"Ubijali su nas gdje su stigli"

"Ubijali su nas gdje su stigli, bez povoda. Očigledno su u tome uživali jer nikada nisu stali, prestali, čuli zov i plač majke i djeteta", kazao je danas predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na obilježavanju stradanja u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini.

Republika Srpska 15.04.2018 | 13:20 Dodik se obratio pred mnogim zvaničnicima koji su prisustvovali manifestaciji, kazavši da je kao dječak spoznao šta su tuga i strah upravo zbog Jasenovca.

"Pokušavam da savladam svoju tugu koju sam naučio još kao dječak kada me je deda doveo ovdje u Jasenovac i nisam shvatao o čemu se radi. Kasnije sam shvatio da je taj osjećaj bio strah, strah od ustaša, od NDH-a koja se uvukla u moje biće i biće svih ljudi ovog kraja kao dominantan odnos prema stravičnom režimu koji je gnusno pobio naše sunarodnike: Srbe, Jevreje, Rome, ljude koji drukčije misle. To je bio državni projekt NDH za koji nikada niko nije odgovarao i koji danas nema zvaničnu kategorizaciju kao genocid", kazao je i nastavio:

"Ovdje sam dolazio svake godine i prije nego sam postao ovo što jesam, ovo mjesto je uvijek tjeralo čovjeka da zaćuti jer nema šta da kaže. Sada znam da moramo da govorimo o ovome da ne bi bilo zaboravljeno, odnešeno na tamna mjesta istorije. Da se ne bi ponovila užasna bol i jauk koji su mogli samo da čuju krošnje i nebo iza nas. Narod koji je izašao iz prvog velikog rata potpuno devastiran, nije imao ni priliku da se oporavi, a stigao je drugi veliki rat koji je nastavio istu priču. Ubijanje i stradanje Srba. Ubijali su nas gdje su stigli, bez povoda. Očigledno su u tome uživali jer nikada nisu stali, prestali, čuli zov i plač majke i djeteta. Samo jedna mala grupa od 1.100 preživjelih u aprilu 1945. godine kada je svijet već znao da je kraj rata. Njih 1.100 je u deset sati ujutro krenulo da se probiju i izađu iz logora, da omoguće da život teče i stvore potomke".

Dodik je kazao da je srpski narod stradao zbog dvije stvari: straha i iluzije.

"U ovoj opštini 20 godina poslije nije bilo muškog regruta iz srpskog naroda jer su svi bili pobijeni, u logoru za djecu. 35.000 kozaračke djece je ubijeno i nestalo. Trebalo je obnoviti život, često sam pitao kako je moguće da jedna grupa ustaša preko rijeke drži zarobljenim i pobije toliko ljudi? Kako se niko nije pobunio? Shvatio sam skoro da su Srbi stradali zbog dvije strašne stvari: straha i iluzije. Strah od tog monstruoznog mjesta odsjecao je bilo kakvu snagu za bilo kakav otpor. Nije bilo moguće da bilo koji pripadnik našeg naroda može da razumije da dojučerašnje komšije žele likvidirati jedan narod. Mnogi su znali i nisu mogli ništa".

"Nekoliko stotina je uspjelo da prođe već pripremljene mitraljeze, okrvavljene noževe i sve ono što su nam činili. Za Srbe je napravljeno posebno oružje "srbosjek" koje je napravljeno da bi se Srbi brže ubijali i da bi im se lakše vadili oči. Komunistička Jugoslavija je taj drugi faktor, iluzija. Srbi su uvijek stradali tamo gdje nisu imali državu", istakao je Dodik.

Dodao je da je Republika Srpska stvorena kao odgovornost i zov srpskog naroda, a ne da se učini zlo nekom drugom narodu.

"Republika Srpska je stvorena kao odgovornost i zov Srba, ne da učini zlo drugim narodima. Sredinom devedesetih godina nam je pokušano da se inputira da smo pokušali nekoga ubijati. Mi smo branili svoju slobodu, svoje kuće i nećemo odustati od nje. Nećemo pasti u strah i iluzije stvaranja društva na kakvom je propala bivša Jugoslavija. U svijetu koji je u neredu vidimo da je najvažnije da prizivamo mir, među ljudima, narodima, državama. Mir među nama, koji živimo ovdje, da bi mogli da se rehabilitujemo kao nacija, narod i da bi mogli graditi naše porodice, kuće".

Dodik je dodao da želi da teži ka miru i stabilnosti.

"Mi smo pripadnici srpskog naroda koji je miroljubiv i teži stabilnosti i miru. Želim da se zavjetujemo na život, na miran život na ovim prostorima. Ako ne možemo da živimo zajedno sa onima za koje smo mislili, možemo živjeti u miru jedni kraj drugih. Moram pozvati na mir među nama, među ljudima, među narodima. Neka živi mir, Republika Srpska, Srbija, srpski narod".

(N1)