A šta rade oni koji ne uspeju u fudbalu?

Samo JEDAN procenat onih koji se bave fudbalom i naprave vrhunsku karijeru. Šta se dešava sa onima koji su "večni talenti" i zašto je važno da deca završe škole? O tome je održana zanimljiva tribina.

Fudbal 11.03.2018 | 23:45
A šta rade oni koji ne uspeju u fudbalu?
Statistika je neumoljiva i kaže da svega 1% fudbalera ostvari vrhunsku sportsku karijeru.

Slava i bogatstvo, koju današnji profesionalni fudbal neminovno nosi sa sobom, magnet je za mnoge klince, ali i za njihove roditelje od momenta kada do njihovih ušiju iz usta trenera, menadžera ili takozvanih poznavalaca fudbalske igre stigne krilatica "dečko je talentovan, predstoji mu inostrana karijera".

Put onih odabranih u tih jedan odsto je svima dobro poznat, ali šta se dešava sa onih 99 procenata mladih fudbalera koji ostanu sa epitetom večitog talenta i ne ostvare karijeru kakvu su želeli?

Odgovor baš i nije popularan, to je druga strana medalje i zato se o tome možda i ne govori dovoljno - jer moderno društvo ne priznaje neuspeh, traže se samo pobednici.

Njihov socijalni i materijalni status je u najčešćem broju slučajeva ugrožen, a rešenje ovog nimalo zanemarljivog problema pokušali su da ponude Fakultet za sport Univerziteta "Union - Nikola Tesla" i Centar za edukaciju trenera Fudbalskog saveza Srbije kroz zajedničku organizaciju panel diskusije na temu "Obrazovanje mladih fudbalera - neophodnost ili izbor".

Panelu su prisustvovali polaznici UEFA "Elit Youth" programa, među kojima je značajan broj direktora omladniskih škola naših najboljih fudbalskih klubova, studenti i profesori Fakulteta za sport, a učesnici diskusije bili su dekan Fakulteta za sport prof. dr Ivanka Gajić, direktor omladinske škole FK Partizan Vanja Radinović, otac reprezentativca Srbije Stefana Mitrovića - Ljubiša Mitrović i Dalibor Zorko, menadžer edukacije FSS.

Svako iz svog ugla, obrazovne institucije, kluba, porodice i fudbalske organizacije analizirao je trenutno stanje.

O jednom od uzroka problema otvoreno je govorio Vanja Radinović, direktor Partizanove omladinske škole:

"Klubovi u svojim omladinskim školama na sve načine pokušavaju da dovedu što veći broj mladih fudbalera iz cele Srbije i tako gomilaju igrače. Mi uzimamo igrače da ih ne uzme Zvezda, Zvezda ih dovodi da ne odu u Čukarički i tako u krug. Time se slabe male sredine, fudbalski centri tako zamiru, a ne postoji nikakva mogućnost da svi ti igrači koji su dovedeni sa strane uspeju. Zato u nekom trenutku napuštaju fudbal, kome su sve podredili, i mnogi među njima postaju socijalni slučajevi".

Na izjavu Radinovića nadovezao se Ljubiša Mitrović:

"Dok je moj Stefan bio u mlađim kategorijama Crvene zvezde, čak šest godina nijedan od igrača iz omladinske škole nije prešao u prvi tim. Kada bi se sad napravila analiza među tim momcima koji nisu prošli selekciju, koliko njih je sada, figurativno rečeno, 'na ulici', rezultati bi bili baš poražavajući".

Zajednički je konstatovano da prioritet mora da bude razvijanje svesti o važnosti obrazovanja, jer je u društvu stvorena (pogrešna) slika da obrazovni ljudi nisu uspešni, već su uspešni samo oni koji imaju novac.

Ima i svetlih primera. Nekadašnji trener košarkaša Partizana Duško Vujošević insistirao je od svojih igrača koje je vodio da se uporedo sa igračkim razvojem i obrazuju. Već su čuvene priče o tome da je igračima davao knjige koje treba da pročitaju.

Fudbalski klubovi Partizan i Crvena zvezda prave internate ili bar takvi planovi postoje. Poslovni direktor Partizana Miloš Vazura je sredinom prošle godine najavio gradnju internata u Sportskom centru u Zemunu, a u njemu bi, između ostalog, deca, koja treniraju fudbal, pohađala časove engleskog jezika, biće tu i biblioteka, a ideja je i da budu otvorena dva odeljenja u saradnji sa Sportskom gimnazijom.

Naravno, ključ je, kao i u mnogo čemu, porodica, koja treba da bude stub.

Roditelji se, takođe, moraju edukovati, a kao velika opasnost navedena je neostvarena ambicija roditelja koji kroz svoju decu na svaki način pokušavaju da ih realizuju.

"Sistemski treba da rešimo sinhronizaciju sve većih zahteva koje sport postavlja pred mlade ljude i dela koji se tiče njihovog obrazovanja. Jer, sportska karijera u trenutku može biti prekinuta iz mnogo razloga, a onda se postavlja pitanje šta i kako dalje sa tom decom", rekla je Ivanka Gajić, dekan Fakulteta za sport koja je bila idejni tvorac i realizator projekta prve sportske gimnazije zbog čega je nagrađena Oktobarskom nagradom Grada Beograda.

"Postoje rešenja kako da se deci koja treniraju četiri do šest sati dnevno omogući da se redovno školuju. Tako što će se časovi prilagoditi njihovim treninzima. To sve može da se postigne, zakonski okviri to omogućavaju, potrebna je dobra volja. Škola nije samo učenje, to je i socijalizacija. Mi moramo da se približimo deci i da idemo u susret đacima sportistima. Ne postoji formula za manje treninga, a veći uspeh, zato nastava mora biti prilagođena njihovim treninzima. Naša rešenja ovog problema ćemo ponuditi klubovima i nadam se da ćemo zajedničkim snagama napraviti pomak na ovom polju. Mi moramo da budemo partneri na ovom zadatku", rekla je profesor Ivanka Gajić.

Izvor: mondo.rs

Komentari / 0

Ostavite komentar