Priča: Luka Dončić i gerijatrijska banda!

U NBA više veruju klincima nego u Evroligi! Samo 20 igrača rođenih 1997. i ranije dobilo šansu. Nijedan u Olimpijakosu, CSKA, pa ni Crvenoj zvezdi. . .

Košarka 12.04.2018 | 22:45
Priča: Luka Dončić i gerijatrijska banda!
Košarkaška Evroliga došla je do drugog dela sezone. Završio se ligaški deo, a nakon 30 kola je poznato da će se CSKA, Fenerbahče, Olimpijakos, Panatinaikos, Real Madrid, Žalgiris, Baskonija i Himki boriti za titulu najboljeg. Četvrtfinalne utakmice počinju za nedelju dana, igra se na tri pobede, a ovi zanimljivi parovi će iznedriti učesnike Fajnal fora koji se od 18. do 20. maja igra u Beogradu.

Šta nam je donela Evroliga? Nakon dva izdanja novog formata nema nikakve dileme da su promene bile dobre – kvalitet košarke je porastao, dvorane su pune, 30 kola garantuje svim klubovima dobru zaradu od ulaznica i sponzora i pitanje je samo hoće li se vođstvo Evrolige polakomiti pa već od sledeće sezone povećati broj klubova. U nekoj budućnosti bi to verovatno bio dobar potez, ali sada još ne – 16 klubova je sasvim dovoljno za koncentraciju kvaliteta u najjačem evropskom takmičenju.

Što se tiče igrača, sezonu je svakako obeležio još jedan korak Luke Dončića koji je nesumnjivo trenutno najveća evropska zvezda. Mladog Slovenca sledeće godine nećemo gledati u Evroligi jer će otići u NBA, a upravo je on povod za našu temu. Istražili smo naime koliko je Evroliga plodno tlo za razvoj mladih igrača i došli do poražavajućih, gotovo katastrofalnih rezultata. U celoj Evroligi ukupno je 20 mladih igrača dobilo kakvu-takvu, pa makar i mizernu minutažu u ovih 30 kola. Kada bi se to pretvorilo u statistiku, ispalo bi da je svaka ekipa koristila 1,25 mladih igrača. Ali i to su preterane brojke kada se vidi koliko je igrača imalo neku konkretniju minutažu.

Za definiciju mladih igrača uzeli smo košarkaše rođene 1997. godine i mlađe, a od 16 klubova za njih 11 je barem jedan takav igrač odigrao barem minut. Olimpijakos, CSKA Moskva, Olimpija, Himki, pa ni Crvena zvezda nisu koristili nijednog mladog igrača. No, kada bi iz cele priče isključili one igrače koji su nastupili u više od dve utakmice, brojke bi bile još gore – govorili bismo o samo 13 igrača. A kada bismo gledali ko je od njih imao neku ozbiljniju minutažu, tragedija mladih igrača u Evroligi poprimila bi epske razmere – više od 10 minuta po utakmici igrali su samo Luka Dončić i Serhi Garsija.

Dončić je u ovoj priči van konkurencije. Igrao je u 27 utakmica, u njih 11 bio starter, a prosečno na terenu provodio 25,39 minuta, imao prosek od 16,9 poena, 4,8 skokova i 4,6 asistencija. Granicu od 10 minuta probio je i Španac Serhi Garsija koji je igrao 12,58 minuta po utakmici, ali u samo osam mečeva u koliko mu je Valensija dala šansu. U tom je razdoblju imao 4,4 poena, 1,7 asistencija i 1,1 skok u proseku.

Više od 10 utakmica odigrala su još sedmorica igrača. Real je dao priliku Santi Justi koji je igrao 14 utakmica od kojih je u 10 bio starter, ali nije ostvario nikakvu značajniju minutažu ni učinak. Na granici od 10 utakmica u Kraljevskom klubu je i Dino Radončić koji je nastupio u devet mečeva. Crnogorac bi mnogo veću ulogu trebao dobiti sledeće godine, a treba znati da je on rođen 1999. godine.

Bamberg je često gurao Luisa Olindea, u Makabiju je igrao Jovel Zosman, u Unikahi Vini Okuo, u Žalgirisu Gitis Masijulis, a Valensija u svojim redovima ima dva mlada igrača s najmanje 10 utakmica u Evroligi – Islanđanina Trigvija Hlinasona i domaćeg Đozepa Puerta. Pridodamo li njima dvojici spomenutog Garsiju, ispada da su oni, uz Real, predvodnici mladog talasa Evrolige. Zapravo, kada zbrojimo sve mlade igrače na ovom spisku, onda su španski klubovi oni koji im daju najviše, kakve-takve, šanse. U četiri kluba raspoređeno je 10 igrača. Tačno 50 odsto.

O učinku mladih igrača bespredmetno je uopšte raspravljati. Dovoljno je reći da je Hlinason s tri poena po utakmici treći strelac na ovoj listi, da niko osim Dončića nema više od dva skoka po utakmici, a ista je stvar i u asistencijama. Tek tri igrača ima najmanje jednu asistenciju po utakmici.

Nakon svega je zaključak jednostavan – Evroliga nije dobar poligon za mlade igrače. Ako maknemoDončića, koji je vanserijski talenat koji se ne rađa svake godine, iz cele priče ispada da nijedan igrač nema ozbiljnu minutažu ni takav status u ekipi. I lako je reći kako je ulog ovog takmičenja veliki, te da timovi nemaju kada da mladim igračima pruže priliku. Ali sve one koji tako misle lako je razuveriti jer je deo ekipa nekoliko kola pre kraja izgubio nadu za plasman među osam, ali svejedno nisu davali priliku mladim igračima.

Tako pada u vodu ona teorija da mladi igrači ne treba rano da idu u NBA ligu jer će pravu priliku lakše dobiti u Evropi. Verovatno hoće, ali ne na vrhunskom nivou. A što se NBA lige tiče, tamo je čak 36 igrača rođenih 1997. i 1998. dobilo priliku da nastupi u barem jednoj utakmici. A među njima priličan broj Evropljana: Dragan Bender, Ante Žižić i Ivica Zubac, pa Lauri Markanen, Furkan Korkmaz, Jorgos Papajanis i Frank Ntilikina. A da ne govorimo o tome da je, recimo, Džejson Tejtum rođen 3. marta 1998. te da je u prvoj sezoni za Boston odigrao 79 utakmica sa 30,5 minuta, 13,9 poena i 5,1 skoka u proseku.

Izvor: mozzartsport

Foto: Star Sport

Komentari / 0

Ostavite komentar