Čudesne priče o hramu u Podblaću

Skoro svaka pravoslavna crkva krije niz istorijskih zagonetki, tajni i zanimljivosti ali omanji hram, posvećen Svetom arhanđelu Mihailu, u selu Podblaće na razmeđini između Rudog i Priboja je poseban po mnogo čemu.

Republika Srpska 03.08.2017 | 14:23 Krsna slava ovog hrama nije Sveti arhanđel Mihailo već Sveti Ilija jer je seljacima, zbog velikih snjegova, odgovaralo više da krsnu slavu slave za vrijeme ilinskih vrućina.

U ljetopis ove svetinje i kolektivno pamćenje mještana okolnih sela zapisano je i jedno čudesno iscjeljenje.



Domaćin Rade Radović iz Rudog ispričao je kako je njegova tetka u ovom hramu doživjela preobraženje.

„Ona se zvala Marica Stajić, od četvrte do 12 godine je bila paralizovana i bolest je uzela toliko maha da su joj bili spremili pogrebne haljine. Kad se jednom rodbina spremala da krene na krsnu slavu hrama u Podblaću, na Ilindan, djevojčica je molila roditelje da i nju povedu. Oni su mislili da joj je to poslednja želja, postavili su je na konja i tri sata putovali do crkve. Kad su djevojčicu spustili na pod hrama odjednom je zavikala - "Pustite me mogu i sama“, ispričao je Radović.



On kaže da je Marica prestajala na nogama cijelu službu božiju i čak pješice došla do svoje kuće.

„Bezboroj puta mi je pričala o tom čudesnom ozdravljenju. Kazala je da je odjednom obuzela velika vrućina, da joj je tijelo osvijetlila čudesna svjetlost i da su bolovi prestali a u nogama je osjetila ogromnu snagu“, priča Radović.

Marica Stajić umrla je prošle godine u osamdesetoj godini života.

Sveštenik Lazar Pajić objašnjava da je crkva ovdje, na mjestu Ocrkovlje, izgleda nastala u 15 vijeku ali o tome nema istorijskih podataka.

„Ovdje predanje kola narodom da je Mehmed-paša Sokolović na temeljima stare crkve i na grobu svoje majke, koja je bila iz sela Stankovića obnovio i podigao hram.
Njegova majka za razliku od oca ostala je u pravoslavnoj vjeri i na kućnom ognjištu. Potvrdu za to nemamo ali smo nedavno prilikom zamjene časnog prestola u oltaru pronašli grobno mjesto koje nismo željeli da otkrivamo. Da li je to grob majke Bajice Nenadića ostaje zasad tajna", kaže sveštenik Pajić.

Dodaje da je ovdje bilo još čudesnih ozdravljenja a da su neke nerotkinje koje su pile osvećenu vodu u porti hrama kasnije dobile potomstvo.

U blizini crkve u koritu riječice Poblaćnice postoje dva izvora kisele vode.

Poslednju veliku restauraciju hrama organizovao je sveštenik Obrad Tasić koji je ovdje službovao od 1963.do 2003.godine.



„Otac je sakupio novac od vjernika i sanirao već oštećeno zdanje hrama. Promijenio je krov od šindre, očistio portu, dokupio zemlju za veći prostor u njoj. Izvršeni su i neki radovi na oltaru i na uređenju nekropole stećaka koji se nalaze do samog ulaza u crkvu. Velikoj proslavi povodom ovog događaja prisutovao je i vladika Nektarije koji se poslije tri dana od svečanosti u Podbalaću upokojio“, ispričao je, sin sveštenika Obrada, Ljubinko Tasić.

Sveštenik Tasić je o ovom događaju kome je prisustvovalo nekoliko hiljada vjenika napisao i knjigu. Ljubinko je, poslije očevog upokojenja objavio njegovu zbirku rukopisa, priča iz svešteničkog života u ovim krajevima, pod nazivom „Porodične biseri“.

(BN televizija)