Priča: Grof Hanibal!

Fanatično vredan, ludo genijalan, bolesno ambiciozan, južnjački lukav, opsesivno posvećen, savršeno disciplinovan, smrtno ozbiljan, brutalno iskren - arhitekta podviga u ratu trenerskih zvezda.

Fudbal 14.05.2017 | 23:30
Priča: Grof Hanibal!
„Kao i svaki genijalac on je pomalo lud. Bolji je taktičar čak od Lipija i Anćelotija. Alergičan je na greške“, reči su Andree Pirla kojima opisuje Antonija Kontea koji mu je oživeo karijeru u Juventusu.

Pirlo je radio sa petoricom od šestorice najvećih italijanskih trenera u ovom veku. I kada neko ko ne troši reči uzalud i zna o čemu priča poput Andree Pirla kaže tako nešto, ostaje samo da mu verujemo bez pogovora.

Konte jeste genijalac. Ono što je uradio u Čelsiju za jednu sezonu se može nazvati remek delom fudbalske arhitekture. Možda su nekada uloge trenera i precenjene, ali ova Čelsijeva titula nije ni Kostina, ni Azarova, ni Kanteova, ni Matićeva. Na njoj stoji pečat Antonija Kontea, umočen u krv i znoj.

Još od januara prošle godine, Engleska se tresla zbog prve sezone Jirgena Klopa u Liverpulu, dolaska Pepa Gvardiole u Mančester Siti i na kraju velike promocije ŽozeaMurinja na Old Trafordu. U takvom rolerkosteru trenerskih zvezda, dolazak AntonijaKontea je prošao nedovoljno cenjen. Naravno, novi trener u Čelsiju je bitna stvar, ali je Konte bio u senci ostalih. Manja zvezda. Baš ono što je želeo jer svetla reflektora nisu njegova priča.

Svi oni su imali nedelje i mesece da se pripreme za nove početke u gigantima, samo je Konte kovao neki drugi plan. Dok se dogovarao sa Čelsijem pripremao je Azure za EURO gde je vratio italijanskom fudbalu sjaj i identitet. Čelsi je preuzeo samo sedam dana posle srceslamajućeg poraza od Nemaca na penale koji bi na svakom čoveku ostavio ozbiljne tragove i ožiljke. Ne i na ludom južnjaku iz Salenta. On živi da bi radio. Poput kiseonika mu je potreban svakodnevni rad. To je jedini lek...

„Dan ima 24 časa. Pet sati spavam, tri sata su posvećena porodici i ostaje mi 16 sati za rad. Nekada je i to malo...“, opisuje Konte kako izgleda njegov život.

Sa takvom fanatičnom posvećenosti i ludom ambicioznošću, nije ni čudo što je pregazio Premijer ligu kao plitak potok. Toliko jakim bljeskom da je senka Žozea Murinja zauvek nestala iznad Stamford Bridža. Ono što je visilo kao mač nad glavom Viljas Boasu, Benitezu, Skolariju i ostalima, rešeno je za tili čas. Murinjova harizma je zaboravljena, počela je nova era. Konte je zgrabio Čelsi i okrenuo ga za 180 stepeni. Uz zastrašujući kontrolu i demonstraciju moći.

Prezime mu kaže da je Grof. Ali u njegovom mentalitetu nema ništa plemićko, raskalašano i na lepe oči. On nije nikakav prevarant Konte Marko Mario del Tintoreto... Kod njega nema prečice, izgovora i lakih poena. Sve mora da se zasluži. Krvavo!

Rad, znoj, trud, posvećenost, disciplina, glad za uspehom, želja za pobedom... To su pojmovi koje su đavolski dobro upoznali fudbaleri Čelsija ove sezone, a pod njihovim kramponima i cela Engleska.

„Slušajte momci, prošlu sezonu ste završili kao deseti. Nije baš da je samo jedan čovek odgovoran za to. Do vas je“, upozorio je Čelsijeve fudbalere na upoznavanju prošlog leta.

Poput bagera koji je došao na ruševinu zaostavštine Žozea Murinja, Konte je razgrnuo nered, eliminisao nepotrebne i zarđale delove, postavio temelje i počeo da zida sprat po sprat. Sada to liči ni na raskošnu vilu dostojnu oligarhijske superiornosti RomanaAbramoviča, ali Konteov zacrtani cilj je da napravi luksuzni oblakoder i dođe do vrha na kojem nikad bio – pehara Lige šampiona.

Njegova priča je priča o upornosti, želji i pobedi. Ćerki je dao ime Vitorija. Računaju se samo pobede, estetski utisak je za neke druge koji malo rade i imaju viška slobodnog vremena.

Na šarenolikom italijanskom jugu, počeo je da trenira kod oca Kozimina u fudbalskoj školi Juventina Leće. Jasno vam je za koga je navijao i čemu je stremeo...

Lećeov direktor Pabntaleo Korvino ga je spazio kao 13-godišnjaka i poželeo da ga dovede među Đalorose. Otac Kozimino je u startu odbio sve priče o selidbi jer je Antoniobio predodređen da se školuje. A onda je klinac zamolio samo da proba i smekšao tvrdo očevo srce.

„Samo proba, ionako neću da prođem“.

Kozimino je prvo Korvinu tražio 10 lopti i „nešto para, a da nije mnogo“, a na kraju je dobio osam lopti i baš malo para. Antonio je dolaskom u Leće prvi put zaigrao na travnatom terenu. Do tada je igrao na prašnjavim i betonskim...

U Lećeu će upoznati dvojicu trenerskih pedagoga: Eugenija Fašetija i Karla Maconea, sjajne trenere, cenjene stručnjake na Čizmi koji su lansirali brojne talente. Oni su znali da prepoznaju čarobnjake poput Totija ili Kasana, ali i upornu radilicu koja pljuje krv poput Kontea.

Jednog dana mu je zazvonio telefon, a sa druge strane žice je čuo glas Juventusovog predsednika Bonipertija. On ga je odveo kod gazde Anjelija na razgovor, a čuveni Advokat nije ni znao ko je Konte. Voleo je veziste koji postižu golove i pitao ga je.

„Koliko golova si dao do sada?“

„Iskreno, baš i ne mnogo. Ali ću ih u Juventusu davati, budite sigurni“, lukavo južnjački se snašao Konte koji je posle Anjelijevog pitanja osećao kao da mu tlo izmiče pod nogama.

Tačan odgovor je bio – jedan gol!

Po dolasku u Juve se potpuno demoralisao kada je video Bađa i ostale spoznavši koliko je skromnih kvaliteta njegov fudbalski arsenal. I koliko više mora da radi od drugih da ga ne bli gledali snishodljivo. Osećao se kao navijač više nego kao igrač pored Bađa i ostalih majstora. Srećom, Trapatoni je voleo takve igrače, a kasnije je Lipi u njemu prepoznao vođu generacije prepune bandita, žestokih momaka i rođenih šampiona poput Ferare, Montera, Jugovića...

Nasledio je traku od Vijalija, nosio ju je ponosno i šampionski pet godina i sa Juventusom osvojio sve što se moglo osvojiti. Tamo je upoznao i dvojicu najbližih saradnika. Anđela Alesija koji mu je i danas desna ruka. I Masima Kareru koji je Konteovimmetodama isterao gubitnički mentalitet iz moskovskog Spartaka. Njih dvojica su ga menjali kada je Juventusu bio suspendovan i kada je hteo da poludi zbog nepravedne suspenzije. Postoji legenda i da mu je supruga Elizabeta tada kupila trenersku klupu na kojoj je sedeo u kući kako bi se bolje osećao. Eto kakva je to psiha...

Ni teške povrede, ni nedostatak talenta, ni dolasci strašnih igrača kao direktnih konkurenata, ni marginalna uloga u reprezentaciji nisu mogli pokolebati Kontea. Već tada se znalo da će jednog dana biti trener jer je na terenu bio taj koji je dizao mač uvis i naređivao napad. Upijao je od Trapatonija, Lipija, a posebno od Ariga Sakija u reprezentaciji Italije. Od Lipija pragmatičnost i praktičnost, od Trapatonija brutalnost, a od Sakija taktičku genijalnost. Saki je bio toliko opsesivan tip koji je psihički ubijao igrače 24-časovnim življenjem i disanjem fudbala, da su ga izbegavali i pravili se da spavaju kada im uđe u sobu. Jedini koji je na zajedničkim obrocima želeo da sedne u praznu stolicu kod Sakija od koje su svi bežali je bio Konte.

Vrhunski treneri italijanske škole su ga pratili tokom cele karijere, sledeći je bio Anćeloti. Samo mu je nedostajao Kapelo. Na kraju je i njega dočekao. Ali baš na kraju. Nemilosrdni Don Fabio je odmah po dolasku u Juve rekao Konteu da dovodi svog miljenika Emersonai da je Konte posle 13 godina višak u Juventusa. Spakovao se bez reči i završio karijeru. Nije želeo da se u poznim godinama bruka po manjim klubovima i da se kolje za minutažu sa duplo mlađim likovima. Imao je malu želju da odigra godinu dana u Lećeu, ali ga tamo nisu želeli kao omraženog Juventina. Međutim, i iz tog slučaja sa Kapelom je naučio. Jako bitnu lekciju za kasnije...

Početak trenerske karijere je bio pitanje momenta, ali pre toga je morao da uradi nešto. Domaći zadatak za put kojim će ići.

Otputovao je u Alkmar da zapisuje treninge idola – Luja van Gala. Iako su ga vodili najveći italijanski fudbalski umovi, Konteov uzor je bio Van Gal i njegov automatizam u igri kojem je Italijan težio. Špijunirao je Van Galove treninge, čak i kada su bili zatvoreni i kada nije imao dozvolu. Obezbeđenje ga jednom umalo nije pretuklo jer nisu znali ko je, a engleski mu baš i nije išao, pa je sa sobom vodio Elizabetu koja je dobro govorila engleski i tada ga je spasila.

I opet je požrtvovano krenuo sa dna. U Arecu je dobio otkaz posle samo devet utakmica, ali su ga ubrzo vratili da im donese opstanak. Bio je i pomoćnik u Sijeni, pa je Lećeovim tifozima vratio milo za drago tako što je preuzeo ljutog rivala Bari i uveo ga u Seriju A. Potom je opet iz doline opet krenuo u brda i doživeo neuspeh sa Atalantom da bi uvođenjem Sijene u Seriju A kupio novu kartu za Juventus gde je opet imao težak posao na startu.

U Juventusu - tamo gde je bitno jedino da se pobeđuje i da se to po mogućnosti radi tako da te drugi mrze – Konte je zatekao havariju. Ni nalik onoj šampionskoj atmosferi kada je dolazio kao igrač. Kockao se Juve sa Del Nerijem, Ranijerijem, Zakeronijem, Ferarom i niko nije uspeo da Staroj dami vrati stari sjaj. Juventus je bio tim gubitničkog karaktera, nešto slično kao Milan i Inter danas.

„Momci, završili ste sedmi u prethodne dve sezone. Nisam došao ovde zbog toga, nego da budemo prvi. Vreme je da prestanete da izgledate kao govna. Okretanje ovog broda u drugom pravcu nije moj zahtev ili moba. To je naređenje i moralna obaveza. Ovo jer Juventus!“, zagrmeo je na prvom sastanku sa igračima i od tog momenta je svlačionica Juventusa postala jedno od najopasnijih mesta na svetu.

Konteove metode su bile zastrašujuće. Umeo je da urla, da lomi, da preti, imao je pogled manijaka... Nije štedeo nikoga. Jednaki su mu bili Pirlo i Eljero Elija. Nemilosrdno je precrtavao svakoga ko nije mogao ili želeo da sluša njegove vojničke zapovesti. MilošKrasić je jedan od onih koji su osetili gnev Antonija Kontea. Simoneu Pepeu je pretio da će ga prebiti bejzbol palicom, a ovaj mu je bio jedan od najvernijih vojnika na terenu. Lihtštajneru je tražio da pljuje krv kada izađe sa terena.

Sa Matrijem i Vučinićem je uzeo titulu Ibrahimovićevom Milanu u prvoj sezoni na klupi Juventusa i vratio giganta na tron posle golgote koju su prošli tokom Kalčopolija. Taj Juventus nije bio jači od Milana, indivudalno je bio ispod rivala, ali je svaki igrač na terenu imao glad za pobedom Antonija Kontea. Trčali su do iznemoglosti i bez pogovora izvršavali naređenja. Stvorena je kaznena ekspedicija koja je titulu uzela bez poraza u sezoni što je bio tek treći takav slučaj u istoriji italijanskog fudbala.

Na zidovima svlačionice je lepio novinske članke i podvlačio flomasterom delove u kojima protivnici ili kritičari ne pričaju lepo o Juventusu. Provocirao je ekipu da satire rivale.

„Ovo je dobro što nas mrze. To znači da smo uspeli. Juventus se vratio“, slavodobitno je rekao čitajući kritike iz novinskih članaka.

Pokazao je znake zadovoljstva. To je u njegovom slučaju retkost. Jer uvek traži više, uvek misli da može bolje... Ali pošten odnos koji je imao prema igračima i trud da od njih izvuče ono najbolje su mu doneli ogromno poštovanje i odanost svlačionice. Igrači su mu na slodobne dane dolazili da treniraju, iako je znao je da ukine i praznike i odmore. Bufonje morao da mu se izvinjava.

„Antonio, izvini. Više bih voleo da sam pokidao ligamente nego što sam onako pogrešio“, glasila je Điđijeva SMS poruka posle jednog kiksa koju umalo Juve nije koštao titule.

„Ti ne smeš da se izvinjavaš nikada i nikome u Juventusu! Ni meni, ni upravi, ni navijačima, ni saigračima. Tvoja priča je ovde, ti si toliko dao Juventusu i Italiji i tek ćeš da daš. Jasno?“, glasio je odgovor najboljem golmanu svih vremena. 

Posle prve, odmah je usledio i drugi Skudeto. Još dominantinije. Upostavio je dinastiju na čijim temeljima danas Maks Alegri zida Tripletu. Potom je vezao i treću titulu. Uz sve pobede na domaćem terenu što nikad nikome u Italiji nije uspelo i rekordna 102 boda!

Antonio Konte je u tim trenucima bio božanstvo za Juventusove navijače. Neko ko je uspeo da samo mukotrpnim radom i požrtvovanošću zacementira Juve na vrhu i da usput gurne milanske rivale u provaliju.

Dakle, može! Uspeh u današnjem fudbalu nije isključivo novac i ne može tek tako da se kupi. Konte je drugim vrlinama uspeo da to potvrdi. Kada situacija izgleda nepopravljivo i kada budućnost nije baš najsvetlija, treba zasukati rukave i raditi, raditi i samo raditi. Jednostavna formula koju samo retki mogu da primene.

Ali uz svu ljubav prema Juventusu, sav legat nad fudbalskim monstrumom kojeg je napravio, Konte je čovek koji se držao i drugih principa. U Evropi nije imao uspeha i znao je da je za korak dalje potreban taj prokleti novac. A klub i nije baš bio raspoložen da ga sluša. Onog trenutka kada su odbili da mu dovedu Sančeza, Najngolana, Kvadrada i koga je sve tražio, digao je ruke od Juventusa. O transferima od 90 i kusur milki poput Iguainovog nije mogao ni da sanja. Sve to je dobio njegov naslednik Alegri.

I dobio je automatizovan tim pobedničkog mentaliteta koji samo treba nadograđivati i koji funkcioniše u svim situacijama na različit načine. Konte je uvek u karijeri imao hrabrosti da veruje u ono što funkcionoše na treninzima. Ono što je isprobao „hiljadu puta“, što je u teoriji doveo do savršenstva, primenjivao je i u praksi. Bilo da igra 4-2-4 sa Sijenom, 4-3-3 ili 3-5-2 u Juventusu ili današnjih 3-4-3 u Čelsiju. Sve uvek funkcioniše dobro jer je svaki detalj razrađen i svaka greška svedena na minimum.

Konstantnim ponavljanjima i implementacijama novih stavri je od Juventusa napravio pefektnu mašinu koji po automatizmu gazi na više načina. I pride, postavio i temelj za igru reprezentacije koju je preuzeo posle debakla u Brazilu. Jak Juve - jaka Italija! Uvek bilo i biće... Povukao je neke automatizme iz Juventusa, iskoristio čeličnu odbranu kao temelj i sa grupom skromnih momaka u ostalim linijama tima, napravio opet pravu Italiju. Onu koja igra presing, nemilosrdno kažnjava i ne pravi greške. Okončao je osmogodišnju vladavinu Španije u Evropi i samo ga je penal lutrija protiv Nemaca sprečila da pokori Evropu. Jer da je eliminisao Pancere, sve ostalo bi išlo lakše i do samog kraja... 

Ali principa se držao i tamo. Nedostajao mu je svakodnevni rad, pretio je ostavkom ako mu klubovi ne puste igrače na trening kampove gde je želeo da stvara pobednički DNK ekipe. Poput Juventusa, digao je reprezentaciju i onda prihvatio još jedan težak posao – Čelsi.

Ekipa koja je sa Murinjom pala sa vrha na dno i u kojoj su igrači bili psihički uništeni. Mnogima je delovalo da će Italijan promeniti ceo tim i pokupovati nove igrače, ali on je ostao veran svom receptu: da prvo izvuče maksimum iz onoga što ima na raspolaganju, pa da tek onda kupuje ono što nema.

Za razliku od Murinja, Klopa ili Gvardiole koji su donosili presudne odluke na kupovinu pojačanja, Konteova uloga je bila ograničena. Čelsi je po tome drugačiji. Tamo i mnogi menadžerski lobiji imaju bitan uticaj. Romanovi direktori Emenalo i Granovskaja su prepreke svakom treneru koji želi da ima potpunu kontrolu. Konte je želeo Bonućija, Kulibalija ili Ridigera, a dobio je Davida Luiza. Želeo je dvojicu od trojice između Najngolana, Vitsela i Kantea, a dobio je samo jednog. Umesto Morate ili Iguaina, doveli su mu Batšuajia. Jedina izričita želja koju mu je Čelsi ispunio je bio levi bek MarkosAlonso.

Ali iako je imao razloga da digne ruke od svega već na početku, zasukao je rukave, izmerio sve pluseve i minuse i počeo da stavlja ciglu po ciglu.

Na pripremama je Čelsi bio tim koji je napravio najviše faulova, koji je jedini igrao takmičarski fudbal i čak dobijao crvene kartone. Trenirali su na paklenim vrućinama po šest sati dnevno, potpuno im je promennjen režim ishrane i naučeni su kako da u linijama pokivaju jedan drugog tako da se greška svede na minimum. Primer Aspilikuete i Mozesakako pokrivaju jedan drugog je najbolji dokaz.

Počeo je sa nečim što je bilo miks između 4-3-3 i 4-5-1, pobeđivao na startu, ali je to radio na mišiće i na ubilački instinkt Dijega Koste. Videlo se da tako neće moći dugo... Morao je da trpi starosedesoce Terija i Ivanovića, brazilsku starletu Oskara koji je bio sve ono što se ne uklapa u Konteovoj viziji fudbala. I usledili su porazi kada je bilo bitno. Arsenal i Liverpul su razbili Čelsi i pokazali da Plavci neće daleko dogurati pravcem koji su krenuli.

„Mi izgledamo kao tim samo na papiru. Na terenu nismo tim!“, ljutito je rekao posle debakla protiv Arsenala.

Čelsiju su se svi smejali kada je poslednjeg dana prelaznog roka „u maniru očajnika“ vratio Davida Luiza, a Konte je u njemu dobio ključnog igrača. Plejmejkera iz pozadine kakav mu je bio Bonući u Italiji. Iskoristio je Brazilca na maestralan način i pokazao da Murinjo i nije baš do kraja istražio sve kvalitete čupavog štopera i da ke bio kratkovid.

Luizov dolazak je kamen temeljac da Konte promeni Čelsi. Posle pomenutih poraza je prešao na 3-4-3, izmislio Mozesa na desnom beku i praktično dobio pojačanje koje nije koštalo ništa. Iskoristio je maksimalno Luiza, blindirao odbranu tako da Brazilac poput starinskog libera pokriva kikseve Kejhila ili Aspilikuete, ali i da oni čuvaju leđa njemu kada kreira igru.

Izbrisao je Terija, Ivanovića, Oskara i Mikela. Sastojke koji mu se nisu sviđali je jednostavno ignorisao. Pogotovo je majstorski rešio delikatnu situaciju sa Terijem. Tu je iskoristio onu lekciju koju je kod Kapela naučio na svojoj koži. Još ranije je u Juventusu jedini imao petlju da kaže Alesandru Del Pjeru da je kraj. Zato mu je bilo još lakše da i Čelsijevoj legendi saopšti da je njegovo vreme prošlo. Ali da to uradi na direktan način da Teriju nije padalo na pamet da diže frku i da krene patetična hajka u javnosti o lošem tretmanu najveće klupske legende. Naravno, rezultati su bili najbolji odgovor i pokriće.

Kada je Čelsi počeo da niže pobede u novom sistemu, niko nije bio toliko glup da preispituje zašto je Teri igrao za B tim, zašto nema Oskara ili kako je Bane Ivanovićdočekao sve to posle toliko zasluga za klub. Sećanja na traumatičnu prošlu sezonu su bila još sveža i svi su znali koliko Čelsi može nisko da padne kada se ne pobeđuje. A kod Kontea je rastao iz dana u dan, delovao sve uigraniji, video se automatizam, opet je odnekud iznikao onaj pobednički mentalitet od pre dve godine...

Igrači su počeli da ga slušaju i da slepo veruju u njegova naređenja kao jedini recept za pobedu. Probudio je onu izgubljenu glad u njima... Vole ga zato što znaju da je uz njih. Za razliku od Murinjovih javnih packi na račun De Brujnea, Mate, Marsijala ili Šoa, Konte u javnosti nikada ne kritikuje svoje igrače pojedinačno.

Trudi se da napravi dobru atmosferu među igračima, ali granica mora da postoji. Onaj ko pređe granicu i pomisli da je Konte „jedan od nas“ će osetiti gnev kao što je to bilo sa Dijegom Kostom kada je izbačen iz tima.

Za porodice igrača je oganizovao druženje uz roštilj, upoznao njihovu decu, a za Božić im poklonio vino iz Italije. Svaka flaša je bilo personalizovana sa imenom igrača, ali je na svakoj bila ista poruka. Mitologijski citat Hanibala dok je prelazio Alpe.

„Ili ćemo naći put ili ćemo ga napraviti!“, glasila je poruka Čelsijevim igračima.

Zato je Luiz promenio odbranu, Mozes i Alonso preorali aut linije i rasteretili kreativce, a Kante i Matić mogu zavezanih očiju da pokrivaju jedan drugoga. Oživeo je Pedra kojeg Murinjo nije umeo da iskoristi i zbog toga žrvovao Vilijana koji je bio jedina svetla tačka prethodne sezone. Našao je savršen tajming i način kako da koristi Fabregasa, a EdenaAzara lansirao u nekadašnju formu i dobio u njemu vođu tima koji ima potpunu slobodu, ali se ne švercuje i uvek je spreman da pokrije saigrača. Azar ove sezone ima duplo više uspešnih driblinga i duplo više šuteva na gol nego u onoj pretptrošloj kod Murinja kada je osvojena titula i kada je bio igrač godine u Premijer ligi.

„Murinjo nas je stavio u sistem koji smo razumeli, ali na kojem nismo dovoljno radili na treninzima. Svi smo dobri fudbaleri i znali smo šta treba da radimo, ali nam je nedostajao automatizam koji sada imamo“, uporedio je dvojicu trenera Eden Azar.

Kada cela ta mašinerija funkcioniše tako, onda Dijegu Kosti ostaje samo da kruniše sav taj kolektivni trud i zadaje fatalne udarce protivnicima.

Konteov Čelsi je za koplje ispred ostalih bio ove sezone, kontrolisao situaciju u skoro celom delu prvenstva i delovao neranjivo. Nedavno protiv Midlzbroa, svaki od startera je imao šut na gol ili stvorio šansu saigraču. Na domaćem terenu je Čelsi postigao gol u svakoj utamici. Umeo je da melje rivale kao protiv Mančester Junajteda, Arsenala ili Evertona. Umeo je i da ih sačeka i potom probode ubitačnim kontrama kao protiv Sitija u gostima. Čelsi je mogao da igra na više načina... Na kraju je čak iskoristio i tog nesrećnog Batšuajia da mu donese titulu.

„Murinjo je bio samo ljubomoran kada je rekao da Čelsi dosadnom i defanzivnom igrom osvaja prvenstvo. Konte bi to trebalo da shvati kao kompliment, ako mu Murinjo zavidi na tome. Čelsi uopšte nije dosadan“, rekao je nedavno Geri Nevil.

Istina, imao je Konte prednost da ne igra u Evropi kao ostali rivali i da ima više vremena za treninge, a u njegovom slučaju to vreme je dragocenije od bilo kakvog pojačanja. Međutim, isto tako je Čelsi tim koji su dve ili tri povrede mogle da unište. Dok ostali poput Gvardiole ili Murinja imaju po 200.000.000 evra na klupi u rezervnim igračima, Konte je imao samo dve prave izmene –Vilijana i Fabregasa. Osvojio je prvenstvo sa 13 igrača! Nije imao luksuz da kvalitetom rezervista zaoštrava konkurenciju. Igrači poput Loftus Čika, Čalobe, Akea, Batšuajia nisu dorasli borbi za ciljeve koje je zacrtao Konte.

Ono što zastrašujuće zvuči je da nije prošlo ni godinu dana od Konteove revolucije na Stamford Bridžu. Sada dok svi slave titulu, on sigurno razmišlja o sledećoj sezoni i šta je to sve to se treba doterati, popraviti, utegnuti... Ko više ne može da ga isprati i ko bi doneo kvalitet više. Ovog leta će Roman i njegov direktori morati pažljiije da saslušaju želje temperamentnog Italijana.

Supruga Elizabeta kaže da je umela da ga zatekne u tri ujutro kako radi video analize u kući kada je Juventus već bio prvak Italije sa po 15 bodova prednosti. On se nikada ne opušta. Svaki trening sa tribina snima njegov brat Đanluka i onda zajedno analiziraju do jutra svaki detalj. 

Navijače je osvojio, igrače je kupio, Premijer ligu pregazio i jedini koji i dalje imaju rezerve su Abramovič i njegovi ljudi. U Juventusu je jednom prilikom rekao:

„Ne možeš sa 10 evra u džepu da jedeš u restoranu gde sve košta 100 evra“.

Za dalju nadogradnju Čelsija je osim Konteovog fanatičnog rada potrebna i podrška uprave pretočena u kapitalna pojačanja. 

Izvor: mozzartsport

FOTO: Action images

Komentari / 0

Ostavite komentar