Srbijo i Beograde - budite ponosni!

. . . na "večite". Njihova istorija je, ipak, mnogo svetlija nego što im je sadašnjost siva. Crvena zvezda i Partizan su nekda bili klubovi kojih se Evropa plašila, a zahvaljujući njima Srbija je osma na večnoj listi Kupa i Lige šampiona.

Fudbal 03.04.2017 | 23:15
Srbijo i Beograde - budite ponosni!
Bliži se završetak 62. izdanja najjačeg klupskog takmičenja na planeti.

Nekada Kup, danas Liga šampiona, u više od šest decenija postojanja dala je 22 klupska prvaka Evrope i 17 klubova koji su stizali do finala, a nikada nisu osvojili pehar namenjen najuspešnijem timu Starog kontinenta.

Ali...

Samo 13 država i 35 gradova, među njima Srbija i Beograd, imali su finaliste i osvajače Kup i Lige šampiona.

Prestonica Srbije je jedan od tri glavna grada iz koja su došla dva finalista - Partizan (1966) i Crvena zvezda (osvajač 1991). Pored Beograda, istim podatkom se mogu pohvaliti još samo Madrid (Real i Atletiko), odnosno London (Čelsi i Arsenal).

Milano, koji ne spada u evropske prestonice, je jedini grad na svetu u kojem je dom dva višestruka šampiona - Milana, sa sedam titula, i Intera, sa tri. Svetski centar mode i dizajna se može pohvaliti sa ukupno deset pehara i još šest finala.

Od prošle godine, kada su se u meču za trofej sastali Real i Atletiko, više nastupa u finalima ima jedino Madrid - 17 , ali je glavni grad Španije i dalje samo na jednom pobedniku Kupa i Lige šampiona.

Prvake Evrope ima 21 grad - Madrid, Milano, Minhen, Barselona, Liverpul, Amsterdam, Mančester, Torino, Lisabon, Notingem, Porto, London, Glazgov, Hamburg, Bukurešt, Beograd, Marsej, Dortmund i Roterdam.

Najuspešnije države u Kupu šampiona:

1. Španija 27 - 16 titula
(Barselona 5/3, Real Madrid 11/3 - Atletiko 0/3, Valensija 0/2)

Sve titule za Španiju osvojili su Real (11) i Barselone (5) izdvaja ih na prvoj poziciji. Španija je u poslednje dve decenije osvojila devet titula, dok su italijanski klubovi koji su do tada bili najuspešniji, osvojili četiri Lige šampiona.

Španci su najveću krizu u KEŠ-u imali posle pobede Real Madrida nad Partizanom 1966. Sve do prve titule Barselone 1992. godine, uspeli su da odigraju tek tri finala i sva tri da izgube. Atletiko od Bajerna (1974), Real od Liverpula (1981) i Barsa od Steaue (1986).

2. Italija 27 - 12 titula
(Milan 7/4, Inter 3/2, Juventus 2/6, Fiorentina 0/1, Roma 0/1, Sampdorija 0/1)

Najuduži period za Italiju bez finala bio je devet godina - od 1973. i beogradske pobede Ajaksa protiv Juventusa, do 1983. i slavlja Hamburgera na Olimpijskom stadionu u Atini opet protiv "bjankonera".

Italija je titulu prvaka Evrope čekala od 1969, kada je Milan bio bolji od Ajaksa, do 1985. i Hejsela.

Dugo su "azuri" bili najuspešniji, ali "Kalčopoli" i kriza koja je zahvatila Seriju A i te kako su se odrazili na međunarodne uspehe.

Milan je "stao" 2007, Inter se probudio 2010, ali je vrlo brzo ponovo utonuo u san. Poslednjih godina Juventus pokušava da vrati slavu na Apeninsko poluostrvo i ove sezone mnogi vide "Staru damu" kao prvog favorita za pobedu u najjačem takmičenju.

Juve je inače rekorder po broju izgubljenih finala, ima ih šest. Poslednje je ispustio pre dve sezone protiv Barselone.

3. Engleska 20 - 12 titula
(Liverpul 5/2, Mančester junajted 3/2, Notingem Forest 2/0, Aston Vila 1/0, Čelsi 1/1, Lids junajted 0/1, Arsenal 0/1)

Engleska već četiri sezone nema finalistu, a neća ga imati ni ove, jer su do četvrtfinala svi klubovi sa Ostrva poispadali. Čelsi je poslednji prvak Evrope iz Premijer lige i te 2012. London je konačno dobio šampiona!

Zaključno sa pobedom "plavaca" u Minhenu, od osam vezanih finala (od 2005. do 2012). Engleska je imala predstavnika u čak sedam. Isti rezultat Englezi su imali i u periodu od 1977. do 1984. godine, ali su tada osvojili svih sedam - Liverpul, Notingem i Aston Vila.

Posle čuvenog Hejsela 1985. godine i poraza Liverpula od Juventusa, usledila je duga pauza bez finala i trofeja do 1999. i šokantne pobede Mančester junajteda.

U taj period ulazi i odluka Margaret Tačer da se posle finala u Briselu i velike tragedije zabrani engleskim klubovima da narednih pet godina igraju u Evropi.

Iz Engleske nam dolazi najviše prvaka Evrope - čak PET! I najviše finalista - SEDAM!

4. Nemačka 17 - 7 titula
(Bajern 5/5, HSV 1/1, Borusija 1/1, Ajntraht 0/1, Borusija Menhengladbah 0/1, Bajer Leverkuzen 0/1)

Nemci su fudbalska velesila i sa šest finalista i tri prvaka u samom su vrhu i najuspešnijih država u Kupu i Ligi šampiona.

"Pancere" predvodi Bajern Minhen - klub koji je igrao deset utakmica za trofej i pet dobio. HSV i Borusija Dortmund su po jednom pobedili i izgubili, dok Ajntraht, Borusija Menhengladbah i Bajer iz Leverkuzena nisu imali uspeha u finalima u kojima su igrali.

Bajern, iako je uvek bio u vrhu, nije prvi nemački klub koji je stigao do finala. Ajntraht je izborio meč sa Real Madridom 1960. i izgubio 7:3, što je ujedno i meč za titulu u kojem je "palo" najviše golova.

Bavarci su prvi put zaigrali u finalu 1974. i odmah vezali tri titule. Zanimljivo da su pobeđivali Atletiko, Lids i Sent Etjen, ekipe koje nikada nisu bile prvaci Evrope.

Već naredne godine i Borusija Menhengladbah je imala priliku da u Nemačku donese vredan trofej, ali je on po prvi put završio u Liverpulu. Od sredine sedamdesetih, pa u narednih desetak godina Nemci i Englezi su dominirali u Kupu evropskih šampiona.

Nemačka je imala tri duge pauze bez finaliste, od 13 (od 1961. do 1973, devet (od 1988. do 1996) i sedam godina (od 2003. do 2009).

5. Portugalija 9 - 4 titule
(Benfika 2/5, Porti 2/0)

Možemo samo da zamislimo gde bi danas bila Benfika, a s njom i Portugalija na ovoj listi da nije bilo prokletstva mađarskog trenera Bele Gutmana.

"Orlovi" su silovito počeli takmičenje u Kupu šampiona, osvojili dva uzastopna trofeja 1961. i 1962, pobedivši Barselonu i Real, a onda je Mađar, jer klub nije želeo da mu da veću platu izgovorio: "Ni za sto godina Benfika neće osvojiti Kup šampiona".

Onaj ko veruje u prokletstvo moraće da čeka još četiri i po decenije.

Istina je da je posle osvajanja drugog trofeja Benfika igrala još pet finala i sve do jednog izgubila. Porto je dva puta stizao do finala i oba puta pobeđivao.

Portigalija čeka finale od 2004. i Porta Žozea Murinja.

6. Holandija 8 - 6 titula
(Ajaks 4/2, Fejenord 1/0, PSV Ajndhoven 1/0)

Totalni fudbal i totalna dominacija Holanđana!

Zlatan period dogodio se krajem šezdesetih godina. Ajaks je prvi klub iz Holandije koji je stigao do finala, ali ne i koji je osvojio Kup šampiona.

Pošto su "kopljanici" poraženi u Madridu od Milana, već naredne godine (1970) Fejenord je savladao Seltik i okitio se titulom prvaka Evrope.

Roterdamski klub samo jednu sezonu je bio jedini holandski na listi osvajača, naredne ga je stigao Ajaks, a u sledeće dve i prestigao. Jedan veliki as, Velibor Vasović, privodio je karijeru kraju, a drugi, Johan Krojf, tek stupio na zvezdane staze slave.

Ono što Vasoviću nije uspelo sa crno-belima u Briselu, jeste kao kapitenu Ajaksa na Vembliju 1971. godine protiv Panatinaikosa. U naredna dva finala pali su Inter i Juventus.

Rinus Mihels je otkrio moderno fudbalsko čudo, a usavršio ga Rumun Stefan Kovač.

Tačno 15 godina posle beogradskog finala između Ajaksa i Juventusa i treći holandski velikan je postao prvak Evrope. PSV je sjajnu sezonu "overio" titulom i pobedom nad Benfikom u Štutgartu.

Ajaks je 1995. golom tada 18-godišnjeg Patrika Klajverta osvojio četvrtu titulu, a godinu dana kasnije Vladimir Jugović pogodio je odlučujući penal i Juventus se konačno revanširao "kopljanicima".

Holanđani od 1996. godine nisu igrali finale.

7. Francuska 6 - 1 titula
(Marsej 1/1, Rems 0/2, Sent Etjen 0/1, Monako 0/1)

Ako se u obzir uzmu svi faktori ne može se reći da je Francuska preterano uspešna u Kupu i Ligi šampiona. Da nije bilo Bernara Tapija pitanje je da li bi "trikolori" danas imali prvaka Evrope.

Moćni Olimpik čuvenog tajkuna "pao" je u prvom finalu. Sjajnu generaciju Crvene zvezde nije uspeo da zaustavi sastav iz Marseja. Jugoslavija, naravno i Srbija, dobili su pravak Evrope pre Francuske.

Tek dve godine kasnije (1993), i posle četiri izgubljena finala, od kojih je dva igrao Rems, a jedno Setn Etjen, Marsej je pobedio Milan i postao prvi tim iz Francuske sa titulom prvaka Evrope.

Od tada je samo još Monako stigao do meča za titulu 2004.

Važno je napomenuti da je Real Madrid prvi šampion Evrope, a Rems prvi vicešampion, odnosno ekipa koja je prva osetila gorčinu izgubljenog finala 1956. Isti rivali igrali su i tri godine kasnije, ali se ni ovaj meč nije završio povoljno po Francuze.

Ivan Ćurković branio je gol Sent Etjena u finalu 1976, ali je Franc Rot našao rešenje i za sjajnog jugoslovenskog golmana i Bajernu doneo titulu.

8. Jugoslavija/Srbija 2 - 1 titula
(Crvena zvezda 1/0, Partizan 0/1)

Verovali ili ne - SFRJ, koja više ne postoji, a danas Srbija, nalazi se na osmom mestu liste nauspešnijih država. Partizan i Crvena zvezda danas nisu ni senka nekada klubova pred kojima je drhtala Evropa.

Zvezda ju je pokorila 1991, a Partizan postao prvi od tri kluba iz istočne Evrope koji je stigao do finala. Podatak za ponos svakog ljubitelja fudbala u Srbiji, bez obzira na klupske boje.

9. Škotska 2 - 1 titula
(Seltik 1/1)

Engleski klubovi nisu jedini sa Britanskog ostrva koji su bili prvaci Evrope. Seltik je takođe podizao veliki pehar i to 1967. kada je savldao Inter 2:1.

Istim rezultatom je tri godine kasnije poražen od Fejenorda.

9. Rumunija 2 - 1 titula
(Steaua 1/1).

Steaua je prvi klub iz istočne Evrope koji je osvojio KEŠ. U finalu 1986. Rumuni su posle penala savladali Barselonu. Samo tri godine kasnije ukazala im se nova šansa, ali je Milan bio moćan - 4:0.

Među državama koje su imale finaliste, a nikada nisu osvojile titulu prvaka Evrope nalaze se:

11. Grčka 1 - 0 titula
(Panatinaikos 0/1).

11. Švedska 1 - 0 titula
(Malme 0/1).

11. Belgija 1 - 0 titula
(Klub Briž 0/1).

Izvor: mondo.rs

Komentari / 0

Ostavite komentar