Ima li kazne za nerad Tužilaštva?

Tužioci u BiH, pored brojnih propusta u radu, za svoje greške ne odgovaraju nikom i maksimalno su zaštićeni. Kako i na koji način kazniti takav rad, ili bolje rečeno nerad, pitali smo stručnjake.  Pitali smo i građane da li uopšte i koliko vjeruju radu našeg pravosuđa?

Republika Srpska 11.08.2018 | 19:58 Padanje optužnica, nepokretanje istraga, opstruisanje predmeta ili odlaganja istih u fioke najčešći su propusti koje u svom radu imaju tužioci u BiH. Nezvanični podaci pokazuju da u BiH među 60 tužilaca u Tužilaštvu BiH ima onih kojima duže od godinu dana nije potvrđena nijedna optužnica. Pored svega ovog, da li onda uopšte postoji povjerenje u rad pravosudnog sistema RS i BiH? Povjerenja ima i nema, kažu građani.

Da li i koliko vjerujete radu pravosuđa RS i BiH? S obzirom na to koliko ima nerazjašnjenih slučajeva, nepokrenutih optužnica, imate li neki komentar?

''Nisam još nikad imao susreta sa pravosudnim institucijama, pa mislim da bi trebale raditi svoj posao, ažurnije samo malo''.

''Uglavnom vjerujem''. Da li možda imate neki komentar u vezi ovih slučajeva koji su kasno procesuirani, kao što je slučaj pokojnog Davida Dragičevića ili slučaj Memić u Sarajevu?

''Pa ja bih samo prepustio pravosuđu nek' radi i dalje svoj posao''.

Da li i koliko vjerujete našem pravosuđu?

''Ne baš uvijek i ne mnogo''.

''Pa nimalo. Zašto? Pa sve se vidi, trenutna situacija''.

''Pravosuđe, to je lakrdija od suda. Ja znam advokati neki koji su bili, nažalost i umrli su, oni su sve profiterima zelene površine dali. Oni su amin. Ma kakvo sudstvo, sud nema. Moj đed Mijajlo rekao je ovako: Ko u sud uđe, osam ga volova ne može iščupati, samo lopovi mogu ići naprijed. E, to je sudstvo''.

Bitna činjenica je, da se tužioci i sudije na svoje funkcije biraju doživotno, što znači da su im ruke potpuno odriješene. Da li je to jedan od razloga što se tužioci ne kažnjavaju i da li se i na koji način takvom radu može stati u kraj? Iz pravne struke kažu da je za rad tužilaca odgovoran Disciplinski ured pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

„Disciplinski ured pri VSTS nadležan je između ostalog da rješavajući po pritužbama, a i samoinicijativno povremeno provjeri šta ti ljudi rade. Ako neko prema izvještajima koji se prave ima takav zaostatak u radu ili su mu stalno odluke mimo prosjeka, onda postoji disciplinski prekršaj koji se odnosi na to nezakonito postupanje, odnosno nesavjestan rad.“ kaže advokat i bivši sudija Suda BiH, Vlado Adamović.

Među problemima u radu pravosuđa, pojavljuje se i korupcija. Prema istraživanju Transparensi Internešenela koji svake godine vrše monitoring procesuiranja korupcije, vidljivo je da u poslednjih 5 godina, nema napretka kada je riječ o efikasnosti tužilaštva. Iz Transparensija kažu da se uglavnom procesuiraju slučajevi na nižim nivoima, dok kod onih visokopozicioniranih gdje se dešava i najviše korupcije, obično nema sudskog epiloga.

„Kada pogledamo sa jedne strane broj prijava koje tužilaštva sa jedne strane dobijaju, gdje se uglavnom broj kreće od nekih 1.500-2.000 vezano za korupcijska krivična djela, gotovo četvrtina njih završi nekom istragom, dok još manji broj završi podignutim odnosno potvrđenim optužnicama. Posebno je to vidljivo na nivou tužilaštva BiH“, kaže predstavnica Transparensi Internešnela, Ivana Korajlić.

Skoro je neizbježno postaviti pitanje: Koga to štiti tužilaštvo ili koga to krije tužilaštvo? Odgovor bi se mogao naći u tvrdnji Transparensija da jedan od ključnih problema u radu tužilaštva, jeste diskrecija koju imaju tužioci. Zahvaljujući diskreciji, ne zna se koje predmete će oni uzeti da rade, gdje će se pokrenuti istraga i gdje će se donijeti naredba o nepokretanju istrage. Čak i ako se pokrene istraga veliki procenat njih završava u naredbama o obustavi istraga, jasni su iz Transparensija.

„Ta generalna politika u procesurianju korupcije, šalje poruku kompletnom društvu da se korupcija isplati, da i ako počinite ozbiljno krivično djelo proći će godine i godine dok ne budete, ako uopšte i budete procesuirani, a i kada dođe do nekog postupka, velika vjerovatnoća da će on biti obustavljen ili da će završiti nekom presudom, po kojoj osoba koja je odgovorna čak i za pronevjere miliona, ne mora uopšte završiti u zatvoru“ kaže Korajlićeva.

Disciplinska politika prema nosiocima u pravosuđu je potpuno neadekvatna, ali za uvođenje bilo kakvih odgovornosti za sudije i tužioce, potrebne su sistemske izmjene zakona, počevši od Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu. Tako nešto se ne može raditi ubrzano, jer može dovesti do još većih problema i posledica – zaključuju iz Transparensija.



BN TV