Analiza: Crveno-bijele godine tuge...!

Evo kada je Zvezda poslednji put pobedila nekog velikog protivnika. . . ! Nije ovo ona Zvezda kojoj se njeni navijači nadaju. Ne samo zbog igre u 154. večitom derbiju, u kome je Partizan kao gost održao čas, trijumfovao sa 1:3 na našem najvećem stadionu i izjednačio se sa najvećim rivalom po broju bodova, i to šest kola pre kraja prvenstva. Ne, ova Zvezda, prosto, nije ono što njeni navijači priželjkuju. Evo, mali test na tu temu: sećate li se kog je velikog rivala i kada Crvena zvezda poslednji put pobedila?

Fudbal 21.04.2017 | 23:20
Analiza: Crveno-bijele godine tuge...!
Pomalo nestvarno zvuči, ali desilo se to pre 418 dana. U jednom, istini za volju, totalno nebitnom meču, za "+32" na tabeli u odnosu na Partizan, crveno-beli su crno-bele pobedili sa 1:2 u 150. večitom derbiju, odigranom 27. februara 2016. godine.

A od tada?

Od tada je Zvezda uglavnom doživljavala šamare u mečevima sa velikim rivalima. Kada se okončala pomenuta sezona, a počela ova aktuelna, crveno-beli su odigrali devet takozvanih "velikih utakmica", šest na međunarodnoj sceni i tri na domaćoj. Mada, to na međunarodnoj sceni... Ako se mečevi sa Valetom sa Malte nazovu "velikim", onda bi Zvezda morala da se nazove "malom", što svakako nije.

I, kada te Maltežane sklonimo po strani (iako su u obe utakmice dali gol Zvezdi, a obe izgubili samo sa po jednim pogotkom razlike), ostanu dueli sa Ludogorecom u kvalifikacijama za Ligu šampiona, potom sa Sasuolom (trenutno 15. u Seriji A), selidbom u kvalifikacije za Ligu Evrope, te tri derbija sa Partizanom.

Učinak Zvezde u tim susretima? Remi sa Ludogorecom u Bugarskoj (2:2), poraz u Beogradu od Bugara (2:4), blamaža od Sasuola u Italiji (3:0), remi u Beogradu (1:1) za eliminaciju, te tri očajna izdanja protiv Partizana. U prvom, u Humskoj, Leonardo je presudio crveno-belima u 90. minutu. U drugom, nedavno na "Marakani", crno-beli su izborili 1:1 iako su teško bili oštećeni kod vodećeg Zvezdinog gola, a onda je usledila i bolna lekcija u utorak. Tih 1:3 nije samo rezultat od kog bride obrazi, kod onih koji obraze imaju, naravno, već ogoljivanje suštine: ova Zvezda nije vođena dovoljno dobro da bi se kvalitet koji igrači poseduju na pravi način pokazao u mečevima sa velikim rivalima.

Otkako se uprava odlučila za novog trenera, tamo na leto 2015, škripalo je baš u takvim utakmicama. Uostalom, debi protiv čuvenog Kairata, moćnog kazahstanskog kluba (koji, ako ćemo iskreno, nije nikada ušao u grupnu fazu nekog evro-nadmetanja, a samo jednom je prebrodio drugu rundu kvalifikacija) to je i najavio: doživljeni su porazi od 1:2 u gostima i 0:2 u Beogradu. Ekipa koja je nekoliko dana kasnije zaigrala u prvenstvu Srbije, i to onom često spominjanom meču sa OFK Beogradom (2:0 za "romantičare", pa 6:2 za Zvezdu na kraju) bila je u sastavu Rajković – Cvetković, Rendulić, Pavićević, Ibanjez – Savićević, Kovačević – Gavrić - Katai, Vijeira, Jović. Niko od njih nije sinoć nije igrao protiv Partizana, jer niko od njih više nije u Zvezdi. A prošlo je samo godinu i po otkako se "sa novim strategom krenulo ka novim visinama" i "stvaranju velikog tima, šampionske Zvezde".

Jedno je, međutim, stanje igračkog kadra, u zemlji u kojoj je fudbal toliko razoren da se preživljava isključivo prodajom mladih fudbalera. Dovođenje stranaca sumnjivog kvaliteta, uz poneki biser koji se tu i tamo nađe, biser za naše prilike, naravno, nešto je drugo. A ono treće, najvažnije, jeste utisak koji ekipa ostavlja na terenu.

Kada se svojevremeno pisalo o "treneru za domaću upotrebu", mislilo se na odnos evropskih neuspeha (Kairat, Ludogorec, Sasuolo) prema tituli u najgoroj Partizanovoj sezoni u novijoj istoriji (do onih +32 se stiglo uz dve pobede i jedan remi u tadašnjim derbijima, dok su crno-beli sami prokockali 25 bodova). Međutim, gledajući onakvu Zvezdu u 154. derbiju, sa borbenim pojedincima koji deluju kao "muve bez glave" - bezidejno, neorganizovano, bez vidljivog plana, navijačima Zvezde to je sigurno teže palo od pukog rezultata. A ako je ideja i postojala, ako je organizacija bila pokušavana, a plan bio razrađen do detalja, onda je strateg crno-belih sve to svojom fudbalskom mudrošću nadvisio, pokazujući svojim igračima kako se grabi ka uspehu.

Zvezdi upravo to treba. Fudbalska mudrost stratega, koji to ume da prenese igračima. Ili crveno-beli nemaju takvog šefa stručnog štaba, ili od njegovih ideja - na domaćoj sceni ima itekako boljih. O evropskoj sceni da i ne pričamo.

Izvor: blic.rs

Komentari / 0

Ostavite komentar