Glas Željka Obradovića: Fiba je sve uradila protiv košarke!

"Ne bih da koristim teške reči. . . Mislim da je potpuno besmisleno", odgovorio je trofejni stručnjak na pitanje o reprezentativnim kvalifikacijama.

Košarka 30.08.2017 | 16:30
Glas Željka Obradovića: Fiba je sve uradila protiv košarke!
Kada Željko Obradović govori, svi stoje mirno i upijaju svaku izgovorenu reč. Tako je bilo i u ponedeljak uveče na svečanosti priređenoj u Poslovnom klubu "Privrednik", organizovanoj povodom proslavljanja dva velika jubileja - 40 godina od evropskog zlata u Liježu (1977) i zlata u Barseloni 20 godina kasnije (1997). 

Legendarni stručnjak uveličao je svečani koktel svojim prisustvom, jer i sam bio akter Evropskog prvenstva u Barseloni, kada je bio selektor zlatne reprezentacije Jugoslavije, a pomoćnik mu je bio Dušan Ivković.

Kao i uvek, Obradović je bio raspoložen za razgovor o košarkaškim temama, a pre svega o samom  Evropskom prvenstvu koje dolazi već 31. avgusta. 

"Nikada nije bilo lako, niti će biti lako. Ja se sećam te 1997. godine i izuzetno teškog Evropskog prvenstva, kada smo izgubili od Italije u grupnoj fazi. Ali pobedili smo ih u finalu, igrali jako celo prvenstvo, a degodio se i onaj čudesni koš Aleksandra Đorđevića u poslednjoj sekundi. Ali,to je košarka", rekao je Obradović, a na pitanje šta očekuje od Srbije na ovom šampionatu odgovorio je:

"Najvažnije utakmice biće one eliminacione. Od osmine finala do, nadamo se, finala. Pogledao sam dosta utakmica, ne samo naše reprezentacije, već i ostale. Činjenica je da će nam faliti veliki broj igrača koji su bili važni za tim. Ali, kao što je i Saša (Đorđević) rekao, zadovoljan je pristupom celog tima i načinom na koji se bore sa situacijom. To je sasvim dovoljno da odu u Istanbula i da pokažu veliku borbu. Takođe, dovoljno je da se vide dobre igre, a onda i dobar rezultat".

Veliki, preveliki broj otkaza izazvao je ozbiljne udare za mnoge reprezentacije, a Srbija je najviše istrpela. 

"U svakom sportu je tako. Kad nekog nema, onda drugi igrači dolaze da iskoriste priliku. Nema dosta igrača, ali biće to savršena prilika za mlade, gladne i željne dokazivanja. To im je savršena prilika da se pokažu. Gledaću ih tamo".

Činjenica je da je prethodna sezona "pohabala" mnoge igrače i da je ostavila na njih ozbiljan trag, što se donekle odrazilo ne samo na njihov uspeh, već i na zdravstveno stanje...

"To je istorija sporta. Oduvek se znalo da igrači imaju obaveze u klubu, a onda u reprezentaciji. Ako se vratimo unazad i pogledamo videćete da su mnogi igrači završili klupske obaveze već u maju. Retko ko od njih je dolazio ovde pre polovine juna. Imali su više od mesec dana za oporavak. To je sasvim dovoljno vremena za oporavak i sve ostalo. Bilo je raznih ideja da li bi takmičenja trebalo da se igraju odmah posle završenih sezona ili u kasnije, kao što je sada. Lično mislim da je bolje ovako, da igrači dobiju odmor, koliko god je to moguće, a onda da kroz određene pripreme ulaze u sezone. Pripreme sada i ono što smo mi nekada praktikovali - teške, planinske pripreme, toga više nema. Ovo je neuporedivo bolja situacija za igrače".

A dok sezone krenu, počinju i Fibini reprezentativni "prozori" kvalifikacija za Mundobasket...

"Ne bih da koristim neke teške reči... Mislim da je to besmisleno! Pred nama je 40. Evropsko prvenstvo, u rasponu od 82 godine. Sada će se prvenstva Evrope igrati na svake četiri godine. Pitam ja vas - da li je to dobro", pogledao je Obradović sve prisutne novinare i nastavio:

"Da li je to dobro za mlade igrače? Ne! Sada će mladi igrači čekati četiri godine kako bi igrali Evropsko prvenstvo. FIBA je sve uradila protiv košarke. To je moje mišljenje".

Postavlja se logično pitanje - kako rešiti celu ovu situaciju?

"Treba da sednu za isti sto ljudi iz Fibe, Evrolige, NBA... I da se napravi sistem, kalendar koji će odgovarati svim igračima. Da se vodi računa o njihovim obavezama, pravima... Ono što ja stalno pričam je da igrači u Evropi moraju da imaju svoj sindikat. I da preko tog udruženja utiču na to šta su njihova prava. U ovom trenutku ih i nemaju baš mnogo".

A koliko treneri mogu da utiču na sve to?

"I mi treneri moramo da imamo svoje udruženje, gde ćemo se baviti svojim problemima, ali i problemima igrača. I mi treba da utičemo. Nisu naši problemi na nivou koji imaju igrači. Ako mene pitate - uvek sam za to da igrači nastupaju za reprezentaciju, ma koja da je u pitanju. I nikada nisam bio protiv toga, već sam bodrio moje igrače da budu deo nacionalnog tima. Ja sam prezadovoljan činjenicom da Fenerbahče ima najviše reprezentativaca na Evrobasketu - devet. Onda idu ostali. Možete misliti onda na šta će ličiti moje pripreme ovog leta. Ali nije mi nimalo žao, jer ću sklopiti ekipu sa kojom ću moći da radim", poručio je Obradović i dodao:

"Kada dođu reprezentativni prozori, to neće biti pitanje za mene, već za klubove. Ja tada neću nikome da branim da igra, ali ni da dajem svoje mišljenje. Ja sam tada trener u klubu, zna se koje su obaveze igrača i kluba. To je na njima da odluče".

Još jedno važno pitanje glasilo je - da li je Obradović upoznat sa stanjem Nikole Kalinića, koga ozbiljno muče leđa?

"Razgovarao sam sa kondicionim trenerom Batom Zimonjićem i uputio me u to kakav problem ima Kalinić. Ali porazgovaraću i sa Nikolom lično".

Šta Željko očekuje od Marka Gudurića u Feneru - da li da odmeni Bogdana Bogdanovićaili gradi svoje ime?

"Jedino to ne treba da radi - ne treba da razmišlja o tome da zameni Bogdana, već da se razvija kao mlad igrač. Već je počeo lepo da se razvija u Crvenoj zvezdi, verujem da će nastaviti i kod nas. Uzeo sam ga zato što mislim da ima kvalitet i da može da postane jako kvalitetan igrač. Od njega će zavisiti sve. Uostalom i ovde u reprezentaciji. Ovo je velika prilika za njega, ali i ostale igrače koji možda pred početak priprema nisu razmišljali o tome da bi mogli da budu deo tima na kraju".

Tokom govora održanog u zvaničnom delu programa Obradović je otkrio da je košarku počeo da trenira zbog čudesnih bravura Zorana Moke Slavnića i Dragana Kićanovića u finalnom meču te 1977. godine, odigranom protiv SSSR.

"Moja sećanja sežu sve od Ljubljane 1970. godine. Ali za mene je bila presudna 1973. godina i Evropsko prvenstvo u Barseloni, gde smo takođe bili zlatni. Veliki broj igrača igrao je kasnije i u Liježu 1977. godine. To su bile godine koje su u meni probudile najveću želju da se bavim košarkom. Kao i svi ti igrači koji su igrali u tom periodu".

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar