Evropski komesar: Nema novih viza

Od 2020. godine građanima Zapadnog Balkana trebaće odobrenje za putovanje u Šengenski prostor. To nije viza, kaže za DW komesar Avramopulos. Šta je to onda, čemu služi, za koga važi i kakva je procedura?

Bosna i Hercegovina 24.10.2017 | 17:27 „Evropski sistem za putne informacije i odobrenja (ETIAS) – to nisu vize“, poručuje građanima Zapadnog Balkana i sam komesar za unutrašnja pitanja EU Dimitris Avramopulos. U Evropskoj komisiji su svjesni interesovanja, ali i pogrešne percepcije građana kada je riječ o novom dokumentu koji bi za nekoliko godina mogao da postane neophodan prilikom ulaska u Šengenski prostor.



U Briselu ponavljaju da su sloboda kretanja i vizna liberalizacija za zemlje Zapadnog Balkana "istorijski koraci" koji se ne dovode u pitanje niti umanjuju najavljenim dodatnim putnim provjerama.

"Zapadni Balkan je ključni region i blizak partner EU. Svaka naša namjera ide u pravcu očuvanja te bliskosti i partnerstva kao i u cilju lakšeg kretanja i kontakata građana EU i Zapadnog Balkana“, poručio je komesar Avramopulos u izjavi za DW.

Avramopulos je podsjetio da je novi sistem ETIAS predložen prije godinu dana kao posljedica pojačanog priliva putnika koji bez viza ulaze u EU. Cilj je, kaže komesar, da se u takvoj situaciji ojača evropski sistem upravljanja granicama i migracijama, što donosi dobrobit i EU i zemljama sa bezviznim režimom.

"ETIAS nisu vize već jednostavan i jeftin bezbjednosni mehanizam koji se primenjuje na sve zemlje čiji građani putuju bez viza u Šengenski prostor, uključujući Kanadu i SAD. Građani koji već uživaju bezvizni režim i dalje će putovati bez viza uz dobijanje jednostavnog putnog odobrenja pred ulazak u Šengenski prostor. U pitanju je mali proceduralni korak koji će u najvećem broju slučajeva olakšati putovanje u EU, pojačati zajedničku bezbjednost i izbjeći birokratiju i zadržavanja prilikom dolaska“, zaključuje Avramopulos u razgovoru za DW.

Sjećanje na redove pred konzulatima

Građani Zapadnog Balkana posljednjih dana sa nervozom i nepovjerenjem gledaju na najave o uspostavljanju novog sistema za ulazak u Šenegenski prostor. Nije im zamjeriti: Većini su u svježem sjećanju godine čekanja ispred ambasada, dugi spiskovi komplikovanih birokratskih procedura, osjećaj izolacije i neizvjesnosti... Tu je sjećanje i na gotovo praznični doček vizne liberalizacije za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju 2009. godine, a naredne godine za BiH i Albaniju.

„Nije dugo trajalo“ ili „Sad se samo drugačije zove“ –tako ovih dana glase najčešći komentari na vijesti iz Brisela o pripremi novog sistema ulaska u Šengen. Ne pomaže mnogo ni činjenica da je u pitanju tek prijedlog koji će se mijenjati. Radna procedura unutar EU, sa svim glasanjima i implementacijama, može odužiti i nakon 2020. godine, a sam sistem važi za više od 60 zemlja širom svijeta. „Vraćaju nas unazad, a kažu da idemo ka EU“, može se čuti širom Balkana.

"Vize su potpuno drugačiji sistem. One su zahtjevale organizaciju obimne dokumentacije – od toga koliko putnik ima novca, kolika mu je plata, da li ima povratnu kartu... Sada će samo treba otići na internet i popuniti formular. Jednostavno i bez drugih troškova osim za taksu“, objašnjava za DW Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost (ESI).

ESI je svojevremeno sa Aleksandrom Štiglmajer kao programskom direktorkom predvodila one glasove unutar EU koji su se zalagali za što bržu viznu liberalizaciju za Zapadni Balkan. Ona danas kaže da je EU opravdano primorana da uvede ovakav sistem zbog povećanog bezbjednosnog rizika od terorističkih napada i zbog izbjegličke krize.

Jačanjem sigurnosti na spoljnim granicama Šengena objezbeđuje se nastavak nesmetanog funkcionisanja Šengena kao zone slobodnog kretanja, smatra Aleksandra Štiglamjer i objašnjava da EU sada radi na sistemu koji već uveliko funkcioniše u SAD, Kanadi li Australiji.

„Putnicima će se na internet formularu tražiti ime, adresa, datum rođenja, podaci o pasošu, kontakti, gdje putuju, kao i moguće informacije o bolestima, da li su boravili na ratom zahvaćenim područjima, da li su krivično gonjeni, odbijeni ili deportovani ranije iz EU. Sve se to završava elektronski kao i plaćanje takse. Odgovor bi trebalo da stigne najkasnije u roku od 72 sata“, objašnjava Štiglmajer.

Koliko će koštati taksa?

Evropska komisija je u novembru 2016. godine, kada je izašla sa prijedlogom o ETIAS, izdala i detaljan vodič za putnike. Navodi se tako da bi za popunjavanje formulara koji na posebnoj internet stranici ili aplikaciji biti potrebno deset minuta. Svi potrebni podaci nalaze se u pasošu ili drugom putnom dokumentu.

Plaćanje takse se takođe vrši elektronskim putem. Prijedlog Evropske komisije je da taksa bude pet evra po zahtejvu, a da jednom dobijeno odobrenje važi za neograničeni broj ulazaka u Šengenski prostor u roku od pet godina ili do isteka pasoša.

Odbor za građanske slobode Evropskog parlamenta (LIBE) takav prijedlog je preinačio u deset evra po zahtjevu uz važenje od tri godine. „LIBE je kao prva instanca na putu odlučivanja povećao taksu i smanjio period važenja odobrenja. To se još može mijenjati jer Evropski parlament prvo mora da usvoji prijedlog, a konačnu riječ imaju zemlje članice. Savjet može smanjiti te tarife, a ideja je da sistem bude samoodrživ“, kaže Aleksandra Štiglamjer.

Taksu neće plaćati mlađi 18 i stariji od 60 godina kao ni studenti, naučnici ili članovi porodica građana EU. U Evropskoj komisiji kažu da će u slučaju nedostupnosti interneta treća lica moći da popune formular umjesto putnika i da će se posebno obratiti pažnja na dostupnost i načine elektronskog plaćanja u pojedinim zemljama.

Pravila ista za sve

U EU očekuju da se najveći broj zahtjeva – preko 95 odsto – automatski odobri i da takvo odobrenje odmah, u roku do 72 sata, stigne na internet-adresu podnosioca zahtjeva. U komplikovanijim ili nejasnim slučajevima prelazi se sa automatske na manuelnu obradu zahtjeva pri čemu se rok za odgovor može produžiti na dvije sedmice. U slučaju negativnog odgovora, podnosilac zahtjeva se može žaliti.

„Vize su bile mnogo rizičnije kada je reč o odbijanju zahtjeva za ulazak u Šengen. Ovde će to biti minimalno. Pretpostavka je 0,2 procenta, a možda i manje“, navodi Štiglmajer i dodaje da je u slučaju SAD ovaj sistem uglavnom odbijao one čiji se pasoši vode kao ukradeni ili izgubljeni.

Evropska komisija, ali i Aleksandra Štiglmajer na karaju naglašavaju činjenicu da se ovakav sistem ne uvodi niti se odnosi samo na građane Zapadnog Balkana. „Postoji 60 zemalja koje imaju bezvizni režim. Iz tih zemlja svake godine preko trideset miliona građana posjeti EU. Ove mjera će uticati na trideset miliona ljudi, a ne samo na putnike sa Zapadnog Balkana. Jeste da je mala smetnja, ali EU neće mijenjati predlog samo zbog Zapadnog Balkana, a radi se o jačanju unutrašnje bezbjednosti“, zaključuje sagovornica.

Izvor: DW