Zvezdin posljednji poziv za fudbalsko sazvežđe...!

Nemanja, ukrcaj se! Postoje indicije da je Radonjić promenio dlaku, a to da li mu se ćud izmenila saznaćemo posle šest meseci ili godinu dana njegovog staža na Marakani.

Fudbal 24.07.2017 | 22:30
Zvezdin posljednji poziv za fudbalsko sazvežđe...!
Igrači se stvaraju, majstori se rađaju! Ovom fudbalskom sentencom verovatno su se rukovodili odgovorni iz Crvene zvezde, predvođeni Zvezdanom Terzićem, kada su se odlučili da sklope ugovor sa nekadašnjim pitomcem Partizanove škole fudbala Nemanjom Radonjićem. Naravno, pored tržišne ekonomije, pošto su potpisali dugoročnu saradnju za - nula evra. Stavili su na kantar sve, izmerili i doneli odluku koja im ne garantuje profit. Jednostavno, nisu hteli da slušaju hejterske komentare o tome kako dojučerašnjeg člana Čukaričkog nije mogla da ukroti ni rimska Vučica, ni Partizanov oprobani recept za brušanje dijamanata u Zemunelu.

Na jednoj strani bio je tu miks Nemanjinih ranijih grehova, mladalačke ludosti, infantilnosti i južnjačkog meraka. Na drugoj suvi talenat, nedokazani, ali surovo talentovani igrač koji poseduje sve predispozicije da čarolijom podiže 50.000 ljudi na noge. I to samo jednim dodirom. Presudila je ova druga strana, kao mnogo puta kada je u pitanju kratkotrajna, ali veoma burna karijera krilnog igrača rođenog 1996. godine. Uvek je imao taj dodatni kredit, te obožavaoce koji su se zaljubljivali u njega još u pionirskim danima i emitovali priče o tome kako je Nemanja Radonjić fudbalski unikat. Da mora pre ili kasnije da nadođe... Jer ima cug, promenu pravca, brzinu, tehniku, umetnost pokreta. Baš sve reference koje voli Zvezdina publika.

Kada govorimo već o kantarima, razlozima za i protiv Zvezdine odluke da angažuje Radonjića, možda je najbolje oslušnuti glas Gorana Grujića, oca igrača Liverpula u čijoj kući je Nemanja spavao kao 12-godišnji dečačić. Još nesvestan svojih predispozicija i darova majke prirode.


„Sine, da ti kažem jednu stvar. Znam to dete od kada je počelo da igra fudbal. Da na jednu stranu stavši mog Marka, Andriju Živkovića i Danila Pantića, a na drugu Radonjića, i da im se izmeri talenat, prevagnula bi ona strana na kojoj je Radonja“, rekao je Grujić senior pre izvesnog vremena.

Bar u srpskom jeziku zapatili su se izrazi koji mogu verodostojno da opišu đavolsku narav nove Zvezdine akvizicije, mogao bi feljton da se napiše o tome kako je i na koji načinRadonjić gubio godine. I kao da je voleo da sluša priče o tome kako sve može. I sve zna! Ali da mu je na vrhu piramide prioriteta južnjački način života. A to znači:

„Moje je da se merklijski provedem, zajebavam sve oko sebe i uživam. A vas što mi pričate da to ne radim, kuj šiša.“

Na svaku kritiku, odgovarao je - ignorisanjem. Tačnije, znao je da sasluša, primera radi,Sava Miloševića, a potom da u Staroj Pazovi za deset minuta pojede četiri palačinke. Voleo je da na treningu zlatne generacije sa Novog Zelanda sve predribla po centrali, a potom napusti igralište. Srećnim su ga činile te urbane legende, koje su dobijale oblik hiberpole, o tome šta je i šta je mogao da bude Nemanja Radonjić. Voleo je da živi u tom samoubilačkom raskoraku jer je bio dobar za sve osim za sebe i ljude koji su verovali u njega.

Do prošle godine nije gledao na sat fudbalske karijere koji je otkucavao...

„Ako se nekada pitaš zašto sam izgubio kosu znaj da je Nemanja Radonjić jedan od razloga“, rekao nam je jednom prilikom čovek koji je vodio računa o karijeri rođenog Nišlije.

Postoje indicije da je Nemanja Radonjić promenio dlaku, a to da li mu se ćud izmenila saznaćemo posle šest meseci ili godinu dana njegovog staža na Marakani. Dobio je još jednu, možda i poslednju šansu. Ovo je njegov maturski rad, bez obzira na to što je napunio 21. godinu. Poslednji poziv za fudbalsku orbitu koji mu je uputila Zvezda.

Otud ne treba da se osvrće toliko iza sebe. Fudbalski je oživeo pod patronatom Nenada Lalatovića, ali sada ga više neće gledati kao nezrelo dete kome se dive samo zarad toga što je uspeo loptu da protivniku prebaci kroz noge. To vreme za Nemanju Radonjića je prošlo još u sportskom centru Teleoptik kada su se okupljali fudbalski pregaoci oko ograde i puštali vodu na usta prilikom njegove dominacije.

Mora Radonjić još nešto da shvati. Tokom seniorske karijere postigao je samo četiri gola, a na Marakani ga neće sačekati samo eho priča o mladalačkim bubicama. Već i oštra konkurencija, pošto bi Radonjić, bar prema inicijalnoj poziciji, trebalo da deli minutažu sa detetom kluba Lukom Adžićem. Momkom koji je zbog talenta i vremena provedenog u omladinskoj školi zaslužio dobar tretman. Kada tome dodamo i neuspele projekte sa Partizanovom decom poput Krnete i Bosančića... Biće i onih koji će reći da neko ko se grbavo fudbalski razvija ne može da se ispravi i da Zvezda uzalud pokušava i samo može da pokušava... Sve će to biti Radonjićevi minusi koje će morati da obriše snagom suvog kvaliteta, talenta koji prevazilazi ovdašnje okvire.

Istina, možda u prvom trenutku od njega ne treba očekivati čuda. On je do skoro bio neupotrebljiv automobil s kojeg su ljudi iz Čukaričkog, i menadžeri koji vode brigu o njemu, sklonili rđu... Teško da može odmah da razvije brzinu Ferarija, mada ima i kubikažu, i „konjažu“...

Potpisom za Zvezdu Nemanja Radonjić je uspeo da resetuje karijeru. Dobio je ono za čime je godinama žudio. Dres tima za koji navija odmalena i bezgranično poverenje oslikano kroz četvorogodišnji ugovor. Dobio je i mogućnost da napreduje i ne bude samo igrač momenta ili utakmice, nego konstantan majstor željan da uništi ponos svakome ko se drzne da ga napadne, sposoban da ispuni i komplikovane taktičke zadatke modernog fudbala (o tome kako se ponašaju protivnici kad ih napadne Nemanja Radonjić pričao je nedavno i Nenad Lalatović).

Fudbalsko znanje nikada nije bilo, niti će biti sporno. Radonjić tim fudbalskim znanjem može na Marakanu da donese ono što Crvenoj zvezdi nedostaje još od odlaskaAleksandra Katija. Kreaciju, igru jedan na jedan, brzinu.

Da pojednostavimo: Zvezda je Radonjiću uputila poslednji poziv za fudbalsko sazvežđe, a na njemu je da ne zakasni na ukrcavanje.

A kao igrač u četvrtoj deceniji, posle odlične karijere, može da se ispovedi nekom od novinara, otvori dušu i ispriča priču sa radnim naslovom „Kad sam bio mlad i mnogo lud.“

Imaće šta da se pročita. 

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar