Konte: 10 godina pokušavaju da me sruše i ne uspevaju!

Ako treba da umrem uradiću to na svoj način! Trener Čelsija otvoreno o debitantskoj godini u Premijer ligi, pozivima da se vrati u Italiju, specifičnom načinu na koji vodi utakmicu, slavi golove. . .

Fudbal 21.05.2017 | 18:30
Konte: 10 godina pokušavaju da me sruše i ne uspevaju!
Svi su pričali o Žozeu Murinju, Pepu Gvardioli i Jirgenu Klopu. Tek poneko je upozoravao: hej, a Antonio Konte? Samo poneka reč. Valjda Englezima nije bio dovoljno zanimljiv, možda nedovoljno lep ili ne sasvim poznat. I još kad su stigli oni vezani porazi od Liverpula i Arsenala u septembru... Samo što ga već tad nisu smenili. Konte je ćutao. Radio. I na kraju trijumfalno prošao kroz cilj. Niko više neće reći da je Murinjo, Gvardiolaili ko god drugi veći trener od Kontea.

Doduše, u Italiji su to znali još od ranije. Još otkad je mediokritetski tim Juventusa transformisao u žetelicu trofeja. Sada želi da isto uradi na Stamford Bridžu.

"Čelsi je već veliki klub, ali nije konstantan. Osvoji Ligu šampiona, pa ispadne u grupnoj fazi. Osvoji Premijer ligu, pa bude deseti na tabeli. Čelsiju treba stabilnost na vrhu. Moj cilj je da postavim temelje na kojima će Čelsi nastaviti da pobeđuje", kaže Konte u intervjuu za Republiku.

Međutim, ima i onih koji bi rado sprečili takav razvoj situacije. Novi, kineski vlasnici Intera u glavi su već fiksirali Kontea kao novog šefa struke Nerazura. Konte odgovara pričom o životu u Londonu... Ostavlja prostor za povratak u Italiju, mada bi bilo previše tako nešto tvrditi.

"Nije sve sreća i svetlo. Dolazak jeste bio, ali celo putovanje nije. Supruga Elizabeta i ja smo u januaru odlučili da ćerka Vitorija završi školu u Torinu iako smo je već upisali i ovde u Londonu. Reći ću vam jednu stvar - neću provesti još jednu sezonu sam! Što se tiče spekulacija o mojoj budućnosti - to je sve normalno. Ja samo tražim da koncetracija bude na terenu", kaže Čelsijev strateg.

Samom mu nije bilo lako u Londonu. Ogromna razlika u odnosu na sunčanu Italiju.

"Momci su prihvatili nove metode: veoma naporne treninge, dijetu, video analize, fokusiranje na sitne detalje... Ali i ja sam postao fleksibilniji. Naučio sam da zažmurim na neke stvari, recimo na igrača koji pred utakmicu jede kajganu... Moraš da prihvatiš tradicije tuđe zemlje. Moraš da naučiš i jezik. Meni je to bilo teško kao da se penjem na planinu. Ali uz jaku motivaciju ne postoji planina na koju ne možeš da se popneš. Uostalom, ni jezik nije sve. Nebitan je ako ne znaš da preneseš emociju. Mnogi univerzitetski profesori nisu dobri učitelji", mudruje Italijan.

On je bio dobar učitelj. I  najbolje se to videlo posle već pomenutih septembarskih poraza od Liverpula i Arsenala. Konte je momentalno odgovorio šaltanjem na sistem igre 3-4-3 koji obožava još iz dana u Torinu.

"Tim bi izlatio na teren, a ja nisam imao pojma šta će da se desi - to je najgora vrsta iznenađenja za trenera. Pobeda za mene traje jedan sat,  poraz cela dva dana. I onda sam pomislio: ako moram da umrem, umreću na svojim idejama, na svojim stavovima. Nisam neko ko je spreman na kompromise. Davao sam celog sebe, ali ne mogu da promenim svoju prirodu. Tim mi je ukazao poštovanje. I moja prošlost - i ona igračka - govorila je umesto mene... Cela moja trenerska karijera je kao uspon na planinu. Ljudi pokušavaju da me sruše već 10 godina. Ne uspevaju".

Sadašnjost je još blistavija. Konte kao da ne zna za neuspeh. Ali zna kako da proslavi uspehe. Njegove emotivne proslave golova oduševile su Engleze.

"To se sve dešava spontano. Isprva, kada sam grlio igrače, moram da priznam da su bili malo ukočeni. Pa i navijači kraj klupe kad sam skakao među njih", smeje se Konte.

Ima i zbog čega.

Izvor: mozzartsport

FOTO: Action Images

Komentari / 0

Ostavite komentar