Analiza: Kad je frka - onda Đuka!

Dosadašnji tok sezone pokazao da trener Partizana ne puca pod pritiskom utakmica koje moraju da se dobiju i zbog kojih je angažovan.

Fudbal 13.12.2017 | 14:00
Analiza: Kad je frka - onda Đuka!
Utakmica koja mora da se dobije. A kad je tako Miroslav Đukić kroz tesnac velikih očekivanja pliva - nizvodno.

Na stranu kiksevi u Superligi (neočekivani), na stranu i dvostruki poraz od Dinama (očekivani), eliminacija od Olimpijakosa (prirodan sled stvari uzimajući u odnos rejting i budžet klubova) pogledaju li se samo ključne tačke ovosezonskog boravka na klupi Partizana, nekadašnji štoper reprezentativnog renomea još nije poklekao u bitnom meču. Onom koji vredi više od drugih. Bilo sa sportske, bilo sa finansijske strane. I to je zalog koji daje za pravo Grobarima da veruju da će ih obradovati i u 156. večitom derbiju, na zatvaranju kalendarske godine.

Đukićeva filozifija fudbala znala je ozbiljno da zakaže na gostovanju u Podgorici, protiv Videotona pred praznim tiribinama Humske, u prvom ovosezonskom okršaju na Marakani... Na tim mečevima crno-beli nisu šutnuli na gol protivniku, ali je svaki od tih susreta poslužio svrsi, pošto je prvak Srbije kroz glavni grad Crne Gore prošao neokrnjeno, u sudaru sa Mađarima ostavio prostor za popravni u revanšu, a i Crvena zvezda i Partizan su pred kraj avgusta, potrošeni plasmanom u grupnu fazu Lige Evrope, izašli na teren samo s jednom mišlju: da ne izgube.

A šta je sa utakmicama koje je Miroslav Đukić morao da dobije? Ako Grobari žele realno da sagledaju stvari, situacija je za njih daleko povoljnija. Prvi zvaničan susret, 11. jula, protiv Budućnosti morao je da se pobedi po svaku cenu da bi se opstalo na sceni za koju je i angažovan. I bilo je 2:0. Kad je trebalo pokazati mentalnu snagu i slaviti na gostovanju u Felčutu ponudio je prepoznatljivost kontranapada i bilo je 4:0.

Još jaču psihološku stabilnost, pa i mir, Đukić je preneo na svoje pitomce u susretu sa Skenderbegom - po oštim ocenama jedinom u kome nije smeo da poklekne, jer je vanfudbalski pritisak bio enorman i to ne bi oprostili ni navijači, ni rukovodioci - a oni mu vratili trijumfom od 2:0. Na kraju: kad je trebalo overiti plasman u prolećnu fazu Lige Evrope nije, onako po naški, „ostavio za sutra“, nego je odmah rešio jednačinu zvanu „Jang Bojs“ i pokazao da, na primer, može bolje od Ljubinka Drulovića koji samo nije smeo da izgubi sa 1:3 od Augzburga pre dve godine.

To su primeri koji pokazuju da Miroslav Đukić uz sve svoje mane oličene u lošim rezultatima u prvenstvu (čak 11 ispuštenih bodova kod kuće, tu je po sopstvenom priznaju morao kvalitetnije) lakše vodi i bolje prolazi u utakmicama kad je pritisak veliki. Kad oko njega sve puca. Kad navijači ultmativno traže da se pobedi. Kad je sve manje od trijumfa neuspeh.

Ova danas je takva, jer je Partizan na minus devet i jednostavno mora da slavi da bi šanse za odbranom titule učinio realnijim. Pobedom nad Crvenom zvezdom bi dobio vetar u leđa, mirnije otišao na pauzu i ostavio prostor da razmišlja da u u preostalih 15 rundi razlika dostižna.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar