Starina Panto prešao stotu

Zlatibor je planina neskrivenih ljepota, stoljetnih borova, usamljenika, krivudavih potočića i pastirskih kolibi na pristrancima bregova obraslih travom brčkom.
U srcu te opjevane planine živi stogodišnjak koji je preko pleća preturio dva svjetska rata i bombardovanje Srbije a u životu je promijenio nekoliko zanimanja da bi prehranio prodocu.
Panto Vranešević iz sela Šainovci juče je proslavio 101. rođendan. Bila je to prilika da ispriča dio svoje životne priče.

Srbija 12.10.2018 | 21:00 "Rođen sam u porodičnoj zadruzi koja je imala šesnaestoro čeljadi. Radio sam sve seoske poslove, doživio i neimaštinu i imetak. Bio sam katrandžija, aščija, pintor a najviše kiridžija.
Kiridžiluk je teško seljačko zanimanje. Krenemo nas nekoliko rabadžija sa volovskom zapregom sa kolima natovarenim lučom, katranom i vunom u Šumadiju kod imućnijih domaćina da našu robu trampimo za žito. Znao sam putovati i po 12 dana u jednom pravcu po kiši, susniježici ili ilinskoj vrućini. Ako je topla noć spavali smo na kolima a kad pada kiša ispod njih, pokriješ se vunenim ćebetom koje do zore prokisne", počinje priču stari Zlatiborac.

Oskudna je bila i seljačka torbica sa hranom za put.

"U šarenicu stavimo kukuruzni hljeb, čovjeka bi njim ubio tako je bio tvrd, u čanak sira i starog slanog kajmaka i to je bilo sve. Na lotre kola objesimo bakračić i kad odmaramo u njemu pravimo kačamak, to nam je glavno jelo bilo", sjeća se nekadašnji kiridžija.

Panto još dobro čuje, slabije vidi a noge ga, kako veli, pomalo još nose.

Ovih dana turistički radnici na Zlatiboru obilježavaju 125 godina od početka turizma na ovoj srpskoj planini.

Mjesto Kulaševac, tako se nekad zvao sadašnji centar naselja Zlatibor, posjetio je 1893.godine kralj Srbije Aleksandar Obrenović i naredio da se tu izgradi česma najavivši da će to biti turističko mjesto.

Starina Vranešević se turista sjeća kad je kao dječak pored puta građanima prodavao borovnice i jagode, za što je, kako kaže, bio dobro nagrađen.

"Sjećam se kako je nastalo vještačko jezero pored Kraljeve vode. Prvo su močvaru ručno isušivali i blato odvozili robijaši, kad je Tito došao na vlast, a kasnije i drugi radnici",  ispričao je stogodišnjak sa Zlatibora.

Panto je 75 godina živio u srećnom braku iz koga se izrodilo troje djece. Ima petoro unuka i devet paunuka.

Njegov recept za dug život.



"Nikad ne reci da moraš nešto odmah da uradiš. Radi sve polako i bez srkleta, žurbe i sikiracije. Budi umjeren u svemu - jelu, piću i veselju. I jedi zdravu hranu- hranio sam se mlijekom, kajmakom, sirom, mesom suvim, kukuruznim hljebom doskora. Ovi momci kažu da sam dugovječan što živim na Zlatiboru, vazdušnoj banji, a što drugi ne doživješe moje godine. Pusti bogati, prave samnom reklamu, ali neka ako ima vajda, neka tako bude",  mudruje Vranešević.

Predstavnici Turističke organizacije "Zlatibor" su djeda Panti pripremili rođendansko iznenađenje.



Dovezli su ga u centar, provozali fijakrem, a onda u hotelu "Mona" pripremili rođendansku tortu.

"Panto je živi svjedok razvoja turizma na planini. Sada su naši kapaciteti 25.000 ležaja i godišnje na Zlatobor dođe oko 300.000 gostiju . Bilježimo 1,5 miliona noćenja od kojih na strance otpada 30 odsto, ` rekao je u rođendanskoj zdravici zamjenik predsjednika Turističke organizacije `Zlatibor` Jovo Pavlović.

Pavlović je djeda Panti darovao vuneni džemper iz Sirogojna i vunene čarape bjelače poželjevši mu još dosta rođendana.

U zdravici uz rakiju medovaču najstariji Zlatiborac je svim okupljenim oko njega poželio – da kao i on , dožive stotu.

`Bog te čuo`, rekoše okupljeni.

(BN/R.T.)