Đurđevdan u Semberiji
Brojni đurđevdanski običaji u Semberiji, podmajevičkom kraju i Podrinju vezani su za zdravlje, birićet, rodnost i za dolazak proljeća.
Republika Srpska 04.05.2017 | 13:00
Već krajem aprila i prvih dana maja seberski poljoprivrednici počinju pripreme za obilježavanje Đurđevdana koji je posvećen svetom velikomučeniku Georgiju. Đurđevdan praznuju svi - oni kojima je on krsna slava ali i oni kojima to nije. Zbog toga postoji i veliki broj običaja koji se upražnjavaju povodom ovoga praznika.
Prvi posao jeste obilazak šuma da se pronađe najvitkije stablo drveta jove ili johe, a u Semberiji poznatog kao jošika. Riječ je o drveću koje raste visoko, pravo je i ima glatku i sjanu koru. Jošikovo drvo sjeku momci, slično kao i božićni badnjak, pa se donosi uoči Đurđevdana u centar sela, na raskrsnicu puteva i ukopava se.
Pri vrhu stabla postavi se krst, a mlado drvo se ukrasi cvijećem zastavom ili dugim bijelim djevojačkim peškirom.
Činu postavljanja jošike prisustvuje sve selo, a to se obalja uz pjesmu, igru i veselje. Vjeruje se da mlado jošikovo stablo štiti selo od bolesti, oluje, pohara i svih drugih nevolja sve do narednog Đurđevdana.
Uporedo sa odabiranjem jošikovog, zaštitničkog drveta, ljudi ovoga dijela Republike Srpske, ali i u Sremu i Mačvi, biraju i najvitkije mladice ljeske, od koje uoči Đurđevdana prave krstove i postavljaju ih na dvorišne kapije, iznad vrata svih zgarada u domaćinstvu, na njive, u voćnjake, pčelinjake i torove.
Takođe se vjeruje da ljeskovi krstovi imaju zaštitničku moć, a skoro je da nema kapije u ovom kraju koja nije ukrašena ovim simbolom. Najvažnije kod ovoga običaja jeste da ljeskovi krstovi osvanu na Đurđevdan na mjestima namjenjenih za njih. I oni se čuvaju punu godinu dana.
Uoči Đurđevdana običaj je da momci sjeku cvijeće djevojkama, uglavnom miloduh, kojeg je nekada i najviše bilo oko seoskih kuća. U naše vrijeme , kada skoro svako dvorište ima uređene cvijećnjake sa velikim brojem raznih sadnica, čak i raritetnih, momci uberu cvijet kako ne bi pravili štetu u perivojima.
Sječa cvijeća je svojevrsno nadmetanje momaka i rodbine njihovih djevojaka. Za mladića koji uspije, uprkos što se te noći cvijeće čuva, da isjeku miloduh ili uberu cvjet, znači da mnogo - prvenstveno da će se te godine oženiti. Običaj je da momci sjeku cvijeće samo svojim izabranicama. Ako ne uspije u namjeri onda cijelu godinu dana momak je izvrnut podsmjehu i zadirkivanju djevojke.
Isječenim miloduhom momci su ukrašavali svoje kapije, što je bio siguran znak da se te godine priprema svadba.
Đurđevdanski uranak u novije vrijeme se sve manje upražnjava u obliku u kome je nekada nastao, jer sada nema izvorišta i virova u kojima su se u đurđevdansko praskozorje tajno kupale djevojke. Doduše, i sada postoji uranak (ustajanje kada se dijela noć i dan, mnogo prije izlaska sunaca), ali se ne odlazi na ritulno kupanje.
I u ovom običaju izraženo je nadmetanje mladih. Djevojkama je cilj da se iskradu i da se nage okupaju izvorskom vodom ili u rijeci, viru ili potoku, kako bi cijele godine bile zdrave i jedre, ali i ponosno što su nadmudrile momke i neopažene od njih se okupale gole.
Momci su, pak, još iza ponoći obilazili mjesta pogodna za đurđevdansko kupanje djevojaka, da skriveni iza mladog lišća, posmatraju kupanje djevojaka, a uz to nastojali su i da im ukradu odjeću.
Posmatranje nagih djevojaka i krađa odjeće često i nije bilo bezazleno, jer se smatralo da se tim činom nasrće na ugled i čast djevojke, pa je bilo i velikih razmirica, ponekda i kavge.
U nekim selima na đurđevdansko jutro čobani su prvi put izgonili stado na pašu, a onda su na ispašištu priređivali čobanski đurđevdanski ručak, uglavnom: sir, kajmak, proju, suvo meso, kačamak...
Đurđevdanske svečanosti završavane su lomljenjem slavskog kolača u kućama koje slave svetog Georgija, a za soframa su bili svi - gosti i domaćini, jer se kaže da pola Semberije slavi Đurđevdan, a druga polovina su gosti.
Đurđevdan je veoma česta krsna slava u ovom kraju, a donijeli su je preci sadašnjih Sembersca iz starog kraja, iz Hercegovine, u kojoj je, takođe, Đurđevdan česta i porodična slava.
Kako je nekada bilo u starini tako je i sada u novom zavičaju. Kako bilo tako ostalo - s koljena na koljeno.
(BN televizija/Tihomir Nestorović)
Komentari / 0
Ostavite komentar