Umro legendarni Todor Toza Veselinović!
Legendarni igrač Vojvodine, Partizana i reprezentativac Jugoslavije Todor Toza Veselinović, kasnije uspešan trener i selektor, umro je u Atini u 87. godini. Poslednji pozdrav Toškari, meštru sa Salajke! Stigle su tužne vesti iz Atine. . .
Fudbal 18.05.2017 | 19:45
Bio je clan tima SFRJ na Mundijalima 1954. i 1958. godine, kao i na Olimpijskim igrama 1956. godine, kada je osvojena srebrna medalja.
Kao trener radio je u mnogim klubovima, između ostalih u Vojvodini, Fenerbahčeu, Olimpijakosu i AEK, a bio je i selektor SFRJ na putu do plasman na šampionat Evrope 1984. godini i čuvenoj pobedi protiv Bugarske u Splitu 3:2, golom Ljubomira Radanovića u poslednjim trenucima meca.
Poslednji klub u kojem je radio bio je grčki Etnikos 1998. godine i posle toga je ostao da živi u Atini.
Stigla je tužna vest iz Atine. Očekivali smo je svakog časa... Preminuo je jedan od najvećih fudbalera s ovih naših prostora - Todor Veselinović. Pre nekoliko dana doživeo je težak moždani udar i njegovi najbliži nagovestili su šta će se dogoditi.
(Povodom čika Tozine smrti)
...Bilo je to vreme kada su sve poljane od Kisačke do Temerinske bile ukrašene čilašima i vrancima. Nije bilo asfalta, vijao se Božić, a „Kod Vlade štuke“ točio pravi karpatski tokajac. U to vreme bilo je divno biti idol Novosađana. I Toškara je uživao taj status. Ono što su Vukas i Beara bili u Splitu, Horvat u Zagrebu, a Mitić i Bobek u Beogradu, Toza je bio u Novom Sadu. Iz današnje perspektive deluje nestvarno, ali tada je fudbal u srpskoj Atini zauzimao posebno mesto, a Vojvodina bila važnija čak i od tradicionalnog nedeljnog ručka. Na utakmice se išlo kao u crkvu, u odelima, sa crnim šeširima...
Toza je svu svoju ljubav poklonio Vojvodini čiji je dres nosio 12 godina, odigrao 546 utakmica, postigao 586 golova i postao legenda. Nenadmašni golgeter, desna ili leva polutka, po potrebi i krilo; vojvođanska haubica ili tobdžija sa Salajke; po prirodi bonvivan, na terenu bećar svoje vrste.
U vreme najveće fudbalske romantike plesao je terenima širom Evrope, tresao mreže na najvećim stadionima od Budimpešte, preko Beča, Rima, Napulja, do Pariza. Poredili su ga sa velikim Omarom Sivorijem. Od postizanja golova napravio je umetnost. Svaki njegov dribling bio je vrhunska šala. Kažu da se od Toze bolje „šalio“ jedino Šeki. Iako je za tih 12 godina Vojvodina često bila daleko od samog vrha jugoslovenskog fudbala, nikada nije razmišljao o tome da zaigra za neki drugi klub u državi. Jednom je, doduše nakratko, morao. Oteo ga je Partizan. Tih godinu dana Novi Sad je patio kao nikada, ali Toškara je na kraju ipak isterao svoje i vratio se Voši...
O odrastanju i momkovanju. O nekadašnjem shvatanju fudbala. O političkim igrarijama i političarima koji su hteli da ga na silu zadrže u Humskoj. O ginisovom rekordu za koji se nije prijavio?! Jeste li čuli da je neko nekada TRI PUTA dobio SEDMICU NA LOTOU?
"Za te pare mogao sam da kupim celu jednu ulicu u Atini, 70 stanova. A nisam. Kupio sam samo jedan. Dobar deo tih para sam razdelio. Bog daje, đavo uzima".
A u Novom Sadu se ovako govorilo: "Kad Toza ima para i mačke jedu krempita".
Eto takav je bio Toškara, prvi bećar sa Salajke.
Izvor: mozzartsport
foto: MN Press
Komentari / 0
Ostavite komentar