Dan kada je Dinamo Zagreb dočekao proljeće u Evropi...

Danas ima priliku da protiv Spartaka iz Trnave posle čak 49 godina ponovo prezimi na kontinentalnoj sceni!

Fudbal 08.11.2018 | 16:45
Dan kada je Dinamo Zagreb dočekao proljeće u Evropi...
Kucnuo je čas da Dinamo zapečati proleće u Evropi. Postoji teoretska šansa da šampion Hrvatske to "mitsko" prezimljavanje dočeka u sledećem kolu protiv Fenerbahčea ili poslednjem protiv Anderlehta, ali realnost je da će Modri protiv znatno skromnijeg Spartaka iz Trnave uspeti da osvoje (bar) jedan bod i prekine agoniju koja traje 49 godina!

Četa Nenada Bjelice je pokorila Trnavu pre dve nedelje (2:1) što je bio ključ, budući da je sa devet bodova gotovo nemoguće ispasti. Dinamo je dokazao da je kvalitetniji i u to nema sumnje. Dominirali su tokom celog meča, mogli da da postignu još nekoliko pogodaka. Nanizao je Dinamo čak sedam pobeda u svim takmičenjima, a ove sezone još nije poražen. 

U odnosu na utakmicu u Trnavi, u sastavu će se biti samo jedna promena. Emil Dilaver i Marin Leovac i dalje nisu spremni da pomognu saigrači. Ipak, suspenziju je odradio Teofil-Katerin koji će se naći na štoperskoj poziciji, gde će stajati umesto Marija Leškovića. I gosti će napraviti samo jednu izmenu u startnih 11, ali i dalje neće biti njihove najveće zvezde Mareka Bakoša, što je bitno za Dinamo.

Spartak u Zagreb dolazi oslabljen za neigranje bitnog plejmejkera Erika Grendela, koji je označen kao jedan od njihovih ključnih igrača u poslednje vreme, što je i potvrdio sa dva gola u ligi u protekle tri nedelje. 

Portal Germanijak prisetio se noći kada je Dinamo poslednji put prezmio na kontinentalnoj sceni...

"Sreda, 26. novembar 1969. godina. Na Maksimiru je te hladne maglovite večeri gostovao Marselj, francuski velikan koji je sezonu ranije završio kao sedmi u francuskom prvenstvu, ali se u Kupa pobednika kupova domogao kao, jelte, osvajač nacionalnog kupa u kojem je savladao Bordo sa 2:0. Dinamo je, sa druge strane, prethodno prvenstvo okončao kao drugi, sa tri bode manje od Crvene zvezde, a u finalu Kupa maršala Tita bio je bolji od Hajduka. U prvoj utakmici nije bilo pobednika. Regularni deo završen je rezultatom 2:2, a potom su u produžecima obe ekipe postigle po gol. Kako tada nije bilo penala, igrala se nova utakmica u kojoj je Dinamo počistio Bijele sa 3:0. Pogađali su Rudi Belin, Slaven Zambata i Drago Vabec. Oba meča igrana su na neutralnom terenu u Beogradu.

Današnji "mitovi" kako je zagrebačka publika tada volela fudbal i kako je Dinamo Zagrebu nešto značio padaju u vodu kada proverimo zvaničan broj navijača na toj utakmici. Iako je Dinamo dve godine ranije osvojio Kup velesajamskih gradova, iako je Dinamo tada bio jedna od najjačih svetskih ekipa, na Maksimiru je između ostalog dva meseca ranije odigrao 1:1 sa Peleovim Santosom, iako je Dinamo u sezonu 1969/1970 ušao fantastično, savladao je Hajduk sa 3:1, Partizan sa 2:0, te je uz Željezničar bio na samom vrhu jugoslavenskog prvenstva, iako je DInamo u prvom kolu Kupa pobednika kupova razbio Slovan iz Bratislave, koji je godinu dana ranije osvojio to takmičenje savladavši u finalu Barselonu sa 3:2, a u revanšu drugog kola ušao sa aktivnim rezultatom iz Marselja (1:1), prema zvaničnim podacima na Maksimiru je bilo samo 2.241 gledalac.

Igralo se na razrovanom terenu, nad Maksimirom se spustila magla, a Dinamo je u prvom delu opsedao gol Žan-Pola Eskalea. Ipak, Francuzi su na odmor otišli sa "nulom" i nadom da u nastavku mogu doći do prolaza. Na korak do prezimljavanja Dinamo je stigao u 52. minutu. Vabec sjajnom loptom pronalazi Novaka koji (napokon) poentira za zasluženo vođstvo. Nada Marselja za prolaz dalje trajala je sve do 90. minuta kada isti tandem Vebec - Novak zapečaćuje sudbinu Francuza i gura Modre u poslednje prezimljavanje. Tada niko nije pomišljao da će se na sledeće čekati 49. godina...

Zanimljivo, u jednom trenutku utakmice, pri rezultatu 1:0 za Dinamo, dok je Marselj pritisnuo Dinamo u svoj šesnaesterac, doletela je jedna signalna raketa (17.35) pred Fahriju Bautbegovića i poremetila napad gostujućeg sastava. 



Koliko je jaka Dinamova ekipa tada bila dokazuje sastav sa te utakmice: Fahrija Dautbegović, Mladen Ramljak, Branko Gračanin, Rudolf Cvek, Rudolf Belin, Krasnodar Rora, Denijal Pirić, Marijan Novak, Josip Gucmirtl, Filip Blašković i Drago Vabec, dok je tim vodio Ivica Horvat.

U tom sastavu igralo je osam od 11 igrača koji su dve godine ranije osvojili Kup velesajamskih gradova. Umesto Zlatka Škorića na golu je stajao Dautbegović, a u napadu su, umesto Slavena Zambate i Marijana Čerčeka zaigrali junaci dvoboja protiv Marselja Novak i Vabec.

Glavna zvezda Marselja u toj utakmici bio je Žan Đorkaef, francuski reprezentativac i otac slavnijeg Jurija, osvajača svetskog i evropskog zlata sa Trikolorima.

Sastav Marselja na toj utakmici bio je: Žan-Pol Eskale, Žule Zvunka, Žan-Pjer Lopez, Žan-Luis Hodul, Žan Đorkaef, Žaki Novi, Rolan Meršel, Jean Pierre Destrumelle, Žozef Bonel, Šarli Loube, Žozef Jegba Maja. Mario Zateli bio je trener.

Dinamo je na proleće rezultatski pao. Serijom loših rezultata u prvenstvu je završio na šestom mestu, sa osam bodova manje od novog-startog šampiona Crvene Zvezde, a u četvrtfinalu Kupa pobednika kupova izgubio je od Šalkea, na Makismiru sa 1:3, a u Gelzenkirhenu 0:1.

Iako će Dinamu danas za prezimljavanje biti potrebno odigrati čak 10 evropskih utakmica (šest u kvalifikacijama za Ligu šampiona i četiri u grupi Lige Evrope), tada mu je trebalo samo četiri. Međutim, Dinamo je za prezimljavanje tada morao da izbaci aktuelnog osvajača takmičenja (Slovan iz Bratislave, očito je Modre sudbina ponovno spojila sa Slovacima) i francuskog velikana Marselj.

Izvor: mozzartsport

Foto: Reuters

Komentari / 0

Ostavite komentar