RS kredite traži kod Kineza

Kombinacija kinesko-ruskih kreditnih sredstava, u kome su većinska kineska, zamijeniće dosadašnja kreditna zaduženja u Republici Srpskoj, ekskluzivno saznaje magazin Faktor od izvora bliskih ministru finansija Zoranu Tegeltiji. Ovu ideju o restrukturiranju duga iznio je predsjednik RS Milorad Dodik na otvaranju 'Jahorina ekonomskog foruma', krajem aprila.

Republika Srpska 01.07.2017 | 16:18 Prema zvaničnim podacima, RS je trenutno dužna oko šest milijardi maraka. U ovoj godini predviđeno je vraćanje 862 miliona, a samo u narednoj godini ta obaveza će se popeti na čak 927 miliona maraka.

- Vlasti u RS planiraju da do kraja avgusta restrukturiraju dug. Odmah nakon toga u budžetu će biti oko 500 miliona maraka suficita - ustvrdio je Dodik na Jahorini.

- Razgovora o smanjenju kreditnog tereta bilo je i do sada, ali se nikada s ovolikim stepenom opreza nije pristupilo tom problemu – rekao je Faktoru jedan od ekonomskih stručnjaka upoznat sa detaljima pregovora.

Većinu sredstava obezbijediće Bank of China po znatno povoljnijim uslovima od kreditora iz Evrope.

- Za neke dijelove u zatvaranju duga kamata neće ni postojati, dok će za veći dio ona biti nešto veća od zajma MMF, ali su dužina kredita i grejs period znatno povoljniji od aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom ili nekim drugim kreditorima iz Evrope. Ovo je suština razgovora, koji se ovih dana vodi uglavnom u Srbiji, gdje od kraja prošle godine i zvanično postoji Bank of China - tvrdi sagovornik Faktora.

Ekonomski analitičari takođe su saglasni da je posljednji trenutak da se nešto uradi po pitanju nagomilanog duga.

- U svakom slučaju to je jedna ozbiljna aktivnost, jer je neodrživo platiti iduće godine milijardu maraka na ime duga koji je akumuliran i koji će stići na naplatu. Zadatak Ministarstva finansija je da nađe finansijsku konstrukciju koja bi omogućila smanjivanje pritisaka na budžet, jer to onda znači da neće biti sredstava osim za plate i kredit i svi će ostati bez onoga što je predviđeno da dobiju u okviru jedne kalendarske godine - kaže ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

Interes Kine na Balkanu je približavanje najvećim svjetskim tržištima i budući aranžman može se podvesti samo pod taj kontekst. Iza kineskog novca ne stoji bilo kakva zavjera uslovljena imperijalnim ili nekim drugim pretenzijama već je riječ o klasičnom profitu koji će se njima vratiti nakon što se ispune određene pretpostavke.

Stvaranje uslova podrazumijeva ulaganje u izgradnju infrastrukture u polu-periferiji zemalja koje se nalaze u neposrednom komšiluku tržišta Evropske unije i izvoz prirodnih resursa služeći se tom istom infrastrukturom.

Sreća Republike Srpske je što se nalazi na putu svile koji Kina namjerava da oživi. Novi put svile iziskuje kineske investicije u infrastrukturu koja im je potrebna za brži plasman roba na tržište EU, a gradi se primarno široko razgranata mreža željezničkih puteva i logističkih centara.

Veza sa Kinom ide preko Bosfora, Turske, Irana  i centralne Azije i ona mora biti brža, a to znači da se umjesto sadašnjih prosječnih 35 dana brodskim kontejnerima roba na tržište dopremi teretnim vozovima za desetak dana.

Zbog toga Kina ulaže u infrastrukturu koja povezuje dvije zemlje ili koja vodi glavnim putevima neke zemlje, dok malo interesa pokazuje za ulaganje u infrastrukturu u unutrašnjosti, u puteve koji služe samo lokalnom stanovništvu.

Jedan od klasičnih primjera je zainteresovanost investitora iz Kine za auto-put Banjaluka-Prijedor-Novi Grad-granica za Hrvatskom.

Kina je spremna da u infrastrukturu Balkana već uložiti oko 100 milijardi dolara, primjenjujući strategiju sa kojom su već ostvarili značajan uspjeh u Južnoj Americi; kroz infrastrukturu izvoz kineske robe na to tržište povećan je 20 puta.

Model je da zainteresovane Vlade za infrastrukturu podižu velike kredite kod kineskih banaka, a izvođači radova na značajnim projektima su kineske kompanije zastupljene do 60 odsto, a domaći podizvođači oko 40 odsto. Žiranti lokalnim investitorima za kredite kod kineskih banaka su takođe vlade, te tako lokalni investitori ulaze u odnos kineskog finansijskog i građevinskog kapitala.

Kako nadnice u Kini rastu, tako je razlika u cijeni radne snage u zemljama Balkana i u Kini sve manja, a dodatno se kompenzuje ukoliko je cijena transporta sve niža. Stoga, ulaganje u izgradnju infrastrukture koja omogućava skraćivanje putovanja robe sa istoka na zapad dugoročno posmatrano ima ekonomsko objašnjenje. Mogućnost kompenzacije - plaćati nešto višu cijenu rada u balkanskim zemljama u zamjenu za nižu cijenu transporta od tih zemalja do EU.

(Faktor magazin)