Šta je sve Dodik pričao strancima?

Mijenjanje stavova Milorada Dodika, te stranački visoko pozicioniranih funkcionera SNSD-a, po pitanju odnosa sa zapadom konstantno se pretače iz blagonaklonog u radikalno bojkotovanje istog. Od bojnog polja, sankcija, pa do neslavnog pokušaja lažiranja „poziva“ na inauguraciju Donalda Trampa za Željku Cvijanović(!?) i lobiranja po Vašingtonu da se sa iste skine.

Republika Srpska 28.08.2018 | 18:05 Po potrebi i izbornoj godini, od žrtve do ljubavi sa svojim „dželatom“.

Sajt Vikiliks (WikiLeaks), predstavlja repozitorij koji skuplja, arhivira i objavljuje javnosti nedostupne dokumente, poput depeša, e-mail prepiski i ostale materijale koje nose staust tajnosti. Većina sadržaja je dobijena „upadom“ u razne baze podataka (hakerski napadi) vlada, agencija, privatnih subjekata koji se bave strateškim planiranjem, ambasada i slično.

Istraživanjem baze pomenutog sajta, dolazi se do informacija i svojevremenih izjava najviših funkcionera SNSD-a po pitanju međunarodnih odnosa, pristupanja Bosne i Hercegovine NATO-u, Prudskog sporazuma.



Iz uvida u istoriju stavova koje su iskazali, dolazi se do utiska da oni sami nisu načisto koju poziciju zauzimaju po pitanju Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, njihovog uređenja i pozicije u regionu, Evropi i svijetu. Sva retorika na kojoj je bazirana ideja SNSD-a o Republici Srpskoj kao državi je bila nepoznata Dodiku prije 2010 godine, a iza zatvorenih vrata je čak otvoreno zagovarao, sajedno sa svojim partijskim kolegama, ideju unitarizacije Bosne i Hercegovine, reformu odbrane, cijepanje Republike Srpske i stvaranje BiH sa četiti multietničke cjeline, a postoje čak i izvodi u kojima govori o kupovini medija od strane vlade Republike Srpske.

Krenimo.

Stupanjem na mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, 2007. godine, Nikola Špirić je pred Domom naroda BiH iznio svoj ambiciozan program u kome je „obećao kako će naporno raditi na implementaciji reformi koje bi pomogle pripremi Bosne i Hercegovine za pristupanje EU i NATO-u“.



U podršci nije zaostao ni njegov partijski kolega, Nebojša Radmanović.

„Srpski član Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović, koji je do sada podržao aspiracije ka NATO članstvu, počeo je javno podržavati poziv na dalje diskusije o članstvu zbog „opadanja podrške“ za NATO u Republici Srpskoj.“

„Osim toga, Radmanović je podržao nedavnu odluku Predsjedništva da se prijave za Akcioni plan za članstvo u NATO-u.“



Potežući „stara-aktuelna“ pitanja, svakako je interesantno dotaći se i Prudskog procesa. Podsjetimo, Prudski sporazum predstavlja niz sastanaka održanih tokom 2008. godine između trojice predstavnika tada vodećih aktuelnih stranaka u BiH. Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, Sulejman Tihić iz SDA, kao i Milorad Dodik (SNSD), raspravljali su o ustavnim reformama, te zagovarali podjelu BiH na četiri federalne jedinice, uključujući i Brčko distrikt, kojima bi hrvatski narod unutar BiH postao ravnopravan i konstitutivan sa preostala dva naroda.

Onaj koji je pohitao da prvi potpiše ovaj dokument, čijom implementacijom bi pristao da RS bude 1 od 4, umjesto 1 od 2 entiteta, čime bi smanjio uticaj Srpske na nivou BiH i u konačnici doveo u opasnost instituciju entitetskog glasanja bio je upravo Milorad Dodik.

„Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i premijer RS Milorad Dodik, Sulejman Tihić (SDA) i predsjednik HDZ-a BiH – Dragan Čović, potpisali su dokument o „osnovnim principima“ ustavne reforme koja je pozvala na podjelu Bosne i Hercegovine u 4 teritorijalne jedinice.“



Upravo Dodik, koji svoje političke neistomišljenike naziva izdajnicima Srpske, pristao je na raspakivanje Dejtona, otvorivši pritom Pandorinu kutiju, gdje je pokazao spremnost da igra po željama drugih naroda, sve to na štetu interesa Srba, stavivši potpis na dokument kojim se umanjuje značaj i veličina Republike Srpske.

2009. godine Igor Radojičić je u razgovoru sa „Ambasadorom“ potvrdio  poštovanje unutrašnjeg i vanjskog integriteta Bosne i Hercegovine, dok je Milorad Dodik govorio o „malim koracima“ o kojima je Republika Srpska spremna da razgovara kada je u pitanju ustavna reforma Bosne i Hercegovine.



2008. je Čarls Ingliš razgovarao sa Nebojšom Radmanovićem o reformi odbrambenih kapaciteta BiH i prenosa vojne imovine. Radmanović se tada obavezao da će se zalagati i osigurati podršku za taj sporazum kod vođstva Republike Srpske.



2008. godine, u oktobru Dodik se susreo sa Čarlsom Inglišem, Milorad Dodik je potvrdio da „iako nema mnogo povjerenja u SIPA-u“ on ne osporava jurisdikciju ove agencije na teritoriji Republike Srpske. U nastavku razgovora Dodik je pokušao da objasni da se neće opirati bilo kakvom pretresu koji bi poduzimala  SIPA, ukoliko se dostavi validan nalog.

Na to mu je skrenuta pažnja da je ova agencija zadužena za izdavanje naloga, i da primalac takvog naloga nema mogućnost da takve naloge i preispituje ili da odlučuje da li da se povinuje istim.



Nikola Špirić je u razgovoru sa zamjenikom sekretara za odbranu Gordonom Inglandom u 2008. naglasio da je „potpuno svjestan da uspjeg u NATO znači političu ali i odbrambenu reformu“. Takođe je dodao kako je „šokiran činjenoicom kako neke političke elite zapravo pokušavaju da blokiraju razvoj države“ dok se govori o ulasku BiH u NATO.



Zanimljiv je i telegraf koji pokazuje kako je Dodik još 2006. stranim diplomatama saopštavao kako vidi Kosovo kao nezavisnu državu, odvojenu od Srbije. Tada je takođe govorio sa oduševljenjem o proglašenju nezavisnosti Crne Gore.



Zanimljivo je i obećanje Milorada Dodika dato 2009. godine dato stranom diplomati kako će u djelo sprovesti novu strategiju za nošenje sa medijima. Tada je potvrdio da je Vlada Republike Srpske objavila grantove za medijske kuće za koje one treba da apliciraju.



„To će im dati nešto para, a oni će nas podržati – kao i u Americi“ rekao je tada Dodik.

Izvor: B1.info