Priča o aerodromu traje deceniju

Već desetak godina priča se o gradnji aerodroma u Trebinju. Jedni to predstavljaju kao kapitalni projekat težak više stotina miliona KM i veliku razvojnu šansu, drugi ga od početka kritikuju kao populističku politiku vlasti koja sirotinji jeftino prodaje avione i kamione, a treći od svega prave parodiju.

Republika Srpska 03.09.2017 | 15:45 Prema prvim obećanjima, avioni s aerodroma u Zupcima trebali su da se vinu ka nebu još 2010. godine.

Od samog početka, priču o aerodromu na periferiji Trebinja prate suprotstavljena mišljenja.

Vlast je najavljivala investiciju vrijednu najmanje 150 miliona KM, koja ima potpunu ekonomsku opravdanost i predstavlja veliku razvojnu šansu, drugi su govorili o suludosti gradnje u krugu od sto kilometara gdje već postoje četiri aerodroma, a posebno vrlo uspješni dubrovački aerodrom Ćilipi na samo tridesetak kilometara udaljenosti. Ostala tri koja rade s više ili manje uspjeha su Tivat, Podgorica i Mostar.

Vršilac dužnosti direktora Aerdroma Trebinje Zoran Okilj još 2009. godine smatrao je da projekat ima potpunu opravdanost kao turistička vazdušna luka u zaleđu Jadrana.



"S 10 posto saobraćaja okolnih aerodroma već imamo obim s kojim možemo da funkcionišemo. Planiramo da budemo i tehnička baza i dovedemo kompanije koje imaju na zapadu problema oko održavanja aviona, jer vremenski uslovi to dozvoljavaju, kao i aviokompanije koje se bore za povoljnije vrijeme slijetanja i uzlijetanja.

Pojavićemo se s novim linijama, boljim uslovima, novom opremom i u startu biti jeftiniji od drugih", najavljivao je Okilj tada za ''Blic'', te dodao da postoji interes stranih partnera, čak i vanevropskih investitora.

Studiju izvodljivosti uradila austrijska konsultanska kuća

Tadašnji ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Nedeljko Čubrilović, govorio je da je opravdanost izgradnje i pored četiri aerodroma u okruženju potvrdila studija izvodljivosti koju je uradila austrijska konsultantska kuća.

Prema njegovim riječima, prednost lokacije budućeg aerodroma je prvenstveno zbog povoljnih prilazno-sletnih uslova, odnosno manjih prirodnih prepreka. Opravdanost izgradnje se zasniva i na činjenici da bi se tako smanjila izolovanost Hercegovine od ostatka RS.

Opozicija je od samog početka isticala da je izgradnja aerodroma u Zubcima potpuno ekonomski neopravdana, da košta na milione maraka, a da je graditi aerodrom u periodu velike ekonomske krize i nagomilanih socijalnih problema potpuno neopravdano i besmisleno. Govorili su da je pametnije novac usmjeriti u posrnula hercegovačka preduzeća ili socijalna davanja.

U deceniji priče o fantomskom aerodromu na periferiji najvećeg grada istočne Hercegovine, pet godina je postojalo i Javno preduzeće Aerodrom Trebinje, koje je u tom periodu za vlastito postojanje potrošilo više od milion KM javnog novca. Preduzeće koje je imalo kancelarije u centru Trebinja ugašeno je 2014. godine, nakon čega je i obrisano iz registra privrednih subjekata.

Više puta najavljivana gradnja

Milorad Dodik sve to vrijeme je uvjeravao javnost da je gradnja aerodroma izvjesna. Još 2009. godine kazao je da će aerodrom biti operativan naredne godine, bez obzira da li će biti zainteresiranih koncesionara ili će aerodrom graditi sama njegova vlada.

Pet godina kasnije kazao je da od ideje neće odustati, bez obzira na podsmjehivanje, najavio razgovore s nekim ljudima i gradnju. Isto je ponovio i ovog ljeta, kad je posjetio Trebinje i obišao Grad Sunca.



"Gradićemo aerodrom u Trebinju sa Rodoljubom Draškovićem. Predlažem da se novi aerodrom zove po njemu", izjavio je Dodik te, kako su cinično napisali neki mediji, nakon deset godina stvari pomjerio s mrtve tačke i nepostojećem aerodromu dao ime.

U isto vrijeme banjalučki aerodrom, aerodrom koja zaista postoji, posluje najgore od svih u BiH. U junu ove godine, preko njega je prešlo 2.023 putnika i 250 kilograma tereta.

Negdje ovog ljeta, malo prije nego što je predsjednik Republike Srpske ponovo najavio gradnju aerodroma, ekipa portala Klix.ba tragala je za lokacijom aerodroma o kojem svi pričaju deset godina, a malo ko vjeruje da će ikada ugledati svjetlo dana.

Kada su se na jednoj trebinjskoj benzinskoj pumpi raspitivali kako pronaći Zupce i nesuđeni aerodrom, jedan očigledno duhoviti radnik uz smijeh  je kazao da "skrenemo prema Nikšiću, vozimo se desetak minuta dok ne vidimo kontrolni toranj u daljini".

Trebalo je najmanje sat vremena kako bi se lociralo nešto što podsjeća na buduću poletno-sletnu pistu, sat vremena lutanja automobilom po lokalitetima na kojima je sniman čuveni film o Vinetuu, te tri kilometra pješačenja neprohodnim makadamom kako bi zaista došli na mjesto za koje se i danas najavljuje da će postati ono s kojeg će letjeti avioni.

Potemkinova sela na Vinetuovim stazama

U jednom od ugostiteljskih objekata savjetovali su da je potrebno popeti se na obližnje brdo te da će tek tada vidjeti lokaciju aerodroma. Tako se i desilo, kad je automobil savladao uspon ispod njih, u velikom kraškom polju ukazala se pješčana silueta "aerodroma Trebinje". Onda je bilo lako doći do same lokacije.



I dok u vrelom hercegovačkom danu, kad termometar pokazuje podioke iznad onog četrdesetog, hodate stazama kojima je na filmskom platnu hodio Vinetu, tražeći fantomski aerodrom koji još uvijek postoji samo u najavama političara i sumnjivim budžetskim stavkama, ne možete da se ne sjetite Grigorija Aleksandoroviča Potemkina.

Potemkin je u 18. vijeku da bi zavarao svoju kraljicu Katarinu II po opustjelim stepama južne Rusije gradio lažna sela od papira, samo kulise s lažnim seljacima i stadima koja su po potrebi premještana.

Potemkin je tako obmanuo Katarinu II koja je prolazeći 1787. na svom putu za Krim vidjela lažnu sliku brze i uspješne obnove kojom je rukovodio Potemkin.

Katarina II do Hercegovine nije stigla, ali njenu ulogu s više ili manje uspjeha igra domaća javnost.

Izvor: Klix