Dobro jutro moja lijepa Ljubijo!

Ove sedmice je na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srpske pitanje prodaje Rudnika Ljubija. Vlasnik udjela 65% Ljubije bi mogla postati kompanija Israeli Investment Group.

Republika Srpska 15.05.2017 | 19:40 Bio je avgust 2011. i Sarajevo je ponovo bilo u centru globalnih gibanja. U to vrijeme, Bosna i Hercegovina je nestalna članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, te se u svjetskoj javnosti pominje kao mogući 'presudni' glas po pitanju palestinskog zahtjeva za nezavisnost. Premda su Sjedinjene Američke Države već najavile stavljanje veta na prijedlog, znatno manje kontroverzno i 'ugodnije' rješenje za međunarodnu zajednicu je bilo da Palestincima jednostavno fali 9 od 15 ruku u Savjetu bezbjednosti, što je traženi minimum za usvajanje rezolucije – u slučajevima kada se nijedna od stalnih članica ne pozove na pravo veta.

Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas i tadašnji izraelski ministar spoljnih poslova Avigdor Lieberman su se odmah našli u Bosni i Hercegovini, zagovarajući kod lokalnih lidera njihova suprotstavljena stajališta po ovom pitanju. Dok je član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda Bakir Izetbegović podržao palestinsku inicijativu, srpska strana je podržala Izraelce, ostavljajući tako BiH bez zvaničnog stava po ovom pitanju (što je bilo dovoljno dobar ishod za Izrael).

Nekoliko mjeseci kasnije, vrijeme je slavlja u Banjoj Luci. Naime, 30. oktobar je 2011. godine i specijalni predstavnik Svjetskog jevrejskog kongresa za zemlje bivše Jugoslavije, slavi 90. rođendan. Arie Livne, preživjela žrtva Holokausta, a kasnije i politički zatvorenik u Jugoslaviji zbog navodne podrške Sovjetskom Savezu i Informbirou, sada je vjerni saveznik vladajuće stranke u Republici Srpskoj predvođene Miloradom Dodikom. Livne puše svjećice u prisustvu ključnih donosilaca odluka u Republici Srpskoj -  Dodika, Aleksandra Džombića i Igora Radojičića (predsjednik, premijer i predsjednik Narodne skupšine), ali i izraelskog šefa diplomatije Liebermana i tadašnjeg ruskog ambasadora Aleksandra Bocan-Harčenka.

Livne je imao dobru godinu, budući da je usred realizacije životnog projekta, izgradnje Jevrejskog kulturnog centra u Banjoj Luci. Prema zvaničnim podacima, inicijalni projekat je upućivao da bi objekat trebao pokriti 4 000 kvadratnih metara, ali će do kraja izgradnje narasti na 40 000 kvadrata. Zvanićno najavljen prvenstveno kao kulturni centar, zgrada je u suštini stambeno-poslovni kompleks, čiji je glavni projektant Milena Davidović, žena banjalučkog gradonačelnika Dragoljuba Davidovića, u čije su vrijeme i osigurana odobrenja za građenje.

Glavni izvođač radova je firma Niskogradnja iz Laktaša, vlasništvo Ljube Ćubića, Dodikovog saradnika od povjerenja. Prema navodima BN televizije, u oktobru 2014. kada je zgrada završena, samo 24% je ostalo u vlasništvu Jevrejske opštine, dok je ostatak pripao Niskogradnji. To je bio samo početak sumnjivih transakcija u Banjoj Luci koje su uključivale Livnea i očiglednu zloupotrebu jeverejskog i izraelskog imena/identiteta za privatne interese pojedinaca u Republici Srpskoj.

U međuvremenu je Livne postao specijalni predstavnik Republike Srpske u Izraelu, sa službenom adresom na Bulevaru Tehnološkog parka u Jerusalemu. I dalje je održavao dobre odnose sa Liebermanom, braneći ga otvoreno u javnosti i afirmirajući njegovu posvećenosti dobrim odnosima Srpske i Izraela. Lieberman će ostati jedan od ključnih igrača za lobiranje i međunarodnu relevantnost Milorada Dodika, do trenutka kada su susreti njih dvojice i 'trećih lica' u Beču eksplodirali u skandal po izraelskim medijima.

Godina je 2016, a Lieberman je postao izraelski ministar odbrane. Postepeno se udaljava od aranžmana sa Dodikom, što je učinio poprilično jasnim sa javnim sastankom sa Draganom Mektićem, ministrom bezbjednosti BiH. Opozicija u Republici Srpskoj je čak tvrdila da se Lieberman odrekao saradnje sa Srbima pred Knessetom, što je bilo praćeno optužbama 'da je prodao Jevreje Srbima u Bosni', a koje su iznijeli predstavnici ultra-konzervativne Shas partijeu Izraelu. Ipak, ovo ostaje nepotvrđeno do kraja, te je više viđeno kao dio uobičajnog prepucavanja i imputiranja opozicije i vlasti u Republici Srpskoj. Bez obzira na nedoumicu šta je stvarno izgovoreno i s kojom namjerom, udaljavanje je bilo stvarno. Međutim, tandem Dodik-Livne nisu usporili kada su u pitanju poslovni planovi.

Rutinu će im tek razbiti visoki izraelski zvaničnik Dan Orian sa potvrdom medijima da ne postoji zvanično Predstavništvo RS u Izraelu, zaključujući da je ured registrovan posljednjih par godina kao privatna kompanija. Orian je potvrdio da ni on ni izralesko MSP nemaju informacije o relevantnim aktivnostima ili događajima koje je organizovala ova kompanija – u smislu promocije investicija ili širenja informacija o poslovnim prilikama u Republici Srpskoj. Opozicija je odmah reagovala, tražeći pojašnjenje o potrošnji 300 000 konvertibilnih maraka planiranih za ovu godinu u Budžetu Republike Srpske za Predstavništvo u Jerusalemu, ali je ostala kratka za odgovore.

A da li je bilo stvarnih rezultata famoznog Predstavništva? To nas dovodi do aktuelne priče oko rudnika Ljubija kod Prijedora. Rudnik Ljubija, u kojima postoji javni udio od 65% (ostatak pripada ArcelorMittal), našao se u središtu sukoba trenutnih koalicionih partnera u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Dok se Marko Pavić i DNS zalažu da Arcelor otkupi preostali udio u Ljubiji, Milorad Dodik i SNSD se od početka snažno zalažu za misteriozni Israeli Investment Group (IIG).

U maju 2016. godine Evgenij Zotov, predstavnik IIG-a, izjavio je da je tu kompaniju doveo i povezao sa lokalnim partnerima sam Arie Livne. Rus Zotov je suosnivač IIG, kompanije registrovane na adresi 8 Copthall - Roseau Valley 00152, na karipskom otoku Dominika, off-shore utočištu i adresom koja se čak navodi i u Panamskim papirima.

Mediji u Banjoj Luci su otkrili da je Zotov osnovao novu kompaniju –Israeli Investment Group Balkans za lokalno poslovanje, zajedno sa Aria Livne, Arijevom kćerkom, i Boškom Šušnjarom, vlasnikomTopgreen kompanije iz Laktaša.

Za udio u Ljubiji IIG je ponudio oko 30 miliona konvertibilnih maraka više u odnosu na konkurentsku ponudu Arcelor Mittal. U dokumentima sve izgleda obećavajuće, sa najavama ozbiljnih investicija i novih radnih mjesta. Međutim, javnost nije bez razloga skeptična. Stručnjaci upozoravaju da elementi ponude jedva stoje, budući da bi IIG mogao steći udio u Ljubiji i koristiti ga za finansiranje obećanih ulaganja, te rezultirati sa kupovinom rudnika bez pravih investicija. Milorad Dodik je postojao sve nervozniji, kako je javni interes za temu rastao. Zotov je, u razgovoru za Klix.ba, izjavio da IIG ima 4 kancelarije, 5 zaposlenih i preko 60 000 zaposlenih 'na terenu' koji rade na različitim projektima. Prilično čudan skup brojeva?

Nakon što je Vlada Republike Srpske dostavila odluku o prodaji Ljubije, članovi Odbora za privredu u Narodnoj skupštini RS zatražili su javnu raspravu prije stavljanja pitanja na dnevni red. Međutim, saslušanje nije rezultiralo ni sa čim novim, a dan odluke je prijetio da naruši odnose u vladajućoj većini u NSRS. Opozicija, zajedno sa vladajućim DNS-om, je zatražila da se pitanje Ljubije skine sa dnevnog reda. U međuvremenu, Dodik pokušava pronaći nedostajuće 'ruke' čak i među poslanicima Domovine, koji teško da imaju neki javni politički interes pomoći mu na ovom pitanju.

Prije nekoliko dana, Livne je izjavio da je sarađivao sa Radovanom Karadžićem i Slobodanom Miloševićem u devedesetim, garantujući da će nastaviti svoj rad i pomagati Miloradu Dodiku, bez obzira na optužbe da 'Predstavništvo RS u Izraelu ne postoji'. U svom odgovoru na pitanje Al Jazeera Balkans da li smatra da je Avigdor Lieberman imao neke veze s istupima vezanim za posljednje informacije o 'nepostojećem predstavništvu', Livne izjavljuje da 'ne isključuje ovu opciju'. Dok se zvanična izraelska politika distancira od bivših Liebermanovih saveznika na Balkanu, duhovi iz prošlosti bi se mogli vrlo brzo vratiti. Dobro jutro Ljubijo, investitori su došli...možda. Ljubija, boker tov!

(Vijesti.ba)