Kada će fabrika opet početi da radi?
Partizan je dugi niz godina bio prepoznatljiv po stvaranju centara, a to se izgubilo u poslednje tri godine.
Košarka 06.06.2018 | 22:45Nema dileme da je ta proizvodna traka koja je „štancovala“ odlične centre pukla onog trenutka kada je Partizan odlučio da se rastane sa Vujoševićem, a u tri godine koliko je prošlo od tada klub nije uspeo da stvori centra koji bi predstavljao ozbiljnu snagu u reketu. Jer samo od početka ovog milenijuma kroz Partizanov reket prodefilovala su takva imena od kojih se protivnicima “ledila krv u žilama“, a što je najvažnije, ti momci su dobijali šansu da igraju i sa njima se ozbiljno radilo. Milenijumsku seriju u Humskoj otvorio je Nenad Krstić koji se posle tri titule prvaka Jugoslavije otisnuo „preko bare“ i zaigrao u NBA ligi, napravivši karijeru za ponos.
Njegov prirodni naslednik u Partizanu bio je Kosta Perović koji je kao 17-godišnjak stigao iz Beopetrola i za pet godina u Humskoj se naosvajao trofeja “za sve pare“. I on je dobro iskoristio činjenicu da je napravio ime sa Partizanom i ponajviše u Španiji demonstrirao centarske kvalitete. Priča o centrima u Partizanu svakako ne bi bila potpuna da ne pomenemo i Dejana Milojevića koji nije bio dete crno-belih, ali je ostavio dubok trag. I, što je jednako važno, preneo je deo iskustva i znanja na neke mlađe saigrače. A jedan od njih bio je i Nikola Peković. I njega su igrački stvorili Partizan i Vujošević, pa je posle tri trofejne sezone otišao prvo u Panatinaikos, a zatim i u NBA ligu gde je došao do ugovora iz snova. Kruna Partizanovih uspeha u tom periodu bio je plasman na Fajnal for u Parizu 2010. godine, a i tada je u ekipi veliku ulogu imao centar, Aleks Marić koji je iz igračke anonimnosti i proseka u Granadi došao, pored ostalog, i do najbolje petorke Evrolige te sezone.
Dolazimo do poslednjeg perioda u kojem je Partizan stvarao centre. U leto 2012. godine u klub je došao trio Dejan Musli, Đorđe Gagić, Nikola Milutinov. Sva trojica – ozbiljan potencijal, s tim da je Musli baš kao klinac otišao u Španiju pa mu je to predstavljao povratak u srpsku košarku. I sva trojica su na početku „kidala živce“ navijačima nekim potezima. Ipak, vreme je, kao i uvek bilo najbolji sudija. Milutinov je postao ozbiljan igrač u grčkom Olimpijakosu i realno je da ode u NBA ligu, dok se Gagić posle tri godine pečalbarenja vratio u Partizan, ali je vrlo brzo pokazao koliko znači za ekipu. U međuvremenu, tokom prethodne tri godine, razni su centri prošli kroz Partizan. Đoko Šalić je, takođe dobio drugu šansu, ali se ni ovaj put nije snašao, bio je tu i Uroš Luković koji je za godinu dana ostavio veoma dobar utisak, ali uprava nije produžila ugovor sa njim. Postojala su i strana rešenja poput Samarda Semjuelsa i Amide Brajme ove sezone, odnosno ranije Đorđa Majstorovića, Miloša Koprivice, Darela Vilijamsa i Kevina Džounsa koji se nisu ili nisu duže zadržavali jer su ostavili dobar utisak ili nisu pružali.
I zato je za Partizan i njegovu budućnost važno da ta proizvodna traka za centre nastavi da radi. Vujoševića odavno nema, ali tu su u stručnom štabu Nenada Čanka i Aleksandar Matović, odnosno Dejan Mijatović. I za Partizan je važno da Đorđe Gagić sledeće sezone dobije još veću ulogu i pravog partnera pod košem, a da Marko Pecarski pokaže da li za njega ima mesta u seniorskoj košarci. I da klub iz Humske opet u reketu ima gorostase koji će da ga brane.
Izvor: mozzartsport
Foto: Starsport, MN Press, Shutterstock
Komentari / 0
Ostavite komentar