Njemački advokat tužio Bundestag

Pre 19 godina počelo je bombardovanje SR Jugoslavije. Prema nekim svjedočenjima, posebnu važnost imao je pristanak Njemačke na intervenciju.

Svijet 24.03.2018 | 18:18
Njemački advokat tužio Bundestag
Sada je jedan advokat podnio krivične prijave protiv članova Vlade i poslanika, piše "Dojče vele".

"Poštovane dame i gospodo, ovime zbog slanja jedinica Bundesvera u Srbiju i svih ostalih postupaka koji su u narednom periodu doprinijeli održavanju ove misije Bundesvera podnosim krivičnu prijavu", počinje pismo koje je njemački advokat Vilfrid Šmic uputio Saveznom državnom tužilaštvu u Karlsrueu 16. marta ove godine, kako obaviještava na svojoj internet-stranici.

Ovo nije prvi pravni poduhvat zbog učešća Njemačke u bombardovanju SR Jugoslavije bez mandata UN, ali je svakako najambiciozniji.

Jer Šmic, advokat iz najzapadnije njemačke varoši Zelfkant, podnio je krivičnu prijavu protiv svih poslanika Bundestaga, uključujući i članove Vlade, koji su 16. oktobra 1998. glasali za učešće Bundesvera u "kosovskom konfliktu" te protiv svih zaposlenih u Bundesveru i drugim njemačkim institucijama koji su bili uključeni u sprovođenje pomenute odluke parlamenta. Optužba glasi - učešće u kapitalnom zločinu i priprema napadačkog rata.

Od Srbije do Sirije

"Niko ne može da kaže kako bi se po stanovništvo razvili događaji u takozvanom kosovskom konfliktu, u Avganistanu i Siriji da nije bilo učešća Bundesvera. Ali Njemačka se sigurno ne bi vojno angažovala u Avganistanu i Siriji da je pre toga učešće Bundesvera u bombardovanju Srbije bilo krivično-pravno procesuirano", piše Šmic u krivičnoj prijavi.

"Uz to bi odbijanje njemačkog naroda da se uključi u ovu intervenciju protivnu međunarodnom pravu impresioniralo cio svijet i svakako bi doprinjelo tome da se međunarodnom pravu da više težine", stoji dalje u tekstu.

Učešće u tom ratu je bilo početak "nebrojenih varijanti pravcate ratne propagande i ratnog huškanja kao i više protivpravnih misija Bundesvera", dodaje Šmic.

Advokat je ranije ove godine podneo sličnu prijavu zbog učešća njemačke vojske u sirijskom ratu, a na svojoj internet-prezentaciji objašnjava da vjeruje "da u svim religijama ljudskost predstavlja vrhunski zakon za suživot svih ljudi i da su religije, življene na pravi način, reke koje se ulivaju u isto more, a ovo bezobalno, nemjerljivo bogato i neuporedivo lijepo more je Bog".

Učešće Nemačke u ratnoj misiji – prvi put od poraza i okupacije Njemačke u Drugom svjetskom ratu – povela je Vlada kancelara Gerharda Šredera, sa ministrom spoljnih djela Jozefom Fišerom kao prvom violinom kada je vojni udar na SRJ trebalo pravdati.

"Nisam naučio samo - nikad više rat. Naučio sam i ovo - nikad više Aušvic", rekao je Fišer u aprilu 1999. pravdajući tako intervenciju u Jugoslaviji. Poslije je tvrdio kako nije htio time da uporedi nacističke i srpske zločine.

Šrederovo priznanje

Bivši kancelar Šreder, praktično od gubitka vlasti u službi ruskih energetskih giganata, prije četiri godine je sam priznao da je prekršio međunarodno pravo. Tada je aktuelno bilo pitanje ruske aneksije Krima, pa je u jednoj debati nedjeljnika Cajt političar SPD rekao: "Naravno da to što se dešava na Krimu predstavlja kršenje međunarodnog prava. Ali znate zašto sam malo obazriviji kada treba upreti prstom? Sada ću Vam reći. Jer sam naime i sam to uradio, prekršio sam međunarodno pravo."

Šokantnih saznanja je bilo i ranije. Recimo da su od njemačkih poslanika prije početka bombardovanja skrivane relevantne informacije sa pregovora u Rambujeu. To je važno jer je Bundesver takozvana parlamentarna armija – za akcije vojske nije dovoljna odluka Vlade već je potreban i blagoslov poslanika. Kako je otkrio ljevičarski list Tagescajtung, dok su bombe već padale, "mirovni plan" je sadržao Aneks B koji predviđa slobodno kretanje trupa NATO po cijeloj SR Jugoslaviji. Dopisnik tog lista Andreas Cumah je, u tekstu povodom desete godišnjice bombardovanja, "mirovni plan" opisao kao "američki ultimatum".

No uprkos ovim činjenicama i aktuelnoj živopisnoj krivičnoj prijavi, nema izgleda da će u Njemačkoj – a ni u drugim članicama NATO – iko ikada odgovarati. Čak ni za pojedina djela počinjena tokom 78 dana bombardovanja, kao što je rušenje mosta u Varvarinu sa deset stradalih civila.

Berlinski advokat Ulrih Dost je još 2001. pokrenuo proces pred sudom u Bonu, tražeći obeštećenje za porodice žrtava. Od toga ništa nije bilo.

"Rado vode ratove po svijetu"

"Problem u međunarodnom pravu je što praktično vijekovima postoji imunitet koji štiti države od tužbi oštećenih pojedinaca. Nama je, u slučaju Varvarina, od početka bio jasan problem sa državnim imunitetom", rekao je Dost još 2013. u jednom intervjuu za DW.

Ali i dalje važi da jedino jedna država može tužiti drugu.

"Države ne žele ništa da promjene u međunarodnom pravu jer i danas, kao i 1999, rado vode ratove po svijetu", dodao je taj advokat.

Istoričar Kurt Grič ide i korak dalje: "Činjenice govore da je rat za Kosovo bio početak, ako hoćete, novog svjetskog poretka. Kosovo je bilo na početku kao rat u kojem je NATO sebe ovlastio da deluje van granica članica Alijanse", ispričao je on u velikom intervjuu za DW povodom objavljivanja njegove knjige „Rat za Kosovo".

On je posebno ukazao na značaj pridobijanja javnog mnjenja u Njemačkoj, što je jednom potvrdio i tadašnji portparol NATO Džejmi Šej. "U prvom redu je stav Njemačke ka spolja djelovao po devizi: ako i Njemačka koja od 1945. nije smjela da vodi ratove, ako čak i Nijemci stoje na strani dobra, onda ni mi ne smijemo da se uzdržimo", rekao je o tome Grič. "Ne treba zaboraviti da je 1999. vođen prvi njemački rat od 1945, dakle prvi put se njemački vojnici bore u inostranstvu, a da ih ne vodi Adolf Hitler. Ako Nijemci učestvuju, onda i Britanci, Francuzi i drugi moraju, to je bila logika."

Misija KFOR na Kosovu je ujedno najduža u kojoj je Bundesver ikada učestvovao. Zatim slijedi ona u Avganistanu. Gerhard Šreder je, smatra se, dobio izbore 2002. zahvaljujući protivljenju njemačkom učešću u ratu u Iraku. Premda na kopnu nije bilo njemačkih trupa, piloti su učestvovali u letovima Avaksa, a vojska je štitila američke baze u Njemačkoj odakle je ratom komandovano. Njemačka nije podržala ni intervenciju u Libiji 2011. Zbog te odluke je pokojni šef diplomatije Gido Vestervele tada iz nekih krugova oštro kritikovan, a iz drugih hvaljen. 

Izvor: DW

Komentari / 4

Ostavite komentar
Name

Musa Kurcoglu

24.03.2018 19:13

U Njemackoj zivi preko 2 miliona Turaka,ne vidim nikakav problem da i oni dobiju svoj kutak,recimo da se zovu ,,Sjeverna Turska,,.

ODGOVORITE
Name

Turkland

24.03.2018 23:05

Горе је него што мислиш: Дио главног града Берлина (зове се Berlin Neukölln) су већ окупирали Турци и Арапи. И тај дио полиција слабо залази, а и када зађе не излази из аута. А таквих дијелова није све више! У школама, десет посто дјеце нема њемачко држављанство а трећина нису поријеклом из Њемачке. Градови граде станове за новопристигле мигранте (и уступају им их на бесплатно становање) а Њемци чекају у редовима са по тридесет својих сународника да разгледају један стан (за који онда плате добру кирију). Њемци више немају своју државу јер њом de facto владају мигранти и људи који су трећи пол (који је Њемачка увела крајем прошле године!).

Name

re

25.03.2018 07:30

Kad ikad je bilo 5 miliona Turaka u DE.Sada još više.

ODGOVORITE
Name

program

25.03.2018 16:05

Je takav3+1 i jedno u stomaku-socijala.Sve je to Gadafi rekao sta ce se desiti sa Evropom.