Priča: Kraj mita o „posebnoj“ Premijer ligi!
Niti je najjača, niti je najteža. . . ! Gvardiola dominantniji nego sa Barsom i Bajernom.
Fudbal 13.12.2017 | 23:00
Mit o Premijer ligi kao najizjednačenijoj u Evropi je sa ovom Gvardiolinom sezonom pao u vodu. Niti je Premijer liga najjača što su španski klubovi potvrdili više puta prethodnih godina, niti je najteža i najizjednačenija što je Gvardiola potvrdio ove sezone. Skor od 15 pobeda i jednog remija, rekordnih 14 uzastopnih pobeda i dominacija sa njegovom fudbalskom idejom kroz pas igru i posed lopte su srušili sve teorije o Premijer ligi u kojoj je navodno nemoguće da neko bude dominantan kao u Španiji ili Nemačkoj. Možda može "svako svakoga da pobedi", ali ne može svako, a ove sezone i niko, da pobedi Mančester Siti.
Istina, Gvardioli je ovo druga sezona, ali sve je rađeno planski. Ni on, ni bilo ko u klubu nisu očekivali titule u prvoj sezoni već da se napravi temelj za ekipu koja će dugo godina igrati na okupu. Kada je postalo jasno da Pep preuzima Mančester Siti, odmah se od njega u javnosti očekivalo da napravi čistku u ekipi i okrene sve naglavačke. Katalonac je pažljivo snimio šta ima na raspolaganju, dao šansu skoro svima da mu se dokažu i zadrže se u klubu, a onda posle godinu dana presekao. Odmah je precrtao Harta, Bonija,Nasrija, a posle godinu dana se uverio da mu nisu potrebni ni Navas, Kolarov, Kliši, Sanja,Zabaleta, Fernando...
Dobio je odrešene ruke da kupuje sve što poželi. Počeo je potpunu rekonstrukciju i stvaranje tima. Među prvima su stigli Stons, Gundogan, Sane i Gabrijel Žezus, a prošlog leta i Mendi, Voker, Ederson, Bernardo Silva i Danilo. Doduše, imao je i promašaje poputBrava i Nolita. Marginalizovao je likove poput Turea i Mangale, ali je zato izvukao maksimum iz Otamendija, De Brujnea i Sterlinga koji igraju najbolji fudbal u životu... U odnosu na tim koji je zatekao, Gvardiola je u prvoj postavi zadržao samo četvoricu iz prvih 11: Otamendija, Fernandinja, De Brujnea i Sterlinga. Aguero je na granici između klupe i prve postave, ekipa više ne zavisi toliko od njega.
Za sve to je Gvardioli bilo potrebno 463.000.000 evra koliko je uloženo u kupovinu pojačanja u prethodne dve godine. Samo je PSŽ u Evropi potrošio više - 542.000.000 evra (ako se uračuna i planirani otkup Mbapea). Ali ni drugi nisu baš daleko. Troše i direktni Sitijevi rivali. Junajted je u istom periodu potrošio 350.000.000 evra, Čelsi 332.000.000 evra. Troši čak i Juventus u Italiji koji vodi pažljivu transfer politiku, a opet je za dve godine na obeštećenja iskeširao 342.000.000 evra. Barsa je za dve godine potrošila 314.000.000 evropskih novčanica...
Gvardiolina kapitlana ulaganja su vrlo brzu kraja. Katalonac želi još jednog napadača poput Aleksisa Sančeza koji bi mogao da zameni Aguera i štopera poput Laporta,Martineza ili Van Dajka koji bi zamenio večito povređenog Kompanija. Sve ostale pozicije su popunjene za narednih nekoliko godina. Voker, Stons i Mendi će još dugo igrati u Sitijevoj odbrani, baš kao i golman Ederson. U veznom redu ugovori ističu Fernandinju iDavidu Silvi, ali su Gundogan i Bernardo Silva već spremne zamene. Sterling, Sane i DeBrujne su blindirani za narednih nekoliko godina, a Gabrijel Žezus je planiran kao vođa napada u istom periodu. Ako dovede Aleksisa i štopera, Gvardioli će u budućnosti biti potrebne samo kozmetičke promene ili urgentne zamene u slučaju nepredveđinih situacija. Što znači da i da će klub manje trošiti na kupovine...
Novac je svakako bitan za veliki Gvardiolin projekat na Etihadu, ali je mnogo bitnija njegova ideja i filozofija sa kojom je došao da pokori Englesku. Bilo ih je i da su trošili ogroman novac, a da nisu uradili ništa. Kao što je Arsen Venger pre 20 i kusur godina promenio iz korena Premijer ligu i pokazao prepotentnim Ostrvljanima da se fudbal može igrati drugačije i lepše osim trčanja, laktanja i dugih lopti, tako je i Pepimplementirao svoju viziju fudbala. Dolazili su u Premijer ligu i vrhunski taktičari poputMurinja, Pelegrinija, Kontea, osvajali trofeje, pravili uspehe, ali niko nije ovako nametnuo jedan drugačiji stil pobeđivanja kao Gvardiola.
Sve one utakmice koje je Siti pobeđivao u poslednjim minutima ove sezone su dokaz za to. Nije to bila samo puka sreće, već naplata vere u sebe i drugi način na koji je moguće igrati fudbal i pobeđivati. Nećete videti da Sitijevi igrači besomučno šalju duge lotpe dok jure rezultat. I kada im curi vreme, strpljivi su, veruju u sebe, igraju isto kao i kada vode. Golovi dolaze kao plod rada...
Posle godinu dana rada sa Gvardiolom, prefinjeni igrači poput Sanea, De Brujnea,Žezusa, pa čak i Sterlinga počinju da maksimalno eksploatišu talenat. Sve deluje brže i lakše nego prošle ili pretprošle sezone. Ideja se razvija.
Gvaridolin Siti ne kalkuliše, ne vidi bod u nekom derbiju kao kapital već u svakom meču ide na pobedu. Tako se diže u sudarima sa direktnim rivalima, istovremeno spuštajući njih. Način na koji je Siti ove sezone pobeđivao glavne rivale je direktan udar na njihove trenere koji moraju da žive sa osećajem inferiornosti.
A najveći gubitnik Gvardioline dominacije je upravo Premijer liga i taj mit o najizjednačijem prvenstvu Evrope. Prošle sezone se Konteov Čelsi prošetao do titule na manje lep, a više konkretan način. Što su nekako progutali na Ostrvu... Pre toga je Lester pokazao da tadašnji loši rezultati engleskih klubova u Evropi nisu slučajnost i da konkurencija na Ostrvu nije toliko jaka kakvom se predstavlja.
Kupovna moć „manjih“ klubova i to što Palas, Everton ili Vest Hem mogu da plate po 30.000.000 evra za igrača ih ne čini ništa boljima od Sosijedada, Viljareala ili Selte. Ne donosi poseban kvalitet Premijer ligi. Uglavnom se zna koji timovi se bore za titulu, a koji za opstanak.
Zato je Gvardiolin način ogolio Premijer ligu. Nije samo da pobeđuje, on to radi na poseban način kakav Premijer liga još nije videla. Katalonac ima bolji skor nego sa Barsom i Bajernom, što znači da konkurencija nije jača. U decembru je došao nadomak osvajanja titule, pobedio je sve direktne protivnike i otvorio oči Ostrvljanima da njihova liga nije posebna. Samo u njoj ima najviše para.
Gvardiola je dokazao da za dobrog glumca nema loše uloge. Englezi su do njegovog dolaska bili duboko ubeđeni da žive u filmu za devet oskara. Ili je ipak samo reč o holivudskom blokbasteru sa neograničenim budžetom koji nije umetničko remek delo.
Izvor: mozzartsport
FOTO: Action images

Komentari / 0
Ostavite komentar