Čobanica i prelja u devedesetoj

Osamdeset sedmogodišnja Mika Drobnjak iz Rudog još nije poklekla pod bremenom nagomilanih godina, zdravlje je dobro služi a da bi, kako veli, `privrijedila` kući i domaćinstvu, svaki dan čuva ovce i da ne dangubi uzalud sjedeći kod njih prede vunu za čarape i džempere.

Republika Srpska 20.04.2018 | 09:57 "Pripremam snahama da pletu čarape i džempere, a ako je neki praznik i svetac u kalendaru onda ponesem knjigu. I čitam bez naočara. Išao mi unuk u Grčku u manastir i donio knjigu sa naslovom `Uzak put do raja`. Pročitala sam je od korica do korica i da vam kažem da sam upamtila da ima 272 stranice. Hoćete sad da vam je prepričam?, veli starica.

Baka Mika je uvijek bila pobožna žena.



`U Boga se uzdam, oduvijek sam pobožna bila, nikad nikog nisam slagala jer nas je tako majka vaspitala . Ali sam se ipak ogriješila o majku jer sam se `ukrala` bez njenog pitanja i znanja. Plakala je i kukala ali je rekla da me neće kleti. Takva je mladost bila, mladost ludost", mudruje baka Mika.

U Mikinoj kući u blizini Rudog u slozi i zajedništvu žive četiri generacije.

"Imam troje djece, od njih osmoro unučadi . Imam17 praunučadi, a osamnaesto samo što na svijet nije došlo. I šta ćeš, zadovoljna sam na životu`, ispriča baka Mika.

Životna deviza i filozofija ove starice iz Rudog svodi se na jednu riječ – rad.

`Mora da se radi, moje dijete. U radina komadina. Od ležanja nema ništa. Rđa jede gvožđe a nerad čovjeka. Rad pobjeđuje, jer kad je Bog stvorio svijet kazao je – radite i ja ću vam pomoći . I Bog mrzi lijenčine", kaže ova starica.

Baka Mika iz Rudog omiljena je kod svojih ukućana ali i sugrađana. Vole je zbog njene, kako ističu, riječitosti, dobrote i vjere uz koju i božiju pomoć se mogu savladati sve životne teškoće.

(BN)