Kupovina glasova bečkim kreditom

Da je režim svjestan teške situacije u kojoj se nalazi potvrđuje i najava predizbornog simboličnog povećanja plata i penzija, kao novi pokušaj manipulacije građanima i kupovine naklonosti birača. Iako su RTRS, SRNA, ATV i ostali režimski mediji ubacili u petu brzinu, bombarduju svaki dan osiromašenim migrantima, Sorošem i izdajnicima, spinovanje javnosti ne daje očekivani efekat, pa režim u panici poseže za kreditnim povećanjem plata i penzija, i tako pokušava da povrati izgubljene pozicije i zaustavi vrtoglavi pad povjerenja.

Republika Srpska 24.06.2018 | 16:33 Crveni tandem Dodik – Željka srlja iz jednog gafa u drugi, laži i spinovi su toliko izlizani da u njih ne vjeruju ni djeca, od patrijarha i Putina do Soroša i obojenih revolucija svi kečevi iz rukava su davno ispucani, pa je ostalo samo da silnim novcima pokušaju preokrenuti situaciju.

Istovremeno sa najavom povećanja plata i penzija, režimski mediji su objavili i bečke blagovjesti, o tome kako je Vlada „uspješno“ prodala obveznice i zadužila nas za novih 168,3 miliona evra po kamatnoj stopi od čak 4,75% (istovremeno Crna Gora se zadužila prodajom evroobveznica po kamatnoj stopi od 3,3%)! Ko i na kom poslu, osim dilera kokaina i narkotika, može vraćati stotine miliona evra duga po kamatnim stopama od skoro 5%?



Zašto Crna Gora se zadužuje uz 30% jeftiniju kamatu, i zašto je u „domaćim“ bankama trenutno manja kamata na mali potrošački kredit penzionerima nego kamatna stopa po kojoj se Republika Srpska zadužuje u inostranstvu? Je li visoka kamata pokazatelj povjerenja u Srpsku, njenu privredu i ekonomiju?

Pored 330 miliona maraka obveznica prodatih u Beču, Vlada Republike Srpske pokušava da se za isti iznos dodatno zaduži samo za potrebe Željeznica i Atoputeva Srpske. Tako su na poslednju sjednicu Predstavničkog doma PS BiH stigla dva Ugovora o zaduženju Vlade kao garanta i Autoputeva Srpske kod EBR-a vrijedna 127 miliona evra (47 miliona za dionicu Doboj – Banjaluka i 70 miliona evra za dio 5C kroz Srpsku), te zaduženje Željeznica Srpske za 51,9 miliona evra!



Dakle za manje od mjesec dana Republika Srpska se uoči izbora zadužuje za čak 650 miliona maraka! Zanimljivo da Autoputevi Republike Srpske traže nove kredite iako ne mogu da vraćaju postojeće, pa je Vlada morala prije nekoliko dana da im pozajmi i prebaci 11 miliona kako bi platili ratu kredita!?



Ne treba biti ekonomista i poseban stručnjak pa shvatiti kakve su krajnje namjere, i da režim grozničavo pokušava novim zaduženjima uoči izbora obezbjediti novac za manipulacije i kupovinu glasača. Svako ko zna sabrati 2 i 2 je svjestan da propala i preopterećena privreda ne može iz realnih izvora obezbjediti povećanje plata i penzija, i da uzimanje skupih kredita upravo ima za cilj da obezbjedi sredstva za kratkotrajno sitno povećanja primanja za 0,75 do 2,5%.

Ukoliko sva javna preduzeća posluju negativno, ne uplaćuju doprinose i ne izmiruju svoje obaveze prema dobavljačima, jasno je da iz realnih izvora ne mogu povećati plate radnicima, koji se i dalje trpaju po partijskoj liniji. Elektroprivreda Srpske prošlu godinu je završila sa 46 miliona maraka gubitka, HET je oborio crni rekord sa 24,3 miliona KM minusa,, HE na Drini su 2017. završile sa gubitko od 13 miliona maraka..

Zdravstvene ustanove i Fond zdravstva imaju preko milijardu maraka duga, a samo je Univerzitetsko-klinički centar Banjaluka uzeo 55 miliona maraka kredita kako bi platio dio obaveza prema dobavljačima. Kako firme koje posluju negativno, imaju stotine miliona maraka obaveza prema dobavljačima i grcaju u dugovima, mogu povećati plate svojim radnicima?



Fond PIO takođe ima ogromna dugovanja, i zbog malih doprinosa i nedostatka novca morao je postati sastavni dio budžeta kako bi se obezbjedila redovnost isplate. Činjenica da je trenutno broj radnika i penzionera gotovo isti, a po pravilu bi radnika trebalo biti 3 do 4 puta više, jasno je da ne postoji realan izvor za povećanje penzija, koje su nažalost mizerne.

Rast BDP-a bi minimalno trebao biti 5% pa da bi država mogla vraćati skupe kredite i obveznice po kamatnoj stopi 4,75%, a činjenica da će većina, ili gotovo sva sredstva ići u potrošnju, pokazuje koliko je štetno i suicidno ponašanje bahate i neodgovorno vlasti koja samo gleda kako da kupi još jedne izbore i produži mandat, ne razmišljajući ko će i kako vraćati njihove ogromne dugove. Činjenica da će samo bečkim obveznicima i kreditima EBRD-a Vlada RS da nas zaduži sa novih 650 miliona maraka, ili u prosjeku oko 1000 maraka po svakom biraču koji će izaći na izbore, govori koliko će imati sredstava za kupovinu izbora.



Šatora, meze i pića biće u izobilju, a svi preostali papci će da se unovče, iskoče iz svojih brloga i pokažu pravo lice. Pjesme „velikog“ i Malog Baje čuće se na svakom koraku, pjesme, lažni patriotizam i optimizam će da odliježe ispod stotina šatri, a čim se glasove prebroje predstava se završava i nastaje muk.



Čim prođu izbori, ukoliko ne daj Bože režim kupi dovoljan broj glasova i odnese pobjedu, plate bi odmah bile vraćane na prethodni nivo, jer je jasno da povećanje nije održivo bez novih kredita. Prvi naredni potez režima bi bili bi rezovi, masovna otpuštanja radnika iz javnog sektora, jer je postojeće stanje neodriživo a prenaduvani balon može da pukne svakog trenutka. Odmah posle nove godine ide i brza prodaja Elektroprivrede RS kao najvažnijeg resursa.

Đokić je od Dodika već dobio zadatak da pripremi privatizaciju Elektroprivrede RS, svih preostalih rudnika i prirodnog bogatstva kroz navodno pronalaženje „strateškog partnera“, kako bi režim obezbjedio novac da se još godinu, dvije održi na vlasti, i to bi bio konačan udarac od koga se Srpska nikada ne bi mogla oporaviti. Upravo zbog pogubne neoliberalne politike i rasprodaje Republike Srpske, Dodik uprkos svojoj lažnoj retorici ima podršku MMF-a i stranaca, prećutnu ili otvorenu.



Narod i građani imaju dvije proste mogućnosti izbora. Ili će prodati sebe i budućnost svoje djece za šaku srebrenjaka i lažnih obećanja, koje vodi u potpuni nestanak Srpske, raseljavanje i pretvaranje u koloniju, ili će napokon kazniti bahate tirane i mafijaše stvarajući preduslove za zaokret i početak preporoda. Umjesto rasprodaje države i  prirodnog bogatstva rasprodajemo imovinu mafijaša, i vraćanjem opljačkanog i od naroda otetog novca diže se životni standar, jača država, vraćaju dugovi i stvara budućnost za generacije koje dolaze.

Prilike za popravni više nemamo, izbor je jasan i sve zavisi od nas, jer posle glasanja nema kajanja.

nebojsavukanovic.info