Uspješan pjesnik i romanopisac

Nakon šest objavljenih zbirki pjesama, 78. godišnja književnica Milja Tutnjilović iz Srpca predstavila se i proznim djelom „Mlade duše“, čime je, prema mišljenju kritičara, pokazala da se veoma uspješno snalazi i kao romanopisac. Prije sedam godina objavila je prvi roman pod nazivom "Miris sijena", koji je naišao na izvanredan prijem kod čitalaca, a najnoviji roman, neobične tematike, „Mlade duše“ predstavlja pravo književno otkrovenje.

Republika Srpska 02.05.2017 | 22:11 Njeni glavni junaci su  stanovnici Doma staraca, koji su u poznim godinama zaokupljeni životom iz mladosti, bolje rečeno žive u prošlosti, samo malo u sadašnjosti, a najmanje u budućnosti. Profesor srpskog jezika i književnosti Gordana Djukić, predsjednica srbačke Prosvjete i jedan od urednika knjige, rekla je da će Milja Tutnjilović svojim književnim stvaralaštvom ostati upamćena za sva vremena.

Posebno se osvrnula na jedan citat u knjizi, u kome autorka traži i, uglavnom, nalazi odgovor. „Šta stoji izmedju radjanja i smrti? Prohodavanje, lebdiš, letiš, padaš dok ne nestaneš, i neznaš da li si živio ili sanjao“. Miljin život je spoj svega toga. Bog joj je pomogao da preživi logore i tudje kuće, a zatim da zasnuje svoju porodicu, ostvari se kao supruga, majka, baka i prabaka, i doživi da bude poštovana u društvu“, naglasila je Djukićeva.

Za Milju Tutnjilović, književnik Žarko Šarić je kazao da je ona rodonačelnica ženske književnosti u Srpcu, jer uz nju ženski književni klub u ovom gradu čini još desetak uglavnom mladih, perspektivnih pisaca. Čitajući roman „Mlade duše, po Šarićevom mišljenju, može se steći utisak da je tematika, rječnik i stil pisanja veoma jednostavan, ali to se mišljenje stvara kod onoga ko površno prelazi preko ispisanih redaka.

„Svaka njena misao je jasno i precizno izrečena i otvara maštovitom čitaocu prostor da je razvija i nadogradjuje. Stiče se utisak da se autorka nije mnogo namučila da započne priču o mladim dušama u vremešnim tijelima“, rekao je književnik Žarko Šarić.

Autorka romana Mlade duže  u svojoj knjizi je okupila grupu ljudi različitih životnih iskustava i sudbina koji su okupirani istim problemima, od egzistencije pa sve do kraja životnog vijeka, vraćajući se, uglavnom u vrijeme mladosti. Ipak, svjesni su da su na kraju ovozemaljskog puta.

„Autorka u knjizi spominje smrt kao nešto čega se ne treba bojati i nad čim ne treba kukati, jer onog trenutka kada smo se rodili smrt nam je svima bila predodredjena“, rekao je profesor srpskog  jezika i književnosti Krsto Čavor i naglasio da je to Milja na najbolji način objasnila kroz svoje likove.



„Ovaj roman započela sam pisati još 1958. godine, a onda se udala i zatrudnila. Nakon 16 poglavlja, knjiga je pala u zaborav. Prije nekoliko godina sam je pronašla  i završila, što mi nije bilo teško jer mi je ideja vodilja tog romana ostala u glavi. Sretna sam što sam, evo, dočekala da drugi roman predstavim javnosti“,  istakla je Milja, koja se, pored pisanja, bavi i slikanjem.

Naslikala je oko 50 radova, uglavnom, tehnikom ulje na platnu, sa motivima prirode, a tu je i nekoliko portreta.

Ova književnica ni u najtežim trenucima života nije klonula duhom, a njen buran i težak životni put u mladosti bili su  i inspiracija za pjesme, koje je, prije ukoričenja, objavljivala u dnevnim listovima i časopisima širom bivše Jugoslavije.



Tu su zbirke pjesama: Lomnine, Nemiri, Djeca Kozare, Iz krvi u slobodu, Živjeti sanjajući i Poslednje zrnce krvi. 

Milja je rodjena 1938. godine u selu Medjuvodje kod Kozarske Dubice i umjesto da kao druga djeca srećno raste u svom zavičaju, stigao je krvavi rat 1941. godine. Otac Nikola je poginuo na Kozari, a ustaše su je sa ostalima odveli u logor Cerovljani, potom u Jasenovac, pa u logor Bjelovar sa majkom Vajkom, sestrom Stanom koja je imala  osam godina.

„Majku, koja je bila u drugom stanju, ustaše su vratile u Jasenovac gdje je umrla u velikim mukama. Mene je iz logora Bjelovar preuzela porodica Nosek iz obližnjeg sela Tuk, gdje me je kasnije pronašla mamina sestra Stana i odvela u rodno mjesto“, kaže Milja. Potom slijedi boravak po domovima za siročad, završetak osnovne i srednje škole  za babice u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme radila u sarajevskoj bolnici, potom u Brodu i na kraju u Srpcu. U invalidsku penziju otišla je 1983. godine sa 26 godina radnog staža.

Otkriva nam da je već  za štampanje pripremila novi roman pod nazivom Kocka, a u rukopisu je još jedan, ne otkrivajući  tematiku i naziv.  Uprkos poznim godinama, Milja nema namjeru da prekine pisanje. Kaže, kada se priča stvori u glavi, sjeda i piše, gotovo u dahu. Kao da joj neko diktira. Tako je bilo i kod prvih pjesama napisanih u četrnaestoj godini života. Likovi u romanu Mlade duže su izmišljene, kaže, ali je samo istinita priča koju joj je ispričala drugarica Raza o svojoj majci i koja je na nju ostavila snažan utisak. Milja priprema nova, prijatna književna iznenadjenja!

(BN /S. K.)