Bolna ispovijest žrtve nasilja

Božić je najradosniji hrišćanski praznik i svi koji ga proslavljaju su tog dana okruženi porodicom i prijateljima. Ovaj praznik proslavljaju i štićenice jedne sigurne kuće u Beogradu, koje se trude da tog dana, barem na kratko, zaborave batine i torturu svojih muževa od kojih su se sklonile u ovu ustanovu.

  • Vijesti
  • Srbija


Jedna od štićenica koju su posjetili u sigurnoj kući kaže za Kurir da je sebi i svojoj djeci za praznik poželjela radost i sreću.

"Sjećam se da sam prošle godine za Božić dobila ne tako lijep poklon, pošto se na vratima moje kuće pojavila djevojka i saopštila mi da je ona buduća supruga mog muža. To mi je bio poklon od supruga za praznik. Zbog toga ove godine imam samo jednu želju – da se više nikada ne vratim kod tog nasilnika", kaže ova napaćena žena koja je osim poniženja trpila i nasilje.

Ona kaže da sada konačno uživa u prazničnoj atmosferi sa svojom dječicom, ali i s drugim ženama koje su prošle pakao kao i ona.

“Dijete mi se ranije budilo u strahu, sada je konačno srećno”

"Bićemo ovdje svi zajedno, kao velika i složna porodica. Ovdje vlada prava euforija i s mnogo ljubavi i radosti smo pripremili sve za svečanost. Djeca su se potrudila i zajedno sa učiteljicama i sa nama napravila ukrase i lampione za jelku. Srce mi je puno kada vidim da je moje dijete, koje se ranije budilo u strahu, sada nasmijano", kaže sagovornica pomenutog lista.

Ova hrabra žena, koja je jedna od 20 štićenica ove sigurne kuće, smogla je snage i ispričala zbog čega se našla u njoj.

"Deset godina sam trpila torturu od supruga. Kada ste zaljubljeni, sve vam djeluje idilično, ne vidite nečije mane i mislite da živite u bajci. Povjerujete da ste pronašli čovjeka za cijeli život i ne znate kada se nađete u paklu zlostavljanja svake vrste. Muž je počeo da me tuče kada se rodila naša kćerka",  priča ona dok u rukama drži sina starog svega trinaest dana, pošto je od nasilnog muža otišla dok je bila u drugom stanju. 

Šutirao je i sjekao nožem

"Imala sam blizanačku trudnoću, ali sam od batina izgubila jednu bebu, a imam i stariju kćerku. Ovdje smo došli kada je suprug gurnuo našu kćerku na stakleni sto. Ona je tada posjekla glavu, a on je u Centru za socijalni rad ispričao da je vozila rolere po sobi i pala. Tada sam shvatila da moram da odem, jer ne mogu više da gledam kako nas bije", kaže sagovornica.

"Konačno imamo mir. Kod kuće sam svakodnevno dobijala batine. Imala sam masnice ispod oka, po nogama, po vratu. Šutirao me je i sjekao nožem po licu, preteći da će da me zakolje. Na ulici nisam smjela da izlazim bez pitanja, a s porodicom nisam imala kontakt", prisjetila se štićenica.

Ona kaže da ne zna da li je njen muž uhapšen ili osuđen.

Nisam smjela da se zaposlim

Svoj život sa suprugom koji ju je tolike godine maltretirao štićenica sigurne kuće naziva kućnim pritvorom.

"Sjećam se kako sam kroz prozor gledala druge žene koje normalno idu ulicom, piju kafu s prijateljima, šetaju s porodicom, a ja to nisam smjela. Morala sam da sedim kod kuće i radim ono što moj muž želi. Za njega je žena samo domaćica i iako sam obrazovanija od njega, nisam smjela nigde da radim", ispričala je ova Beograđanka.

Izvor: Kurir

KOMENTARI0
POŠALJITE PORUKU

Razvoj: NEST

© Aleksandar Kamenjašević 2018.
Sva prava zadržana.