BiH napustilo 100 000 ljudi

Iako nema zvaničnih podataka, prema nekim istraživanjima nevladinog sektora, BiH je u posljednje tri godine napustilo najmanje 100. 000 ljudi. Nezadovoljni mnogo čime, i Unsko-sanski kanton napuštaju mladi, ali odlaze i cijele porodice.

Bosna i Hercegovina 18.04.2017 | 11:10
BiH napustilo 100 000 ljudi
Asija Kurtović, sa završenom visokom zdravstvenom školom, nakon 13 godina provedenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, odlučila je sreću potražiti u inostranstvu. I uspjela.

"Tamo sam uspjela naći posao i adaptirati se. Po pitanju nekih stvari ne mogu se porediti Bosna i Hercegovina i Njemačka. Ovo je moja zemlja, i ja bih ostala ovdje da sam imala perspektivu i normalan život. Ja sam bila na Birou trinaest godina, sa završenom višom medicinskom školom i obećanjima da ćemo biti visoki inženjeri.

Da li želim da se vratim u Bosnu? Ne želim jer se ne vidim ovdje i jednostavno, tamo gradim sebi bolji život i bolju budućnost za svoju bebu", rekla je Kurtović za Radio Slobodna Evropa.

Među onima koji odlaze najbrojniji su ljekari i medicinski tehničari, kaže dr. Ermin Goretić.

"Sam podatak da je 80 ljekara otišlo sa Unsko-sanskog kantona koji ima oko 300.000 stanovnika je zabrinjavajući, u najmanju ruku. Ne samo da ljekari, više i visoko obrazovano medicinsko osoblje odlaze u potragu za poslom, već i oni koji imaju posao, koji rade određeno vrijeme, imaju iskustvo, takođe odlaze. Motiv je u prvom redu novac.

Da budemo iskreni, veoma niska primanja i ljekara i medicinskog kadra motivišu ljude da odu u potragu za nekim boljim primanjima, za nekim boljim životom", kaže Goretić.

Ali ne odlazi samo medicinsko osoblje. Nermin Sefić je 30-godišnji pravnik iz Cazina. Godinama čeka posao u Bosni i Hercegovini i zato je odlučio otići sa suprugom.

"Smatram, pošto sam oženjen, da će i supruga gore lakše pronaći posao i da ću imati neki bolji prosperitet, bolju budućnost. Mislim da su za sve ovo krivi naši političari, rukovodioci države. Ovo je jako, jako loše stanje za našu zemlju".

U opštinama i gradovima USK sve su popularnije i agencije koje se bave posredovanjem pri zapošljavanju za rad u Njemačkoj. Nude i mogućnost dodatnog školovanja. Emina Pelez voditeljica je jedne od posredničkih agencija iz Bihaća. Kaže da svaki dan imaju sve više prijava.

"Prosjek je šezdeset do sedamdeset kandidata. Imamo kandidate svih profila. Medicinski tehničari moraju imati završenu medicinsku školu, pripravnički stručni kao i certifikat o jeziku, a za samo školovanje imamo različite profile", kaže Pelez.

Iako su rijetki, ipak još uvijek ima i onih koji misle da mogu uspjeti u svom gradu i svojoj zemlji.

"I ja sam poželio otići, ali eto, odlučio sam da nešto probam u svojoj državi, da pokušam nešto, jednostavno, da ne idem u drugu državu. Ljepše je kod svoje kuće", rekao je Sanel Okanović.

Uvijek su stanovnici ovog dijela Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom odlazili u inostranstvo, ali je to nekada bilo samo za privremeno. Oni koji danas odlaze, idu bez doviđenja i sa namjerom da se nikada ne vrate. Razlozi su što su političke elite stvorile ambijent u kojem je korpucija u svim porama društva, upozorio je nedavno u Bihaću profesor Vehid Šehić iz Foruma građana Tuzle.

"Ljudi iz ljubavi prema svojoj djeci, da bi im stvorili kakvu-takvu egzistenciju, dižu kredite da bi nekom dali novac da bi dobili posao".

Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, Miodrag Živanović, među brojnim razlozima odlaska mladih navodi i onaj o kojem se malo govori.

„Po meni je glavni razlog upravo odsustvo nade“, upozorava.

Toromanović Dženis, učenik Medicinske škole, kaže da ni mladi ne vide budućnost u zemlji.

"Prvo se ja tu ne pronalazim, a tako i ostale kolege. Konkretno, problem je vlast".

A da je stanje više nego alarmantno govori i podatak daje samo u Unsko-sanskom kantonu posljednjih nekoliko godina broj upisanih prvačića smanjen sa 30 na 23 hiljade. Činjenice su ovo koje jasno ukazuju na veličinu problema, zahtijevajući angažman šire društvene zajednice, a prije svega onih koji vode ovu zemlju. Ukoliko se ne dese neke ozbiljne promjene, Bosna i Hercegovina će polako postati država staraca.

(Slobodna Evropa)

Komentari / 9

Ostavite komentar
Name

AR

18.04.2017 11:29

Nego sta samo napolje pa da vidimo Ko ce se onda tuci koje ce budale ponovo nasjesti na pogani jezik nasih politicara samo bjezite ko moze I dok moze nasa djeca trebaju perspektivu posao I normalan zivot Sta mi imamo samo predavanja o toboze nekoj ugrozenosti od onog drugog

ODGOVORITE
Name

kim

18.04.2017 11:56

Lijepo i pošteno. Nemam ništa za dodati. Samo se pitam da li nekoga iz vlasti dotaknu ovakvi komentari.

Name

Me

18.04.2017 12:46

Kud koji mili moji,, sto prije to bolje,.

ODGOVORITE
Name

Geography

18.04.2017 12:56

Što prije to bolje

ODGOVORITE
Name

Re

18.04.2017 13:17

Ima nas jos, cekaj da se dohvatimo pasosa kako valja pa ces vidjeti kako se seli

Name

Matrix

18.04.2017 13:53

Ko izađe zadnji neka ugasi svjetlo...

ODGOVORITE
Name

zivi_bn

18.04.2017 18:59

Imao sam izuzetno dobar posao u BiH tj. radio sam na RiTe Ugljevik sto je gotovo san svakog našeg gradjanina."Govorim za područje Semberije i Majevice" Uzeo sam 3 mjeseca ne plaćenog odsustva i odlucio sam da odem da vidim da li se mogu snaći na Zapadu. Našao sam pristojan posao i počeo raditi. Ispočetka sam se počeo dokazivati i raditi da kažem našim narodnim jezikom "kao konj" ali su me radne kolege zamolili da malo smanjim jer oni imaju problem sa šefom . Medjutim posle nekih dva ipo mjeseca moga rada imali smo redovan sastanak u firmi. Zbog ne poznavanja dovoljno Njemačkog jezika samnom je išao moj dugogodišnji prijatelj koji je odrastao u Njemačkoj. Tada sam dobio stalno resenje.Ovo vam pišem jer sam 2 godine čekao resenje na RiTe. Od mog dolaska u Njemačku prošlo je vise od 8 mjeseci i mogu vam reci da još uvijek nisam ni pomislio da dodjem za Bn tj. kući! Sada vidim šta znaci imati jedan normalan život i živjeti bez politike,stranaka,stranačkih prepucavanja. Sada vidim kako je živjeti gdje si placen za svoj rad,sada vidim kako je živjeti medju ljudima koji su zadovoljni svojim životom a i ja zajedno sa njima. Ima izuzetaka "Naših Yugovica" koji još uvijek posle 30-40 godina provedenih ovdje žive da ne kažem u ŠUPAMA a dole su sagradili vile da im komšije pričaju kako imaju pare a ovdje žive kao gradjani drugog reda. Nisu još shvatili gdje im se život svodi i gdje oni stvarno žive. Djeca im nikada neće doći dole jer ovdje imaju posao i oni su shvatili sto im roditelji nisu za 40 godina rada u Njemačkoj. Pustimo price posao-pidzama i takvih stvari. Svako sebi gradi život kakav mu odgovara. A i ja sam sebi počeo. MOJ VAM JE SAVJET DA STO PRIJE I STO BRŽE KO MOŽE IDE IZ OVE NAŠE "LIJEPE" DRŽAVE

ODGOVORITE
Name

Da!

19.04.2017 21:58

Oženi me. :)))

Name

Direkt

20.04.2017 18:21

I više.

ODGOVORITE