Religija je naša vjera predizborna

Vodeći politički lideri u ovoj zemlji, danas deklarisani nacionalisti i "veliki vjernici" – do početka nesrećnih 90-ih godina prošloga vijeka – uglavnom su bili deklarisani komunisti i "veliki ateisti". Od marsksizma su ipak zadržali, tačnije sebi prilagodili, ono što njima odgovara.

Republika Srpska 19.07.2018 | 14:57
Religija je naša vjera predizborna
Na isti način se danas odnose i prema religiji – upotrebljavaju je u onoj mjeri koliko to njima u političkoj utrci koristi.

U Banjaluci će 17. septembra, usred predizborne kampanje, biti položen kamen temeljac za "rusko-srpski pravoslavni centar". Milorad Dodik, lider vladajućeg SNSD-a, izrazio je očekivanje da će tom događaju prisustvovati i Sergej Lavrov, ruski ministar inostranih poslova, kao i najviši velikodostojnici pravoslavne crkve.

Dvije godine ranije, usred predizborne kampanje, u Banjaluci je otkriven spomenik Stefanu Nemanji, a otkrili su ga Dodik i poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC), patrijarh Irinej.

Poruka je bila jasna – vrh SPC se stavio na stranu jedne političke opcije.

(Zlo)upotreba religije u političke, odnosno predizborne svrhe, na ovim prostorima nije, međutim, nikakva novost. I mada posljednjih godina u javnoj manifestaciji sopstvene "pobožnosti" prednjači Milorad Dodik, nije izuzetak među političarima u Bosni i Hercegovini koji su poznatu Marksovu tvrdnju da je "religija opijum za narod", adaptirali u "religija je predizborni opijum za narod" i najjača marketinška alatka kod "vjerujućeg" glasačkog tijela.

Nije to ni čudo, s obzirom da su vodeći politički lideri u ovoj zemlji, danas deklarisani nacionalisti i "veliki vjernici" – do početka nesrećnih 90-ih godina prošloga vijeka – uglavnom bili deklarisani komunisti i "veliki ateisti". Od marsksizma su ipak zadržali, tačnije sebi prilagodili, ono što njima odgovara. Na isti način se danas odnose i prema religiji – upotrebljavaju je u onoj mjeri koliko to njima u političkoj utrci koristi.

Ni od Marksa ni od religije nisu ništa naučili o skromnosti, solidarnosti i ravnopravnosti među ljudima. Doduše, od takvog poimanja vjere od političara se puno ne razlikuju ni velikodostojnici vodećih vjerskih zajednica, što predstavlja plodno tlo uspješne simbioze – vjera-nacionalizam – politika iz koje na kraju proizlazi uspjeh na izborima. Naravno, to ne bi bilo moguće bez podrške naroda. Kažem naroda, a ne građana jer, da, u društvu razvijene građanske svijesti, takve kombinacije ne bi političarima donosile nikakav uspjeh.

Mada je takva (zlo)upotreba religijskih osjećanja glasačkog tijela karakteristična za čitavu teritoriju Bosne i Hercegovine (kao i regiona), zbog složenosti ove države i tu postoje određene razlike. Ipak, riječ je samo o nijansama.

Republika Srpska u kojoj se apsolutna većina stanovništva deklariše kao pravoslavna, predstavlja vrlo plodno tlo ovdašnjim političarima da sa tom činjenicom i manipulišu, ubirući poene, odnosno glasove kod takvog biračkog tijela.

Naravno, saradnja "pobožnih" političara i vjerskih zajednica – odvija se na obostranu korist. Slikovit prikaz je materijalni procvat vjerskih zajednica – dok broj stanovništva opada, nezaposlenost raste, veleljepne crkve i džamije niču na svakom koraku. U njihovu izgradnju država izdvaja pozamašna sredstva kroz razne donacije, a po automobilima koje voze "sluge božije", ravnopravno pariraju političkim zvaničnicima.

U tom kontekstu treba posmatrati i ovogodišnju novost u obrazovnom sistemu RS – uvođenje vjeronauke u srednje škole.

Kako je ovdje proteklih decenija "služba božija" postala primamljivo zanimanje koje donosi siguran posao i platu – došlo je do ogromnog interesovanja za školovanje mladih za sveštenička zvanja. To je na kraju, neminovno, dovelo do viška diplomiranih teologa koje crkva više nema gdje da uposli. Otvaranjem radnih mjesta profesora vjeronauke u srednjim školama ovaj problem bi u dobroj mjeri bio riješen. Nema sumnje ni da će crkveni oci, na ovu uslugu, znati uzvratiti još agilnijom predizbornom podrškom "glavnom zaštitniku pravoslavlja", u što su Dodika u međuvremenu "hirotonisali".

A kako to u ovakvim situcijama u RS već poodavno biva – problem je riješen u četiri oka! Predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik je nakon sastanka sa episkopom banjalučkim Jefremom –izjavio da će vjeronauka biti uvedena na inicijativu Srpske pravoslavne crkve i time je stvar svršena – bez prethodne javne rasprave, konsultacija struke pa i nadležnih institucija ovog entiteta na čelu sa ministarstvom prosvjete čiji su funkcioneri na predsjednikovu izjavu, ili bolje rečeno zapovijest, samo "klimnuli glavom".

To je, po običaju, najrevnosnije uradio onaj ko je najpozvaniji – ministar prosvjete Dane Malešević. On je čak rekao da 95% roditelja to podržava, iako je istina da roditelje niko ništa nije pitao.

Ali istina je i da Maleševićeva tvrdnja nije daleko od istine. Da ne licitiramo postocima, činjenica je da apsolutna većina stanovništva koja se izjašanjava kao vjernici i ne bi imala ništa protiv novog predmeta koji se nameće njihovoj djeci.

Istini za volju, osim preslabog civilnog sektora, u RS ne postoji snaga koja bi javno progovorila o ovoj problematici. Zvaničnoj opoziciji to i ne pada na pamet – jer ne samo što se ne bi zamjerali crkvenim ocima nego se oni, naprotiv, sa manje li više uspjeha, u ovom slučaju ponašaju kao i vladajuće stranke, svjesni koji je u ovakvom društvu značaj podrške sveštenstva u prikupljanju podrške glasača.

Naravno, u državama u kojima religija ne igra toliko bitnu ulogu u društvu to ne bi bilo moguće, ali ovdje je to tako.

Bosna i Hercegovina jeste specifično društvo u kome se religija, kao valjda nigdje drugo na svijetu, gotovo nikada ne odvaja od etničkog identiteta. U dobroj većini stanovništva ovdje se ne biti vjernik smatra ne biti Srbin. Bošnjak, Hrvat …, a to se već doživljava kao izdaja i najveća "jeres".

Ovdje odnos prema religiji nije intimna stvar svakog pojedinca, već pitanje odnosa prema etničkom kolektivitetu.

Mada korijeni ove pojave sežu daleko u istoriju, dovoljno se vratiti u devedesete godine prošloga vijeka i sjetiti se kako su sa eskalacijom nacionalizma (samo)proklamovane nacionalne vođe – na čelu političkih partija, dojučerašnji komunisti, zauzeli prve redove u crkvama i džamijama. Stranke i vođe su se mijenjale, ali se do dan danas u tom pitanju ništa ozbiljno nije promijenilo.

Građansko društvo nije zaživjelo, a građanske i lijeve političke opcije su ili ostale na marginama ili su "shvatili" šta donosi izborni uspjeh i brzo se prilagodili biračkom tijelu – umjesto da rade na promovisanju svojih ideala i pridobijanju građana u podršci tim idealima. Populizam je neiscrpna tema, ali detaljnije nekom drugom prilikom.

Ipak, ne može se ne pomenuti najočitiji primjer političke metamorfoze na ovdašnjoj političkoj sceni.

Nakon ratne i poratne apsolutne vladavine Srpske demokratske stranke (SDS), tadašnjeg lidera Radovana Karadžića, osuđenog za ratne zločine, 1997. je došlo do promjene vlasti. Novi premijer RS u januaru 1998. postao je Milorad Dodik.

Ovaj predratni komunista, za poslanika prve višestranačke skupštine BiH izabran kao član Saveza reformskih snaga Jugoslavije, Ante Markovića, otpočeo je tako svoju prvu vladavinu dugu tri godine, tokom koje je nacionalističko i "pobožno" glasačko tijelo sablažnjavao javnim priznanjem da je ateista, izjavama kao što je "kome se slavi slava neka ide u SDS", pozivanjem Karadžića i Mladića "da se predaju haškom tribunalu" i sl. Da li mu se sva ta "jeres" obila o glavu, teško je tvrditi, ali na izborima 2000. godine doživio je izborni debakl i šestogodišnje bivstvovanje u opozicionim redovima.

U svakom slučaju, Dodik je izgleda ubrzo shvatio u čemu je "fora".

"Kada se (u jesen 2005. - op. a.) Milorad na glavnom odboru pojavio sa pričom, da ćemo se dogodine u kampanji zalagati za samostalnu Republiku Srpsku, približiti crkvi i pričati o što čvršćim vezama sa Srbijom, bili smo šokirani. Pitali smo, kako to predsjedniče, pa mi smo socijaldemokrati nismo nacionalisti!? Na što je on odgovorio, hoćete li vi da se bavimo ideologijom ili da osvojimo vlast!” Ovo mi je 2006. prepričavao jedan tadašnji član Glavnog odbora SNSD-a. Dvanaest godina je prošlo od tada, u kojima smo se toliko naslušali Dodikovog "srpstva" i "pravoslavlja", garniranog "rusofilijom", da danas ne sumnjam ni u jednu riječ mog sagovornika. Isti onaj Dodik, koga su pojedini episkopi i sveštenstvo SPC, svojevremeno etiketirali kao nacionalnog izdajnika i bezbožnika, postao je najradije viđen gost tih istih episkopa. Kum mnogih novosagrađenih hramova i glavni "čuvar srpstva i pravoslavlja", protagonist ljubavi prema "pravoslavnoj majčici Rusiji".

Ostaje dilema koliko je "podvižništvo" potrebno, pa da bivšem "komunjari", "bezbožniku", "zapadnjačkom slugi", kako su ga već "krštavali", krsnu slavu "čita" patrijarh Irinej, lično!? Mada u pravoslavnoj crkvi, zvanično, nikada nije postojala indulgencija (otkup grijehova), vremena se mijenjaju, pogotovo kada se "grijesi otkupljuju" iz javnih budžeta kroz pozamašne poklone crkvi i crkvenim ocima – na obostranu korist "grešnika" i "slugu božijih".

Tranzicija u BiH donosi razne promjene – samo "briga za naciju" i "odbrana vjere" ostaju najprodavanija roba političkog marketinga – za koju se narod, bez građanske svijesti, jagmi kao da se dijeli džabe.

Autor: Miljan Kovač

Komentari / 20

Ostavite komentar
Name

duduk

19.07.2018 13:32

Lopov samo u pare vjeruje i u đavola, samo da dođe do para. Takav je Dodik, dokazano još u ratu.

ODGOVORITE
Name

Nada

19.07.2018 14:14

Kakav ljigavac i moralna nakaza. Pa zar takvi da nas vode? Kuda i prema cemu?

Name

n

19.07.2018 14:45

Vampir i patrijarh. Ne može mu pomoći ni sto patrijarha koliko je zla nanio ovom narodu. Laže, krade, podržava i organizuje ubistva nevine mladosti! Strašno! Pravda za Davida!

Name

Vidi

19.07.2018 16:24

ti naseg Rudonje ,covjek kad ga pogleda na slici samo sto nepomisli da je sazdan od postenja i vjere u Boga.. Rudonja ima nas mnogo da na tvoje fore ne nasjedamo ..curik u Bakince ..dikancino ,lopovcino .

Name

jana

19.07.2018 17:51

Opet će narod njega izabrati, sada će on da kuka da ovi iz Federacije hoće da unište RS. Tako je bilo do sada, uvek kada Dodiku opada rejting on počinje priču ,, neko hoće da uništi RS". Narod glasa za njega, čuvaju svoju golu RS.

Name

cdbluka

19.07.2018 19:09

Ljubi, ljubi al glavu ne gubi...

Name

Joca

19.07.2018 13:42

Zasto onda ne trazi kredite od Rusije već od mrskog mu zapada..fujj

ODGOVORITE
Name

Re

19.07.2018 14:04

Zasto se ne vozi u LADI ili MOSKIČU..

Name

re-joca

19.07.2018 18:05

Ne mogu da vjerujem da ste Joco tako kratke pameti pa se ne sjećate VELIKOG I MALOG KREDITA iz velike Rusije.Sve je dogovoreno i mali dolazi ovih dana a veliki za 3 mjeseca.Ja vjerujem presednici koja je javno objavila.

Name

Nikola

19.07.2018 14:25

Teški prevarant i manipulator!

ODGOVORITE
Name

CECA

19.07.2018 14:51

Oba manipulatori.STA MI IMAMO OD SRPSKO-RUSKOG CENTRA.KLANJAŠ PRED NATO PAKTOM A RUSIJOM SE HVALIŠ ŠPEKULANTU,PREVARANTU SAMO TI JE VALUTA SVE.

Name

Dario

19.07.2018 14:31

Lucifer i Satana su njegova jedina religija jer ko ima takve moralne kredibilitete kao Milokrad on je krvozedni djavo kleptoman i psihic zedan pljacke i moci.

ODGOVORITE
Name

XXL

19.07.2018 16:53

KAKO GA NIJE STID DA LJUBI RUKU..PATRIJARHU...

ODGOVORITE
Name

Cccc

19.07.2018 21:04

Pa isti su..

Name

Re ccc

20.07.2018 17:42

Vala bas,vise nikad niko izgleda kao Pavle.

Name

Tako treba

19.07.2018 19:23

Najpošteniji odnos sa religijom i crkvom imao je hrvatski političar Stipe Mesić. Javno se deklarisao kao ateista i osvojio dva mandata predsjednika republike. Držao distancu prema crkvenoj hijerarhiji, koja ga nije mogla smisliti. I nije im šutao, a pogotovo ne povlađivao. Država je država a crkva je crkva. Politika je politika a religija je religija. Svako ima svoje mjesto ako se granice ne prelaze. Takvi odnosi su u svim kulturnim i pristojnim zemljama Evrope i šire.

ODGOVORITE
Name

Magistra vitae

19.07.2018 21:13

E zašto se i na ovim prostorima ne primi sjeme protestantizma i pusti korijen kao u zapadnoj i sjevernoj Evropi..? Pa da i ovdje vlada i zavlada blagostanje, kultura, demokratija, tolerantnost i pristojnost, miroljubivost i racionalnost, da se i ovdje poštuju narodi, čovjek i njegova prava. Ali džaba sve, nikako se izkobeljati iz mraka i gliba srednjeg vijeka, uvijek dolje vuku. Oduvijek su se ovdje vjerske poglavice svrstavale uz vladajuće, u zaštitu kontroverznog kapitala, tajkuna i tajkunluka, pljačke i korupcije, reketa i otimačine.

ODGOVORITE
Name

Antonije Popuslic

19.07.2018 21:31

Jedan nas veliki pjesnik je za njih rekao:,,kao g...a kroz kanalizaciju plivaju komunisti kroz privatizaciju,,.

ODGOVORITE
Name

NEUK

20.07.2018 06:17

JOS MILI SAMO NIJE TOMSON GOSTOVAO ZA ĐURĐEVDAN

ODGOVORITE
Name

Nindža

20.07.2018 08:42

Gle ,je li ono Dodo cmace ruku patrijarhu,nadam se da na onom mjestu gdje ga je poljubio ne krene nešto po zlu,rak,infekcija neka ili nešto treće! Trebao je patrijarh navući rukavicu za svaki slučaj!

ODGOVORITE