Tiha reforma Partizanove škole...

Finansije Zvezdina prednost, ali mnogi hoće kod nas, učimo ih ono što nema u knjigama.  Vanja Radinović o saradnicima, biserima koji kucaju na vrata prvog tima i projektu koji bi trebalo da rezultira 2023. godine.

Fudbal 07.01.2019 | 19:00
Tiha reforma Partizanove škole...
Novi vetrovi duvaju „Zemunelom“. Mada je bilo negodovanja pojedinaca i kuloarskih priča kako je Partizanova fabrika prestala da proizvodi asove evropskog formata, te da nema čak ni pojedinaca sposobnih da naprave razliku u prvom timu, poslednji meseci razvejali su sve dileme, pokazavši da se Omladinska škola crno-belih vraća na prepoznatljiv put.

Po bar dva osnova. Prvi je takmičarski i ogleda se u činjenici da nijedna selekcija ne zna za poraz u večitim derbijima. Drugi se tiče osnovne delatnosti, oličene u proizvodnji talenata, pa je tako Filip Stevanović (2002) već debitovao za ekipu Zorana Mirkovića na Banjici, zajedno sa njim će i štoper Strahinja Pavlović na pripreme u Tursku, a to nije sve...

„Zapamtite ime Luke Cvetičanina. U pitanju je bočni napadač, rođen 2003. godine“, skreće pažnju Vanja Radinović, direktor Partizanove akademije na momka koji je letos potpisao ugovor do 2021, uz napomenu da prethodno navedeni talenti već zavređuju prostor. „Krilnog vezistu Stevanovića je javnost upoznala protiv Rada, dok i Strahinja Pavlović (2001) slovi za vrhunskog talenta, pošto je levonog, takvi se cene u Evropi, snažan je, a ima zadivljujući koordinaciju pokreta“.

Pomenuta trojica su biseri, svako u svojoj generaciji. Kad bi svako od njih ispunio očekivanja mogao bi Parni valjak da računa i na rezultatske i na finansijske benefiti, pošto se očekuje da u bliskoj budućnosti nose igru prvog tima, a kasnije ubace u klupsku kasu zbirno oko 20.000.000 evra. Sve kao posledica kvalitetnog rada u mlađim kategorijama.

„Od našeg rada zavisi klub 2023. godine“, jasan je Radinović, uveren da će lane započeta reforma fudbalskog školstva u Sportskom centru „Partizan-Teleoptik“ doneti plodove na dva razboja. „Prošlog januara, kad sam postao direktor, dogovorena je tiha reforma, usled činjenice da smo dugo funkcionisali na isti način. Plan je bio da u prvih šest meseci snimimo stanje u školi iz svih uglova. Ne kritikujem nikog, bila je uspešna i ranije, samo smo želeli da je modernizujemo. U junu smo definisali trenerski kadar. U tom smislu postoje treneri takmičari, zatim edukatori, neki koji su nekoliko puta prošli ceo ciklus, a njima smo priključili desetak novih, među njima dokazanih, čak i selekotra“.

Nekadašnji saradnik u stručnim štabovima Aleksandra Stanojevića i Avrama Granta, kad su se osvajale titule, prihvatio je poziv uprave posle trenerskih avantura u Rumuniji, Grčkoj i Sloveniji i latio se zahtevnog posla. Pritom, shvatio je da ne može sam. Veliki je to sistem da bi jedan čovek sve postigao. Zato...

„Aktivnu ulogu u razvoju škole ima moj zamenik Goran Arnaut (nekada igrač crno-belih, u skorije vreme skaut zaslužan za dovođenje Leonarda, Evertona i Tavambe, op. au), potom treneri, skauti, među njima je veliki broj bivših asova. Svako od njih spreman da pruži ono što nema u knjigama! Tu mislim i na bivšeg direktora, Nedeljka Kostića, stalno je sa nama, ima pravo da sugeriše. Pod njegovim vođstvom omadinska škola bila je najbolja u Evropi i bilo bi suludo odreći se takvog znalca. Isto važi i za trenere. Nikoga se nismo odrekli. Predstavljalo bi to luskuz. Selekcije su osnažene, podignute na viši nivo. Možda je najbolji primer „klasa 2002“, prošle sezone u zaostatku za Crvenom zvezdom, a sad se i pioniri i petlići šepure se s prvih pozicija. I kadeti su prvi“.

Omladinci, pak, tek peti. S tim što valja imati na umu da su neki od igrača koji bi imali pravo da igraju za njih već prebačeni u Teleoptik ili na treninge prvog tima. Uz važnu napomenu, od koje u „Zemunelu“ ne beže...

„Probudila se konkurencija. Ne samo Crvena zvezda, već i Čukarički! Bez obzira na sve, u juniorskim večitim derbijima ove jeseni ne znamo za neuspeh: omladinci, kadeti i pioniri zabeležili su pobede, mlađi pioniri i petlići igrali nerešeno. Nemamo poraz od crveno-belih“, kazuje Radinović i smireno reaguje na informaciju da je večiti rival, kako se može čuti uložio oko 200.000 evra u svoju školu. „Nama to ne smeta! Naravno, nije prijatno, niti komforno, ali ne predstavlja problem. Finansije su na njihovoj strani, ali, znam da mnogo bisera interesantnih komšijama igra kod nas. Mnogima je i draži dolazak na crno-belu stranu Topčiderskog brda. Prvo, ne mogu svi da igraju gde žele. Drugo, vode vas različiti motivi. Ne samo finansijski. Ima nešto i u emocijama“.

Na kraju, direktor Partizanove omladinske škole ističe da je ranije bilo kašnjenja prilikom isplata stipendija, ali da sad prinadležnosti stižu u skladu sa FIFA standardima, uverava da ima apsolutnu podršku vrha kluba, da sjajno sarađuje sa Zoranom Mirkovićem (članovi stručnog štaba seniora redovno su na utakmicama mlađih kategorija) i ima ideju kako bi trebalo da izgleda čuveni internat, kad jednog dana nikne...

„Postoji plan, ali red je da prvo priča onaj s vrha piramide.  Internat nije zamišljen kao zatvor, već fleksibilan. Deca idu u različite škole, pa je red da proluftiraju glavu posle treninga i obaveza u klupama“, dodao je Vanja Radinović.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar