Istorijski dragulj u manastiru Tavna

Srednjovjekovni manastir Svete Trojice u Tavni, zadužbina kralja Dragutina, u krugu je pravoslavnih manastira u donjem toku rijeke Drine, među kojima su još Tronoša, Čokešina, Radovašnica i drugi. Sve vrijeme postojanja manastir u Tavni bio je duhovni i kulturni centar Semberije, podmajevičkog kraja i zvorničkog Podrinja, ali i Srba sa desne obale rijeke Drine.

Republika Srpska 25.02.2017 | 10:33 U bunama i prilikom najezdi neprijatelja djelio je sudbinu svojih vjernika, pa je zato uvijek bio paljen i rušen, haran i uništavan. Uprkos tome bio je i utočište i sklonište, bolnica i stjecište, ali i zaštita i podrška mnogim nevoljnicima s obje strane Drine.

Monasi ovoga manastira, od kojih su dvojica kasnije postali episkopi Srpske pravoslavne crkve, pred najezdom neprijatelja prvo su sklanjali relikvije i knjige, molitvenike, arhivu i sve što je bilo vrijedno. Kada bi palikuće i neljudi otišli, obnavljan je manastir, a njegove svetinje ponovo vraćane.

Prilikom posljednjeg rušenja manastira, kada je ustaška soldateska 1943. godine sve spalila, vremena za spasavanje bilo čega, pa ni ljudskih života, nije bilo, jer su ovi krvnici bili nemilosrdniji od svih svojih prethodnika.

Vatra je sve progutala. Kasnije su preživjeli monasi na zgarištu pronašli netaknutu bibliju, Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, veoma dragocijenu i istorijski vrijednu knjigu.

"Samo božje proviđenje spasilo je ovu rijetku bibliju neprocjenljive vrijednosti, pisane staroslovenskim i ruskim pismom. Ostala je netaknuta i pravi je dragulj ne samo naše biblioteke i manastira Tavne, nego ovoga kraja, Srpske pravoslavne crkve i kulturne baštine srpskog naroda", kaže arhimandrit otac Lazar.



Knjiga je ručne izrade sa krasnopisom, vinjetama i ilustracijama velike umjetničke vrijednosti. Ne zna se gdje je i kada štampana i knjigovezana, ali se zna da je stara nekoliko vijekova, a porijeklom je iz Rusije. Na njenim prvim stranicama su i potpisi svih crkvenih velikodostojnika koji su posjećivali manastir Tavnu.

"Izgradnjom novih objekata uredili smo manastirsku biblioteku i u nju smo smjestili veliki broj knjiga. Taj posao obavlja se dugi niz godina. Prije mene to su činila dva duhovnika ovoga manastira, a ja podižem biblioteku već trideset godina, koliko sam u ovom manastiru", kaže otac Lazar.

Ovaj monah, istinski erudita, svakom gostu s posebnim zadovoljstvom i pažnjom pokazuje i zbirku biblija, svetih pisama, štampanim na brojnim svjetskim jezicima.

"Nije nam cilj da imamo veliki broj knjiga, nego da su one vrijedne umjetnički i po sadržaju i iz svih oblasti stvaralaštva. Da nije bilo nebrojenih paljevina, a posebno one iz 1943. godine, manastir Tavna imao bi, bez sumnje, najbogatiju biblioteku u srpskim zemljama sa rijetkim, starim i dragocjenim knjigama, koje su u Tavnu stizale iz mnogih štamparija, knjigoveznica i manastirskih prepisivačkih kelija. Bili bi sačuvani ljetopisi i drugi istorijski dokumenti, matične knjige i bogata arhiva, jer se u ovom manastiru odvajkada vjerno služilo Bogu, pravoslavnoj vjeri i duhovnosti srpskog naroda", ističe otac Lazar.

U nekoj od tih paljevina uništena je i matična knjiga u kojoj je zpisano da se u Tavni krstio i mali Filip, sin Marije i Stojana Vilića iz obližnjeg sela Gornja Trnova, potonji pjesnik bune i najveći srpski epski pjesnik Filip Višnjić, ali i mnogi drugi znameniti ljudi ovoga kraja.

I sama manastirska crkva, koju je po predanju, obnovio i proširio Starina Novak, svojevrstan je istorijski spomenik.

Na njenom sjevernom zidu brojne su spomen-ploče igumanima, igumanijama, i drugim sveštenoslužiteljima, ali i stradalnicima. Tu je i kosturnica u kojoj su posmrtni ostaci srpskih dobrovoljaca i nejači u brojnim bunama i ratovima u posljednja dva vijeka, posebno onih stradalih u napadu Austrougarske na Kraljevinu Srbiju 1914. godine i Gučevske epopeje.

BN televizija (Tihomir Nestorović)