Domaćinska trpeza iz Semberije

Svetkovine su najpodesnije prilike kada semberska ravnica pokazuje šta ima i koliko ima. A najbolji način za tako nešto jesu trpeze - slavske, svatovske, gostinske, domaćinske. . .

Republika Srpska 19.08.2017 | 21:30
Domaćinska trpeza iz Semberije
U plodnoj i blagorodnoj ravnici uvijek je bilo dovoljno hrane - osim nerodnih, po zlu upamćenih, ranih pedesetih godina prošlog vijeka, kada su i u ovom kraju ljudi umirali od gladi.

Semberska ravnica mnogo pamti, čak možda i previše, a kako i ne bi kada je na pravoj ruži svjetskih puteva. Ovdje se događalo, događa se i događaće se mnogo toga. Pamtilo se, pamti se i pamtiće se i vladarske i krunisane glave, vojske i vojskovođe, putnici i namjernici, dobro i opako, ali jedno jeste - ova domaćinska ravnica oduvijek je imala svoju autohtonu kuhinju. kakvu takvu, ali domaćinsku.

Pamti se da je nekada u ovom kraju glavno jelo na svim ravničarskim trpezama bio ćevap, veliki komad mesa ispečen na vatri. Ćevap se stavljao ispred dolibaše, kuma, starog svata ili najvažnijeg gosta. Sada su od nekada glasovitog i sočnog ćevapa ostali ražnjići, sitni komadići mesa na metalnoj žici. Ćevap je semberski specijalitet. Autohton.



Vremenom se trpeza bogatila. Širila i uzvisivala. Bilo je i hljeba i sa hljebom. Uglavnom pod uticajem kuhinja tada bogatijih sremskih, bačkih i mačvanskih kuhinja, jer su se Semberci sa njima povezani kao šipka i bubanj.

Na sembersku trpezu došli su preko Save i Drine štrudle, kiselo tjesto, kiflice, torte, pršute, kobasice, švargle, kuleni... I još uvijek dolaze nova jela, pikantna, ukusna, sočna i hranljiva. Uglavnom s jeseni kada počinju krsne slave i svečanosti pojedinih porodica.

Spremanje zimnice u Semberiji uvijek je bio praznik hrane. To je bio početak „svetkovine“, a na njenom kraju nalazio se svinjokolj. To je jedini, preostali posao u ravnici koji se obavlja mobom. Većina semberskih porodica uvijek za zimu uhrani četiri ili pet debelih svinja, pa bude dosta mesa i prerađevina od njega. To uglavnom pripremaju muškarci, ali značajno se uključuju i žene. Ko zna koliko se tada zgotovi vrsta hrane?
Mnogo. Svake godine se pojavi neko posebno jelo od mesa.

Nova jela se prihvataju u Semberiji, ali se ne zapostavljaju ni stara, tradicionalna. I sada ima semberskih uštipaka, pogača, projara, pita, pihtija, grušava, jaruša, cicvara, čvaraka, kiflica, štrudli, ali i torti i brojnih slatkiša po novoj recepturi.



Semberija zaista ima svoju kuhinju, najvećim djelom autohtonu, ali značajno prepoznatljivu. Semberske domaćice ne zaustaju u kulinarskom umjeću za ženama iz krajeva poznatim po glasovitim jelima.

Tradicionalni semberski ručak počinje supom, a u postu ribljom čorbom. Na trpezu se iza toga iznosi kuvana piletina, u novije vrijeme i govedina, sa sosom od paradajza koji se jedino spravlja u Semberiji. Potom idu sarma, pečenje ili riba i na kraju obilje kolača. Skoro je da nema trpeze ili slavskog ručka a da domaćica ne pripremi pet-šeest torti, kakve se prave u ekskulzivnim restoranima.

Uz jelo se, uglavnom, služe rakija i pivo, rijetko kada vino.

Brojni semebrski etno-restorani koji u posjednje vrijeme njeguju domaću kuhinju, jela pripremaju po starim receptima. Ipak nostalgičari očekujju da će se neko sjetiti, pa će ponovo početi služiti i stari, već zaboravljeni ćevap, po kojima su se poznavale samo domaćinske kuće.

Semberci sve više prihvataju način pripremanje mesa za zimu kao u Bačkoj i Sremu. Ranije su se u ovom kraju nakon svinjokolja uglavnom pripremali čvarci, krvavica i švargla. Slanina i ostalo meso su se sušili. Sada se prave i sve vrste kobasica i kuleni, a meso i slanina se suše po recepturi ravnica preko Save i Dunava.

Zaboravljen je raniji tradicionalni način sušenja mesa donesen iz starog zavičaja, hercegovačkog, dinarskog ili krajiškog. Sada se svinjokolj u Semberiji uglavnom obavlja po prekosavskoj recepturi.



Obogaćivanju semberske trpeze u značajnoj mjeri utiču i gastronomske manifestacije u Srbiji i drugim krajevima Republike Srpske, Srbije i susjednih zemalja na kojima se pojavljuju domaćice iz ove ravnice. U ovome su najpoznatije i najnagrađivanije članice Udruženja žena „Bijeli anđeo“ iz Dvorova. Sembersku trpezu su predstavljale od Beča, do crnogorskog primorja, od Beograda do juga Balkana. Uporedo sa izlaganjem svojih jela one uzimaju i recepte jela iz drugih krajeva, pa ih onda pripremaju u svojim kuhinjama.

Zbog toga i tradicionalni semberski ručak ima izmjena - novih vrsta jela koja se ranije nisu gotovila u ovom kraju, pa čak i da se nakon supe ili čorbe, odjednom iznose sva jela na trpezu.

U posljednje vrijeme i Semberiji se „odomaćuje“ svadbarski kupus, glasovito jelo čije je geografsko prijeklo čačanski i užički kraj.
Semberija je poznata po velikim količinama kupusa i zimnici od ovoga povrća, a to je osnova za svadbarski kups. Vjeruje se da će se uskoro govortiti i o njemu ali pripremljenom na ravničarski način.

Ako tako bude, a biće, onda će uslijediti i priča o svadbarskom kupusu iz Semberije.

Tako to dolikuje i ovoj ravnici ali i njenim Sembercima.

BN televizija/Tihomir Nestorović

Komentari / 3

Ostavite komentar
Name

Global Zitizen

19.08.2017 22:31

Nagradno pitanje za citaoce portala pa i za autora glasi: koji je glavni sastojak cevapa mada mnogi i ne znaju da de radi o corbastom jelu.

ODGOVORITE
Name

čvarak

20.08.2017 15:50

Samo treba jesti slaninu i to čistu bjelu.

Name

Turboskara

20.08.2017 14:06

Sto bi djole u pjesmi rekao al se nekad dobro jelo.

ODGOVORITE