Loši temelji pravosuđa u BiH

Medijski i ne samo medijski sukob eskaliran posljednjih mjeseci između v. d. glavnog tužioca Gordane Tadić i ministra bezbjednosti BiH Dragana Mektića još jednom je pokazao loše temelje pravosuđa u BiH, čija je navodna reforma započela prije 15 godina. Ako je ovo što sada imamo reformisano pravosuđe, bolje da nije ni reformisano.

Bosna i Hercegovina 31.08.2017 | 16:17 Troiposatni sastanak koji su u srijedu naveče održali predstavnici Tužilaštva BiH, SIPE, OSA i Direkcije za koordinaciju policijskih tijela rezultirao je za javnost umirujućim saopštenjem.

“Na sastanku su dogovorene dalje zajedničke aktivnosti koje će dovesti do smirivanja tenzija koje su se pojavile u javnosti, te nastavak saradnje institucija, u okviru svojih nadležnosti, kako bi se u potpunosti utvrdile činjenice i okolnosti u vezi sa nedavnim dešavanjima, o čemu će javnost biti informisana nakon izvršenih provjera,” navedeno je iz Tužilaštva BiH.

Ta nedavna dešavanja jesu larma glavne državne tužiteljke Gordana Tadić i članice VSTS-a Ružica Jukić. Bez prethodnog provjeravanja činjenica, u javnost su istupile sa tvrdnjom da su prisluškivane od strane SIPA, dok su iz SIPE takvu tvrdnju odlučno negirali.

Ispostaviće se da su visokopozicionirane pravosudne funkcionerke prerano oglasile, više razmišljajući kako će diskreditovati ministra bezbjednosti Dragana Mektića, ozlojeđene njegovim istupima u kojima je prozvao tužilaštvo zbog nerada na predmetima organizovanog kriminala i korupcije povezanih za stranačkim čelnicima, te političke instumentalizacije VSTS-a.

Ako su već Tadićeva i Jukićeva nelegalno prisluškivane, trebale su prije medijskog istupa, nadležnim institucijama dati nalog da provjere ko je to radio. Tako bi trebalo biti u normalnim okolnostima, ali očito je na sceni apsolutno nepovjerenje između državnog tužilaštva i SIPE, slično onom od prije nekoliko godina kada su tadašnji glavni tužilac Goran Salihović i direktor SIPE Goran Zubac više energije trošili na međusobnu diskreditaciju nego na posao kojim bi se morali baviti.

Umjesto toga, iste su namjerile da cijelu istragu o tome sada vodi Federalna uprava policije, dakle FUP da istražuje SIPU!?

Postoji u cijeloj priči nekoliko spornih detalja. Iz Tužilaštva BiH su potvrdili autenttičnost tekstova razgovora i ostvarene komunikacije. Iz dijelova transkripata dostupnih Žurnalu, jasno je da istragu, otvorenoj na osnovu dokumentacije koju je dostavio Josip Šimić, uporedo sa glavnom tužiteljkom vodi i članica VSTS-a Ružica Jukić!?

Treba li podsjetiti da ona uopšte ne bi trebala biti uključena u bilo koji dio istrage te da bi i ona i v.d. glavna tužiteljka istog trenutka trebale biti smijenjene zbog takvih radnji! Međutim, da je VSTS na visini svog zadatka, one ne bi ni bile na sadašnjim funkcijama.

Josip Šimić, koji je po Tužilaštvu BiH ključni svjedok u nekoliko (ne)povezanih velikih slučajeva organizovanog kriminala i korupcije, po svemu sudeći je iskorišten, gotovo zloupotrebljen u aktuelnim obračunima Tadićeve i Jukićeve sa ministrom Mektićem. Nakon što su ga (para)obavještajne službe zatrpale dokumentacijom sumnjive autentičnosti i tačnosti, počeo je istu objavljivati na pojedinim portalima.

Uočen kao pogodan materijal, uveden je u cijelu priču kao prijavitelj krivičnih djela protiv raznih osoba, pa tako i Dragana Mektića.

Nije slučajno što je na njegovoj listi krivično prijavljenih i glavna sarajevska tužiteljka Dalida Burzić. Zbog nekoliko uspješnih optužnica protiv političara, slovila je kao glavna kandidatkinja za skori izbor novog glavnog državnog tužioca, što je u određenim krugovima bio signal za njenu diskreditaciju. Na tome se najviše angažovalo lice s potjernice, Faruk Balijagić, advokat u bjekstvu koji se tako Dalidi Burzić sveti za hapšenje i podizanje optužnice protiv njega i njegovog sina.

Šimiću na objavljivanje dostavlja po Burzićku “kompromitirajuću” dokumentaciju. Simptomatično je da je Šimićev advokat Farukova kćerka, Belma.

Ne treba mnogo mudrosti kako bi se prepoznalo ko najviše profitira trenutnim dešavanjima unutar državnog tužilaštva i tenzijama spram policijskih i obavještajnih agencija te ministru bezbjednosti. Da su ti isti tužioci i sudije uložile samo djelić energije na istrage, koliko su potrošili na međusobne spletke i diskreditacije, ova bi zemlja izgledala vjerovatno drugačija.

Žurnal je mnogo puta ukazao da sa ovakvim pravosuđem kriminalci proizašli iz političkih stranaka i njihovih čelnika mogu mirno ne samo spavati, nego i nastaviti svoj “posao”.

Koliko puta moramo podsjetiti na predmete poput Bobar banke, Pavlović banke, Čauševića i UIO, Hercegovačke banke, Bosnalijeka, FDS-a i desetina drugih.

Tužioci i sudije su većinom pristali biti na usluzi političarima, svjesno minimizirajući ili skrivajući sve dokaze o njihovom kriminalu zarad svoje karijere. Preostaje samo zaključak da, ako je ovo što sada imamo reformisano pravosuđe, bolje da nije ni reformisano.

(zurnal.info)