Priča: Jedino čega mogu da se plaše je sam strah!

Da li bi ovaj tim Monaka pogao da ponovi uspeh one zlatne Ajaksove generacije iz sezone 1994/1995?!

Fudbal 22.04.2017 | 23:00
Priča: Jedino čega mogu da se plaše je sam strah!
Frenk Rajkard je već bio na zalasku karijere, Dani Blind je kao najiskusniji nosio kapitensku traku, braća De Bur su sa svojih 25 bili među zrelijima u timu Luja van Gala. Izuzev ove prve dvojice, niko od Ajaksovih startera tog 24. maja 1995. godine nije imao više od 25. Bili su to neki novi klinci. Klinci koji su fudbalsku planetu očaravali još dugo posle tog minimalca u finalu sa Milanom na “Ernst Hapel“ stadionu. Bio je tu jedan Klarens Sedorf, pa neumorni Edgar Davids, te Jari Litmanen, Edvin van der Sar naravno, Mark Overmars...

I niko posle Ajaksa. Niko za evo već 22 godine nije uspeo da se sa tako mladim timom umeša u borbu za sam vrh Evrope. Sve dok se nije pojavio Monako Leonarda Žardima.

U ovoj poslednjoj pobedi nad Borusijom, kojom je samo kovertirana ulaznica u polufinale, jer svima je još posle Vestfalena bilo jasno da je Monako kvalitetniji tim, Radamel Falkao, Danijel Subašić i Žoao Mutinjo preko 30, Kamil Glik na granici.

Ostali Žardimovi starteri?

Benjamin Mendi 22, Almami Ture 20, Žemerson 24, Timu Bakajoko 22, Tomas Lemar 21, Bernardo Silva 22 i najsjajniji dragulj u Monakovoj riznici blaga Kilijan Mbape sa sa svojih tek 18! U proseku 24,5 godina.

Ajaksova startna postava iz Beča u proseku je imala 25.

Subašić, te rezervisti Rađi, Dirar i Žermen bili su tu i kad je Monako bio na začelju druge lige Francuske, pre no što je Dimitri Ribolovljev uleteo sa milionima u klub, pre no što je shvatio da ipak ne može da se trka sa šeicima sa Bliskog istoka, pre no što je ruski milijarder shvatio da je spas u - mladima. Ali ni Ribolovljev, taman i da je najpametniji čovek na svetu, nije mogao da predvidi ovakav Monako. Niko to nije mogao.

Fenerbahče u trećem krugu kvalifikacija, pa Valensiju u plej-ofu, u grupi Bajer Leverkuzen, Totenhem i moskovski CSKA, u osmini finala pregažen je Mančester Siti, u borbi za mesto među četiri preslišana Borusija.

Niko ne može da zameri Monaku da mu ovde nije mesto.

U nokaut fazi takmičenja četiri puta uzastopce postigli su po tri gola, nabrajanje svih rekorda koje je postavio Mbape već je deplasirano, kao i nabrajanje svih klubova koji su stali u red za Monakove zvezdice. Pošto bukvalno da nema iole velikog tima na Starom kontinentu koji nije zakucao na vrata Kneževa sa blanko čekom i penkalom u rukama.

I ne budimo naivni - ovaj tim će se raspasti već na leto. Možda će sportski direktor Antonio Kordon, koji je prethodnih 17 godina tu ulogu obavljao u Viljarealu, uspeti da nadomesti sve te predstojeće odlaske, poput prethodnika Luisa Kamposa (čoveka koji je doveo Žardima u klub), koji je učinio da se na Azurnoj obali već zaboravi na Antonija Marsijala, Žofrija Kondogbiju, Levina Kurzavu, Janika Karaska, Hamesa Rodrigeza... Ali neće to više biti isti tim.

A baš ovaj i ovakav Monako, sa svim manama kao što je ona da obično početkom drugog poluvremena prespavaju jedno 20 minuta, zaslužio je da da bude među četiri najbolja u Evropi. Zaslužio je, boga mu, i da ga niko ne otpiše unapred pred ove završne borbe. Pa nek pre sutrašnjeg žreba internetom i budu kružile one već pomalo otrcane montaže trojice razbacanih mladića koji merkaju devojku sa baš Monakovim grbom na grudima, jer je tobože baš francuski tim idealan protivnik da se sa njim porveš u polufinalu.

Jeste, Real sigurno ima poimence najkvalitetniji tim od preostala četiri kandidata, samo kad im vidiš klupu smrzneš se, a u prvi tim ne smeš ni da pogledaš da ti se noge slučajno ne bi odsekle. Jeste, užasno se nemoćnim osećao protiv Juventusa, pitajte samo Lea Mesija. I ne, niko ne želi da se pobije sa Simeoneovim pit bulovima iz Atletika, jer svi znaju da će da dobiju batine...

I da, naravno da Monako igra najlepši fudbal u Evropi. Možda neće da te oplavi kao Atletiko, da te baci u očaj kao Juventus, niti da te dovede na ivicu infarkta kao Ronaldokad ti da dva gola baš onda kad misliš da ga držiš pod kontrolom, ali ako neko može da te ponizi, da te protrči kao da si neka stara baba, da ti da tri komada iako imaš triput veću platu, dok on, kao Mbape i dan dan danas, živi u spavaonici klupske akademije... To je onda Monako.

Frenklin Ruzvelt je rekao: “Jedino čega treba da se plašimo je sam strah“.

Zaista, ovi momci nemaju čega da se plaše. Šta to oni imaju da izgube? A kad nemaš šta da izgubiš - možeš samo da dobiješ. Pa čak i titulu prvaka Evrope.

Izvor: mozzartsport

foto: Action Images

Komentari / 0

Ostavite komentar