremenu potonuo. Nova uprava se za sada ne snalazi najbolje i rezultati trpe. Samim tim i ugled igrača, pa je Spajić umesto u nekoj od liga petice završio u Rusiji. Nemojte da mislite da se pokajao.

“Ljudi su me zvali već negde u martu i iskreno u tom trenutku nisam bio nešto zagrejan. U međuvremenu vidiš šta se dešava u Anderlehtu, sve te promene, nekako mi se nije svidela ta atmosfera. I onda počneš da prikupljaš neke informacije i svako sa kim sam se čuo mi kaže: Brate, nemoj da se dvoumiš. Bukvalno tim rečima. Čuješ tako od pet ljudi i kreneš ozbiljno da razmišljaš, da gledaš klipove, utakmice, da vidim stadion. I sve počne da se namešta. Nisam se osećao lepo poslednjih mesec i po u Briselu, malo sam i sa trenerom imao, neću da kažem konflikte, ali neke nesuglasice. Predosećao sam da to sve u Anderlehtu ne ide u dobrom smeru. I onda nisam čekao dugo. Tri kola pre kraja sezone smo se dogovorili”.

DOBRO DOŠAO, UROŠE

Tek kad je stigao u Rusiji shvatio je Spajić koliko je u stvari dobro izabrao.

“Ne znam da li su ljudi videli, ali ceo Krasnodarov stadion je jedan veliki video bim. Dolazim na potpisivanje ugovora, a preko celog stadiona piše: Dobro došao, Uroše! Sa zastavom Srbije. Kupili su me tad. Video sam koliko me cene, žele. Ispunili su sve što sam tražio i to je bilo to”.

To je u stvari bio samo početak. Pregršt pozitivnih utisaka za Spajića iz prvih šest meseci u Rusiji. Ne samo kad je fudbal u pitanju.

“Mentalitet je drugačiji, mnogo je slobodnije sve nego na zapadu Evrope, opuštenije. Rusi su, kako da kažem, braća! Evropa je rutina, zna se kad se ustaje, kad se leže, kad se ide u restoran, možeš da jedeš od 13 do 15. Silna neka ograničenja, sve automatizovano. U Rusiji je domaćinska atmosfera, mnogo su sličniji nama, osećaš se lepo i stvarno uživam. Nije moglo bolje da ispadne”.

I tu se vraćamo na fudbal. Nije moglo bolje da ispadne i kad je sama profesija u pitanju. Krasnodar igra ozbiljan fudbal. Spajić je jedan od stubova ekipe, dodatno popularan kod navijača zbog toga što već ume da prozbori na ruskom što se tamo posebno ceni.

“Kad kažeš Rusija prva asocicija svima je zima. Ljudi su nekako stvorili predrasude o tamošnjem fudbalu, a ja sam se lično iznenadio kvalitetom lige. Igrao sam u Francuskoj i Belgiji, igrao evropska takmičenja itvrdim da je liga potcenjena. Igra se vrlo tvrd fudbal. Za nas defanzivce idealna liga. Fizički je dosta napredovala. Svako može svakog da pobedi, samo izbrojite koliko je ove godine svaka od tih prvih pet ekipa kiksnula i bodova proćerdala protiv ekipa koje se bore za opstanak”.

Brojali smo. Recimo, Zenit je kao vodeći tim uzeo samo bod u sudarima sa Arsenalom iz Tule, Anžijem i moskovskim Dinamo, sve timovima koji se bore za opstanak. Ni ostali nisu prolazili mnogo bolje. Nije to ništa posebno čudno imajući u vidu koliko Rusi poslednjih sezona ulažu u fudbalu. Možda ovog leta to nije bilo baš na tom nivou, ali Spajićev utisak je da je liga jača od belgijske. A u toj i takvoj konkurenciji Krasnodar i Zenit trenutno vode borbu za čelo tabele, mada se CSKA, Spartak i Lokomotiva ne smeju još otpisati. Pa se stiče utisak i da Rusi ne shvataju ozbiljno šampionske ambicije “malenog” Krasnodara?

“To je kao i ovde u Srbiji. Ovde postoje Zvezda i Partizan, tamo moskovski velikani i Zenit. Sad ja ne znam šta će da se desi do kraja ove sezone, ali bez sumnje će Krasnodar nastaviti da raste i u jednom trenutku biti šampion. Možda ne ove godine, ali nekad. Možda ranijih godina nije bio momenat, ali ništa u životu nije slučajno, pa ni ovo drugo mesto. Gazda je, ponavljam, napravio ozbiljnu priču”.

MURAD I MILOJE

Krasnodar naime ne trči sprint, već maraton. Svake sezone dovede jednog, dvojicu ili trojicu igrača koji prave razliku dok čeka da na naplatu stignu silne investicije u omladinsku akademiju. Svako ko prati dešavanja u ruskom fudbalu reći će vam da je Krasnodar trenutno centar najprostranije zemlje sveta kad su mlađe selekcije u pitanju.

“Ja ne mogu da vam opišem kako to izgleda. Na hiljade dece, 15 terena, to je nestvarno, čovek mora da vidi to uživo da bi shvatio šta je to urađeno. Počevši od našeg stadiona, koji izgleda kao spejs šatl. Preko puta je ta omladinska škola, to su zgrade, deca žive bolje nego da su u najboljim ol-inzkluziv hotelima u Turskoj, idu tamo u školu, obrazuju se. B tim ima stadion pod reflektorima, sa grejačima terena. Sad ih polako uvode u sistem, ali ništa navrat-nanos, sve planski. Ta generacija '99. im je čuvena, nama su već doneli mnogo bodova. Ivan Ignjatjev, pa Magomed-Šapi Sulejmanov, tu je i Artjom Golubjev, golman Matvej Safonov, da ne nabrajam sad sve. Svi ta klasa '99”.

A za kormilom Murad Musajev. Još nema pro-licencu, ali svi znaju da on vodi glavnu reč u stručnom štabu. Tek mu je 35 godina, nikad nije igrao ozbiljan fudbal, ali se školovao i sada oduševljava. Baš on je tu klasu '99. vodio do nokaut faze Lige šampiona za mlade u kojoj je od Reala ispao tek u penal seriji. Poobarao je sve rekorde u mlađim selekcijama i dobio šansu u A timu. Čuda pravi sada.

“Pozitivan, posvećen čovek. Napravio je sjajnu atmosferu u svlačionici. Zna da se našali, ali niko ne sme da iskače iz sistema. Podseća me malo na Vladana Milojevića. Ja sam kod njega igrao kao omladinac, bili smo prvaci, kod njega sam potpisao prvi profesionalni ugovor, čujemo se još posle utakmica. Obojica rade pošteno, vredno, to su sastanci, video-analize i onda ti Bog sve to nekako vrati. Vidiš da obojica imaju rezultate i samo podižu granicu. Ništa to nije slučajno”.

SRPSKA LIGA, BRATE

Inače, to što je kod Milojevića potpisao prvi ugovor ne znači da je Spajiću put do prvog tima bio posut laticama. Kad smo krenuli da polemišemo o trendu da centralni bekovi u modernom fudbalu moraju sve više da igraju lopte, dok se recimo Đorđo Kjelini buni iznoseći utisak da su svi štoperi postali “majstori”, a da niko ne zna da izbije loptu, Spajić se prisetio i kaljenja u Sopotu.

“U suštini se u modernom fudbalu sve više traži to da akcije počinju od poslednje linije, da štoperi ne budu oni klasični što znaju samo da biju i udaraju. Šta znam, ja sam u Zvezdi, posle i Anderlehtu i sad Krasnodaru naučio i to da igram, a imao sam i Sopot da se kalim, jer tamo si morao da se bukvalno biješ, tako da sam naoružan za sve varijante, a-ha-ha. U svakom slučaju, lakše je da tučeš”, smeje se Spajić, mada je i on sam dobio svoju porciju batina, pa je dva puta lomio i nos.

“U opisu radnog mesta, a-ha-ha”.

Da se ipak nakratko vratimo na Sopot. Igrači sa stažom u Srpskoj ligi poslednjih godina su sve popularniji u Superligi. Evo i sada u timu Crvene zvezde Dušan Jovančić, Milan Pavkov, pa u Napretku Aleksa Vukanović, svi sa debelim stažom u Srpskoj ligi. Spajić opet vrti film. Tamo je kaže naučio šta znači seniorski fudbal.

“Srpska liga, brate. Ja klinac, šta sam imao 16 ili 17 godina, igraš protiv momaka koji imaju 28 ili 30. Iskusni, namazani, nameste se, stave ti lakat. A ti zelen, došao iz omladinske škole, misliš sve što leti da se hvata. Za sve je potrebno vreme, da dođeš na neki nivo, da prikupiš iskustvo, onda drugačije gledaš fudbal, drugačije se postavljaš. Možda se ta Srpska liga malo i omalovažava, a jako je dobra za mlade igrače, jer se mnogi izgube u toj tranciziji iz omladinske selekcije, pošto svi jure do prvog ima. Eto sada ovih igrača što si ih pomenuo, svi su se oni tamo izborili za svoje mesto pod suncem. Iskalili su se u Srpskoj ligi”.

I eto sada nekih od njih i u Ligi šampiona. Nezamislivo za doba kada je Spajić igrao crveno-bele. Tadašnji trener Rikardo Sa Pinto je na prelazu iz jedne u drugu sezonu imao samo jednu želju: da Spajić ostane. I naravno, prvi je Spajić otišao, jer su klubu bile potrebne pare.

“Sa Pinto i danas kad me vidi viče: Gde si, sine. Izgrlimo se kao rođeni. Viđali smo se često dok sam ja bio u Anderlehtu, a on u Standardu. Video je nešto u meni odmah i stvarno me zagotivio. Ali tada je bilo nezamislivo da se i razmišlja o Ligi šampiona. Ovo što su uradili momci – istorija! Svaka im čast. I meni najvažnije od svega je to što podižu letvicu. Prvo Liga Evrope, pa sad Liga šampiona. Baš mi je drago, posebno zbog Miloja. Kažem, pošteno radi i sve mu se vraća”.

MUNDIJAL

Ako je za Spajića transfer u Krasnodar pozitivan utisak sezone Mundijal u Rusiji i onaj poraz od Švajcarske svakako su na drugom kraju štapa. Možda i ne toliko zbog samog poraza koliko zbog načina na koji je on došao. Posle toga, već po starom srpskom običaju, uragan. Kao da ovde jednostavno ne može sve da prođe bez prepucavanja. Luka Milivojević i Matija Nastasić u frontu protiv Mladena Krstajića, utisak je uz podršku celokupne javnosti. S tim da se ona ne pita mnogo...

“Nemam pojma šta da kažem. Znam na šta ciljaš... Bez veze je sve to što se posle izdešavalo, ali šta da radiš sad? Prošlo je sve, bila je i ta Liga nacija u kojoj smo bili prvi. Najbolje je možda da se svi okupiramo fudbalom, da zaboravimo na sve ostalo, jer sve to što je bilo u Rusiji i posle izdešavalo se u nekom žaru. Svima nam je teško pao taj poraz, onda neko to istrpi lakše tako što prećuti, neko oseti potrebu da kaže šta ima da kaže i to je sve normalno, ne treba sad tražiti nekog krivca i upirati prstom, praviti neke podele. Nije da je neko želeo da se to tako završi. A opet, nas uvek nešto spotiče i kao što ni uspesi u životu nikad nisu slučajni nisu sigurno ni ovakvi trenuci”, sleže ramenima Spajić, koji kao ni mnogi drugi ne zna odgovor na pitanje zašto Srbija nikako ne uspeva da ispuni sav potencijal koji ima u igraćima.

“Šta ja da ti kažem kad i ne igram? Nije ni na meni da preterano komentarišem. Istina je da imamo igrače koji igraju na ozbiljnom nivou i imajući to u vidu svakako bi moglo sve bolje da izgleda, ali opet ljudi nekad nisu ni realni sa zahtevima. Ta Švajcarska ima istog selektora godinama, ima iste igrače godinama, kod nas stalno neki rezovi, neke radikalne promene”.

Sve to ipak nije alibi. Narod traži rezultate i ne trpi izgovore. Čak ni opravdane. Pa je uspeh u kvalifikacijama za Euro 2020. jedan od Spajićevih prioriteta za 2019. I šta još?

“Prvo kvalifikacije, Portugalci su prvi favoriti, nema priče, znamo i za loštu statistiku protiv Ukrajine, u redu, ali mislim da možemo da igramo i sa jednima i sa drugima, samo da ne potcenimo Litvaniju i Luksemburg, jer i oni mogu da otmu nekom bod. Generalno, bijemo se sa Ukrajinom za to drugo mesto. Kad je klub u pitanju, prvo da odigramo dobro protiv Leverkuzena u Ligi Evrope, a onda u prvom kolu prvenstva protiv Spartaka. Zbog duge pauze to je delikatan period za Ruse, sećam se da smo sa Anderlehtom igrali protiv Zenita i baš lagano dobili u Briselu sa 2:0 i prošli dalje. U Sankt Peteburgu je već bilo 3:1 za Zenit. A Švaba sigurno neće da nam se skloni, a-ha-ha. Dalje, ako u prvenstvu ostanemo u vrhu do sredine aprila onda je realno da se stvarno porvamo za titulu, jer i Zenit i CSKA čekamo kod kuće. Naravno, nadam se i da ću da odigam nešto više za reprezentaciju, svaki igrač to želi, ali nije na meni da pričam o tome”.

I još jedan kratkoročni cilj za Uroša. Pronaći klub za mlađeg brata Igora. Rođen 1997. godine, igra štopera kao i stariji brat i čeka ponudu...

“Gile je baš sad bio u Krasnodaru kod mene na dve nedelje na probi. Bilo sve super, zadovoljio je, trenerje rekao sve pozitivno, trener druge ekipe je hteo da ga zadrži. Međutim, kad sam došao na razgovor sa sportskim direktorom bukvalno da utanačimo sve, on mi je rekao da jednostavno ne rade to, da nikad nisu radili. Da ne dovode strance pored njihove dece. Nije hteo da napravi ustupak i moram da poštujem to. Ali dobro, podigao je Gile moral. Jesenas je igrao za Radnički iz Nove Pazove kod Darka Tešovića,sad je video da može da odgovori zadacima i na ovom višem nivou. Mlad je, ima potencijal, samo da izgura svoju priču. Bože zdravlja, ako bi se našao neki klub iz Prve lige ili Superlige da ga uzme...”

Tu je i stariji brat da pomogne savetima?

“Ma gde, on je pametniji, ne smem da ulazim u svađe, a-ha-ha”, u šaljivom tonu završava Uroš Spajić.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar