Analiza: Šta kaže istorija? Može li Zvezda da okrene?
Koliko se timova vratilo iz minusa i može li Zvezda kao Partizan 2014. godine? Pošto je, kako su i sami treneri Dušan Alimpijević i Aleksandar Džikić priznali, premalo vremena za dublje analize i teško je sada bilo šta drastično menjati, pogledaćemo kakva je situacija bila u evropskim ligama tokom prethodnih pet sezona.
Košarka 10.04.2018 | 17:00
Budućnost je preuzela kontrolu ovog finala, treći put skinula skalp braniocu titule i praktično u samo jednoj utakmici drastično okrenula stvari u svoju korist. Sada je crnogorski šampion taj sa prednošću domaćeg terena i ako bi naredne dve ili tri utakmice imale identičan sličan ili jednak rasplet kao dešavanja u dvorani Aleksandar Nikolić u ponedeljak - imaćemo promenu na jadranskom tronu posle tri godine, otkada regionalnim takmičenjem vlada Crvena zvezda.
Posle svega viđenog u beogradskom zdanju u ulici Čarlija Čaplina u košarkaškim krugovima počela je da se vodi konstruktivna diskusija o tome kakve ko ima šanse najkasnije do narednog ponedeljka, kada će region bivše SFRJ saznati ime prvaka Jadranske lige. Bilo je komentara "ZA" i "PROTIV" obe strane, a jedina realnost je da Budućnost sada diktira tempo ove serije. Odnosno, od snage Đetića da se odupre udaru crveno-belih zavisiće konačni ishod.
Koliko tu može Crvena zvezda?
Pošto je, kako su i sami treneri Dušan Alimpijević i Aleksandar Džikićpriznali, premalo vremena za dublje analize i teško je sada bilo šta drastično menjati, pogledaćemo kakva je situacija bila u evropskim ligama tokom prethodnih pet sezona.
U razmatranje uzeli smo najjača državna i regionalna takmičenja na Starom kontinentu (VTB, ABA, Španija, Turska, Grčka, Italija, Francuska, Litvanija, Izrael), uz pregled šampionata u regionu (Srbija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina).
Rezultat je sledeći - 14 puta dosad dešavalo se da šampionsku krunu na glavu stavi tim koji je poražen u prvoj utakmici finala! A situaciju kakvu sada ima Crvena zvezda u svoju korist rešilo je samo pet klubova: Venecija 2017, Olimpijakos 2016, Bamberg 2015, Partizan 2014. i Igokea iste godine.
Zanimljivo, Crvena zvezda bila je učesnik jednog finala u kojem je viđen rezultatski preokret u finalu. Bilo je to 2014. godine u Superligi Srbije, kada su crveno-beli koplja ukrstili sa Partizanom, koji je imao prednost domaćeg terena. Cela ta finalna serija ostala je senci nezapamćenih incidenata i tuče igrača večitih rivala u već u prvoj utakmici koju su započeli Demarkus Nelson i Nikola Milutinov kod rezultata 69:64 za „goste“ s Malog Kalemegdana. Dvorana Aleksandar Nikolić prvobitno je bila ispražnjena zbog upada navijača Parnog valjka i pokušaja obračuna s Zvezdinim igračima, kada je Dejan Radonjićpovukao ekipu u svlačionicu. Utakmica je nastavljena tako što je Partizan na parketu imao samo trojicu igrača (Tepić, Bogdanović, Lovernj), da bi se ista završila sa četiri na dva...
Niko ne želi da se seća tih, nemilih događaja, niti tenzije koja je vladala tokom dana finala i takva dešavanja više nikada ne smeju da se ponove, nigde. Partizan je do kraja finala igrala bez publike i po meč bez Milutinova i Pavlovića, dok je Zvezda ostala bez Nelsona na jednoj i Tejića na dva susreta. Mučna bitka za pehar završila se trijumfom crno-belih sa 3-1 u seriji. Odnosno, tako što je slavila u sve tri naredne utakmice. Treba, opet, istaći, da su domaćinstva u toj seriji bila naizmenično menjana, pa je tako Partizan titulu osvojio u „Zvezdinom“ Pioniru.
Najsvežije primere velikih okreta u finalima nalazimo u tri prošlosezonska šampionata - Grčke, Španije i Italije.
Olimpijakos u nadmetanju sa Panatinaikosom izgubio trku, iako je imao utakmicu više na svom terenu. Oba kluba bili su sigurna na svom terenu, domaćinstva su se takođe menjala na po jednu utakmicu, s tim da su Zeleni u majstorici izrežirali najveći iskorak i slavili usred neprijateljske atmosfere, ironije li, Dvorane mira i prijateljstva. Zeleni su u jednom trenutku vodili i sa 17 poena viška (66:49), kada su huligani Olimpijakosa počeli da gađaju protivničke igrače bakljama. Susret je nakratko bio prekinut pošto su se gosti povukli u svlačionicu, ali su na kraju zahvaljujući Kej Siju Riversu, Niku Kalatesu i Majku Džejmsu došli do titule.
Valensija je prošle sezone napravila veliko iznenađenje kada je presekla madridski Real i slavila sa 3-1 u seriji, uprkos tome što je Kraljevski klub imao prve dve utakmice i potencijalnu majstoricu na svom terenu. Valensija je prvi meč u Madridu izgubila, da bi onda u narednom okršaju slavila rezultatom 86:79 i zahvaljujući vrlo motivisanom Bojanu Dubljeviću (20p, 9sk) učinio da finale dobije potpuno drugačiji tok. Slepi miševi vođeni sadašnjim trenerom Baskonije Pedrom Martinezom nisu ispustili brejk i u sledeća dva meča dobili su Real za prvu šampionsku titulu u klupskoj istoriji. Sezona Valensije mogla je da bude još bolja da su u finalu Evrokupa uspeli da nadigraju Unikahu.
Ni u Italiji nije bilo ništa manje zanimljivo. Doduše, serija između Venecija i Trenta igrana je u šest utakmica, a situacija je bila identična Zvezdinoj sada. Trento je kao gost prvi slavio, i to s rezultatom 83:74, da bi Venecija dobila drugi meč kod kuće i prvi na strani. Trento je uspeo da uzme drugu utakmicu na svom terenu, a onda se u naizmeničnim domaćinstvima Venecija pokazala kao bolji takmac i zasluženo podigla pehar.
Izvor: mozzartsport
Komentari / 0
Ostavite komentar