Životne lekcije Điđija Bufona: Nije Juve za svakoga!

Da li se odanost stvara ili bira, zašto misli da je Bonuči pogrešio, kako je savetovao Donarumu i šta mu je pre pet godina rekao Anjeli.

Fudbal 04.01.2018 | 20:00
Životne lekcije Điđija Bufona: Nije Juve za svakoga!
Frančesko Toti je rekao „adio“ posle četvrt veka služenja Romi. Filip Lam je dodao „ende“ pošto je svih 16 godina profesionalne karijere bio pod ugovorom sa Bajernom (jedna sezona na pozajmici u Štutgartu) i veliko je pitanje da li će ih - a još veće ko - naslediti na pijadestalu odanosti.

Ta vernost u savremenom sportu je iščezla. Ponajviše zbog novca. Mada, biće i da ima i do poremećenog sistema vrednosti, zbog čega u novogodišnjem intervju za Gazetu delo sport legendarni Đanluiđi Bufon, između ostalog, kaže da se takvi ne stvaraju - iako danas sve više klubova veštački želi da nekome stavi etiketu „naš proizvod“ - već rađaju.

„Često se govori o tome kako nema klupskih simbola, a ja vam kažem da je sve stvar izbora. Ako želite  da postanete simbol jednog kluba onda se odreknite nečega što vam nudi drugi. Razume se, potrebno je naći sredinu shodno ambicijama, kao što je Paolo Maldini uradio u Milanu. Ja, možda, nisam pravi primer, ali mislim da kod mene ljudi cene ljudskost“, kaže čuveni golman Juventusa, koji privodi kraju 17. sezonu među crno-belima.

Došao je iz Parme 2001, pa za njega ne važi što za Totija, Lama ili Maldinija, međutim,Điđijeva vrednost je što na istu pozornicu sa pomenutim velikanima može po ljudskim karakteristikama.

„Nemam masku. Ne pretvaram se. Moje lice to ne bi podnelo. Ne znam da se foliram ni kad pogrešim. Čak i ako nisam kriv. Da biste poslati mušarkac morate da pokažete crtu samopoštovanja. Ja sam 1.000 puta grešio i preopoznavao te trenutke, ali sam ostajao transparentna osoba, od koje nikad ne biste očekivali da vam zabije nož u leđa. Uvek kažem šta mislim, poštujući pravila i uloge namenjene drugim ljudima“.

Priznaje, nije bio cvećka na početku karijere.

„Ne gledam baš često video materijal iz perioda kad sam bio mlad. Taj Bufon je bio lud, ali i dovoljno jak da izdrži izazove. Čak i kad opasno zabrlja. Gledam, ipak, sa simpatijama prema tom momku, iako to više nisam ja. Bio bi problem da jesam, da se sa svojih 40 ponašao kao tinejdžer“.

Neki nisu uspeli da do kraja, kako ti Điđi primećuje, evoluiraju, te za igrače koji su protraćili talenat navodi trojicu:

„Bez konkurencije - Anotnio Kasano. A posle njega Faustino Asprilja, pa Simone Pepe“.

Za razliku od pomenutih, njegova karijera je krcata trofejima i poštovanjem kolega. Sa iskustvene pozicije može i da deli lekcije. Recimo, mlađima. Poput imenjaka Donarume iz Milana, koga mnogi smatraju naslednikom u reprezentaciji.

„Ne mogu da savetujem Điđa, jer nisam u njegovoj koži, ne znam kakvim je emotivnim nitima vezan za Milan, ali iz neutralnog ugla ću mu reći isto ono što i dok smo bili u na okupljanju državnog tima. Ono što pravi razliku je ono što ti je u duši. Ako dođeš u Juventus - nećeš pogrešiti“.

Iz Juventusa baš u Milan prešao je prošlog leta Leonardo Bonuči, što je bila šokantna vest u Italiji. I za Bufona.

„Volim ga k’o brata. Uprkos njegovom izboru, opet ga volim, zato što poštuje prave vrednosti, a to je dokaz mentalne snage i moćan životni resurs. Juventusovo okruženje je bilo savršeno za njega. Bilo mi je žao kad nas je napustio, deluje mi da je to bio impulsivan izbor hrabrog čoveka. Kasnije me je uveravao da odluku nije doneo na prečac, već da je dobro promislio. Leo voli suočavanje sa izazovima. Izbor je bio nepopularan, ali je osetio vatru za kakvom je tragao. Poštujem ga, iako sam razočaran. Mislim čak i da on žali što je otišao“.

Na taj način razbijena je dogogodišnja odbrana Juventusa, armirani beton, čuveni BBC triling (Bonuči, Barzalji, Kjelini).

„Čujem primedbe da nam je defanziva slabija nego ranije, ali nju manje-više čine isti igrači. Klub je izgradio jak sastav, od ponosnih i posvećenih ljudi, željnih takmičenja i uspeha, uverenih da će pobediti opet“, siguran je Bufon i podignutih obrva staje u odbranuMasimilijana Alegrija, koji po njegovoj oceni ne uživa poštovanje javnosti kakvo bi trebalo na osnovu rezultata. „Izuzetno je teško pobeđivati iznova. To je mentalni napor. Zamislite da se 2.500 dana uzastono probudite s mišlju: moram da pobedimo. Zato su me iznenadile priče da smo ove sezone u nevolji. A šta da radimo ako Napoli dobije sve utakmice? Nije do nas... Niko ne priča o učinku trenera. Kad pobeđujemo hvale nas igrače, a njega ne. A ako se pobeđuje često to je onda zasluga struke. Ja, recimo, nikad ne bih bio trener, ali ako bih to kojim slučajem to postao, od Maksa bih preuzeo ludačku hrabrost da s vremena na vreme donosim nepopularne odluke“.

Još malo o neslagledivoj veličini giganta iz Torina.

„Juventusov sistem je promenio moj život, način sagledavanja posla i put kojim dolazim do ciljeva, iako sam deo toga spoznao u sopstvenoj porodici. Ovde sam shvatio da definitivno postoji „juventusovski“ način razmišljanja i da je jedino Torino pravo mesto za mene. Ovaj klub se po svemu razlikuje od ostalih, jer je poslednjih decenija što u Italiji, što u Evropi, pažljivo trošio, a beležio vanredne sportske rezultate kojim drugim ne mogu da se pohvale. Nije Juve za svakoga. Iscrpljuje čoveka, ali ga tera napred. Na drugim mestima je verovatno zabavnije, samo manje uspešno. Kad me pitaju da bih izabrao Barselonu pre Juventusa, kažem da bi to bio drugi život, drugačija karijera i da nikad nećemo saznati kako bih se tamo snašao. Recimo da sam ostao u tunelu Nou Kampa, ali sam srećan što sam izabrao Juventus“.

I nek’ budu srećni crno-beli što imaju njega. Da navijaju da mu ova sezona ne bude oproštajna, iako je nagovestio odlazak u penziju.

„Nijedan fudbaler, zapravo, ne želi kraj karijere. Srećan sam što sam dostigao onu tačku života u kojoj sam smiren. Dočekao sam da krucijalne odluke donosim tako što unutar sebe osećam harmoniju. A ovde, na stadionu Juventusa, osećam kako teren diše. Mogao bih da kažem da ću braniti do 60. godine, ali me dotad čeka dosta procena. Predsednik Andrea Anjeli mi je rekao: „u jednom trenutku sezone, bilo kad, doći i kaži mi da li želiš da braniš još“. To je bilo pre pet godina. Morate da procenite koja vam je uloga najpogodnija. Ne želim nikome da budem teret, ali sam dužan ida celim svoji bićem vraćam onima koji su meni dali mnogo. Juventusu i reprezentaciji Italije. Obećavam, ako Juve osvoji Ligu šampiona - braniću još“, jasna je ambicija Đanluiđija Bufona da konačno podigne „ušati pehar“, pa onda napadne i titulu klupskog prvaka sveta.

Izvor: mozzartsport

FOTO: Action images

Komentari / 0

Ostavite komentar