Grafiti: Umjetnost ili vandalizam?

Na spomen grafita većina nas pomisli na raznorazne natpise ili šarene crteže na zidovima javnih površina najčešće nacrtane bojama u spreju. Od kada su nastali izazivaju raličite reakcije - od neprihvatanja do divljenja.

Republika Srpska 19.05.2017 | 10:30 Grafiti su jedan od najstarijeg tipa umjetnosti kojom je čovjek ostavljao svoj trag u svijetu. Neki će ih čak uporediti sa prvim crtežima u pećinama.

Istorija grafita kakve danas poznajemo počinje od pojave boje u sprejevima ranih šezdesetih godina prošlog vijeka u Njujorku. 



Takođe  se povezuju sa razvojem hip hop kulture čiji su se sljedbenici koristili grafitima kako bi dali do znanja društvu da ih prestane podcjenjivati.

Grafiti predstavljaju umjetnost koju voliš i cijeniš, ili ne podnosiš. U koju god grupu ljudi spadate, bar jednom ste zastali pored neke zgrade pokušavajući odgonetnuti šta su grafit umjetnici predstavili svojim djelom.

"Neko želi da ostavi dosta lijepih boja, neko želi da provuče neki tekst, neko želi da pokaže nekome da mu je stalo do njega, neko želi da pokaže svijetu da on zna to da radi", kaže za BN televiziju Danijel Vujanović.



Sakriven po ćoškovima zabačenih ulica, zidovima oronulih, zabačenih i starih zgrada, ovaj vid umjetnosti je uvek bio tu sa nama, i uvijek će biti.

Grafita ima raznih. Od jednostavnih natpisa i potpisa do crteža koji pokazuju zavidne crtačke vještine, pa se postavlja pitanje možemo li ih sve zaista svrstati u isti koš s vandalizmom ili bi neke trebali njegovati kao tip umjetnosti jer umjetnost je uvijek provocirala i pokazivala stanje društva svoga vremena.



"Ja sam grafite upoznao kroz hip hop kulturu i definitivno nisu neki loš rukopis na zidu nego tu ima dosta elemenata koji se prate kroz sve ekspresije koje određeni ljudi koji se bave grafitima koriste u daljem svom radu. Tako da razlika između nekih običnih rukopisa na zidu i grafita definitivno postoji", dodaje Vujanović.

Grafitima se često izražavaju političke poruke, otpor vlasti i sistemu, kada se želi iskazati nezadovoljstvo postojećim stanjem. Nažalost, postoje i oni koji prenose mržnju i netrpeljivost prema drugom i drugačijem. Zahvaljujući njima grafiti se doživljavaju kao vandalski čin.



"Ja sam malo analizirao te vrste poruka i grafita, proizvođenje nekakvih strahova. Čak imam informaciju da su tada neke poruke, grafiti koji su upozoravali na nešto što ne valja da su to pislai  oni kojima bi te poruke trebalo da budu namjenjene", kaže za BN televiziju sociolog Drago Vuković. 



Za razliku od takvog vida komuniciranja grafiti koji predstavljaju umjetnost krase mnoge svjetske metropole. Kod nas još uvijek marginalizovani, ali postoje pojedinci koji žele probuditi i druge da pokažu svoj talenat.

"Nažalost u Bijeljini je jako malo ljudi koji uopšte tako nešto rade, a mislim da je to jako lijepo, dosta bolje od sivih i bilo kojih jednobojnih zidova", napominje Vujanović. 



Nakon prvog oslikanog murala Meše Selimovića, Vujanović je, kako kaže, dobio podršku grada.   U ovom sivom vremenu, malo šarenila ipak ne škodi.



BN televizija