I park Bardača deponija otpada

Na posljednjoj sjednici srbačkog parlamenta odbornici su jednoglasno, bez rasprave, usvojili Izvještaj o radu inspekcijske službe za prvih šest mjeseci ove godine.

Republika Srpska 23.11.2018 | 09:18 I ne bi čudio takav odnos predstavnika naroda u najvišem opštinskom organu, da izvještaji o radu većine inspektora ove službe nisu izrađeni stereotipno, sa pukim brojevima i bez ijedne konstatacije da li je u pojedinim oblastima stanje bolje ili gore i šta bi trebalo učiniti da se ono poboljša. A životnih problema u ovoj lokalnoj zajednici ima napretek, a koji nisu bili teme političkih partija čak ni u predizbornoj kampanji.

To se najviše odnosi na zaštitu prirode i čovjekove životne sredine.

Prirodni rezervat Bardača, koji je još 2007. godine dospio na ramsarsku listu zaštićenih močvara, pretvoren je u javnu deponiju raznovrsnog otpada. Devastacija ovog prirodnog ambijenta, nekada staništa 178 vrsta rijetkih ptica močvarica, počela je privatizacijom Ribnjaka Bardača površine 670 hektara.

Nakon sječe stogodišnjih hrastova, proizvodnja ribe se smanjila na tri od 11 jezera, a umjesto ribe posljednjih godina prišlo se intenzivnoj ratarskoj proizvodnji koja zahtjeva upotrebu velikih količina zaštitnih sredstava – herbicida. I nije čudo da danas na Bardači živi tek 36 vrsta ptica i njihov broj se stalno smanjuje. Tako ovaj biodiverzitet, nekada srbačka turističko-privredna uzdanica polako „umire“ i postaje čak opasnost za stanovništvo.



Zbog enormnog zagađivanja ispuštanjem otpadnih voda iz Klaonice peradi, u Poveliču je uništen potok Brnjavica i riječica Savica, nekadašnji ribolovni revir i ponos srbačkih sportskih ribolovaca, ali i drugih građana koji su se pored njih odmarali i zabavljali. Ovi vodotoci su postali kolektori otpadnih voda, a zbog rastvaranja organskih materija, stanovnici koji žive u blizini, ali i šire, izloženi su nesnošljivom smradu naročito u toku ljetnjih mjeseci.

Niko još nije utvrdio koliko sve to utiče na zdravlje – tvrde Poveličani, koji su se uzalud žalili na ovakvo stanje, a neki su od vlasti tražili i iseljenje. Nadležni organi ne žele da se zamjere zagadjivaču. Umjesto filtera za prećišćavanje odpada, klaonica koristi biološki prečistač koji nema potreban kapacitet, pa se organske materije ispuštaju i zagadjuju vodotoci.

U ništa boljoj situaciji nisu ni stanovnici u Srpcu, naročito oni koji žive u Vrbaskoj ulici kojom svakodnevno prolaze velike količine kabastog i drugog otpada na obližnju divlju deponiju. 



Uprkos zabrani bacanja smeća, na ovu deponiju se dovozi sve i svašta - od smeća, kabastih materija, do uginulih životinja i otpada sa farmi jednodnevnih pilića, jer u ovoj izrazito poljoprivrednoj opštini nema ni „stočnog groblja“. Srbački „Komunalac“, nažalost, trenutno raspolaže sa samo jednim kamionom za odvoz smeća na regionalnu deponiju u Ramiće, što je nedovoljno da se zadovolje potrebe, a ovo komunalno preduzeće nema ni dovoljno sredstava za pokrivanje troškova korišćenja usluga deponije u Ramićima.

Ružna slika je i u gradskom Zanatskom centru. U objektima koji nisu u funkciji, ali i pored njih nalaze se gomile polomljenog stakla, oštećene nastrešnice, gdje se okupljaju besposličari, pijanci i životinje-lutalice. I na zidovima nekih stambeno-poslovnih objekata u centru grada vidljivi su neprimjereni grafiti koji, izgleda, nikome ne smetaju.



Najavljena aktivnost nadležne službe nije dala željene rezultate. Rad lokalne inspekcije, kako reče jedan od inspektora koji je želio da ostane anoniman, sputava i loša materijalno-tehnička opremljenost službe, naročito za rad na terenu, jer na raspolaganju ima samo jedno službeno vozilo. Nesporazume stvara i nenajavljen dolazak republičkih inspektora, čime se stvara dualizam u radu, odnosno prepliću nadležnosti.

I pored evidentnih problema, srbački odbornici nisu pokazali ni malo volje da se pozabave ekološkim problemima, radom komunalnih policajaca, vodoprivrednih, sanitarnih i ekoloških inspektora i materijalno-tehničkim uslovima za njihov rad, kako bi se učinilo više na uvođenju komunalnog reda, na zaštiti prirode i životne sredine, a time i zdravlja stanovništva. Ova opština, nažalost, još uvijek nema ni Prostorni plan.

(BN)