Intervju: Objektivni Vule Jovanović...
Možemo da pričamo šta hoćemo, ali istina je da sa 19 godina nismo spremni za TOP nivo! Bivši štoper Crvene zvezde u Bordou konačno pronašao fudbalsku sreću, a u razgovoru za MOZZART govori o važnim životnim lekcijama koje je pokupio otkako je napustio Beograd. . .
Fudbal 27.02.2017 | 23:08
Bio im je na oku, činilo se da će u zimu 2015. godine Bordo ispuniti dugogodišnju želju i u svoje dvore dovesti Jovanovića koji je tek počeo da demonstrira kvalitet u redovima Crvene zvezde. Nije vredelo. Zbog bolje finansijske ponude Zenit mu je, bar nakratko, bio suđen.
Međutim, Bordo je osetio da može da pokaže fudbalsku svetlost dugogodišnjem piku koji je lutao u tami drugog tima Zenit. Najviše zbog oštre konkurencije i nespremonsti na takvu vrstu pečalbarskog života. Dao mu je više od veštačkog disanja, pa momak rođen 1996. godine ne krije da ponovo živi punim plućima.
Stigao je u Francusku poslednjeg dana prelaznog i nametnuo se u ekspresnom roku. Sada je neizostavan član prve postave Bordoa, sada konačno igra fudbal na najvišem nivou.
"Ne računajući dane u Crvenoj zvezdi ovo mi je ubedljivo najlepši period u karijeri. Jesam u Rusiji mnogo toga naučio, ali u Bordou se ponovo osećam kao fudbaler. Osećam kako je biti važan deo grupe. Ma sve je fenomenalno. Odigrao sam tri utakmice, na dve smo pobedili. Bio sam u timu kola", poručuje u telefonskom razgovoru za MOZZART Sport Vukašin Jovanović.
Ima malo godina, kada su fudbalske reference u pitanju, pa možda i zato nije sklon stereotipnim izjavama. Deluje kao da treperi, da nosi u sebi osećaj zaljubljenog tinejdžera. I ne libi se da kaže gde je sve grešio tokom staža u Zenitu.
"Hteo sam prošle zime da idem u Bordo. Klub nije želeo da me pusti, kasnije se pojavila ta ponuda Zenita. I drago mi je što je Crvena zvezda mojom prodajom uspela da dođe do novca za život. Ne bih da se vraćam u prošlost i govorim šta bi bilo kad bi bilo. Činjenica da su mi Rusija i Zenit mnogo, mnogo pomogli. Možemo mi da pričamo kako smo spremni za inostranstvo, kako možemo tamo da igramo. Istina je da sa 19 godina nismo. Jer sve ovo je neki drugi svet, nama nepoznat".
LUČESKU ME UZEO NA ZUB ZBOG VIŠKA KILOGRAMA I VIŠKA MASTI U KRVI
Sjaj u Bordou, tačnije kontinuitet igara, pomogao mu je da olakša dušu. I budem precizan. Nije krvio ni trenera Zenita Lučeskua, ni oštru konkurenciju, zbog činjenice da nije dobio šansu u prvom timu kluba iz Sankt Peterburga. Prvo je prst krivice uperio ka sebi.
"Opet da se na lažemo. Govore ljudi kako nije sve u parama, ali svi mi igramo za pare. To je taj drugi svet u odnosu na Srbiju. Da ne govorim o tome da je Zenit sređen klub na svim nivoima i da tebi samo preostaje da igraš fudbal. Profesionalizam u punom značenju. Morao sam da prođem tu lekciju. I mislim da sam je prošao".
Kao i svi produkti omladinske škole Crvene zvezde bio je mažen i pažen, apostrofiran kao blago kluba. Tako je bilo i sa prethodnim generacijama, tako će biti u budućnosti. Totalna suprotnost u odnosu na rad u inostranstvu.
"Možda će ljudima biti smešno, ali zamerio sam se treneru Lučeskuu još na prvim priprema prošle godine. Uslovno rečeno - zamerio. Njemu je bilo čudno da neko ko ima 19 godina i dolazi iz Crvene zvezde ima višak kilograma i povišenu masnoću u krvi. A on je onako trener starog kova, ne voli to uopšte. Možda je razmišljao o tome da li sam ja vredan čekanja i šanse. Ali ja sam se ove godine zainatio. Pauzu sam proveo u Beogradu i trenirao, došao sam spreman kao komandos na pripreme. Vrhunski sam ih odradio, moje ubedljivo najbolje pripreme u životu. Video sam da se stvari menjaju u pozitivnom pravcu".
Stidljivo je čekao šansu i pored prisustva Krišita, Lombertsa, Anjukova, Neta... Dočekao je da ga Mirčea Lučesku pozove na razgovor u kancelariju.
"On je otvoren i pošten čovek. Rekao mi je da sam ja sada drugi igrač u odnosu na period pre godinu dana. Dodao je i da će dovesti Ivanovića i da je dobro da odem u Bordo. Tada sam prvi put čuo za tu opciju. On je insistirao da se u ugovoru o pozajmici ne stavlja otkupna klauzula, jer očekuje da se za šest meseci ili godinu dana vratim i igram standardno. Pošteno, kao što je i Zenit bio pošten prema meni".
Možda bi Jovanović krenuo putem bez povratka da je bio samo za jotu nezreliji. Trenutke školovanja u Zenitu, trošio je igranjem za drugi tim. I pogodio pravu u centar.
"Prvo, u Rusiji sam mnogo naučio. Pazite sad ovo: ja sam se na treningu sudarao sa Hulkom. Možete da zamislite kako mi je bilo. Skidao sam se u istoj svlačionici sa silnim zvedama. Ali tražio sam da igram za drugi tim. Da imam minute zbog reprezentacije. A ta druga liga nije slaba. Igra se jako tvrdo. Ko da prvi gol bliži je pobedi. Tamo sam unapredio agresivnost i skok igru. Te reference me nisu krasile u Zvezdi. Imao sam sreću da je trener drugog tima Vladislav Radimov. Divan čovek i legenda Zenita. Bilo mi je psihički teško, jer nisam dobijao priliku u prvom timu. Ali on je ponavljao: Vukašine, doći će tvoje. Zato moraš da budeš spreman".
Zamišljen kao priča o lepom aktulenom trenutku u Bordou, razgovor sa Vukašinom Jovanovićem se pretvorio u besplatnu lekciju još mlađim naraštajima. A savet štopera mlade reprezentacije glasi da pre odlaska preko "grane" više od nogu treba trenirati glavu.
"Nije lako kada kao klinac odeš iz Srbije u bogat i veliki klub. Lako je pričati, a teško odoleti. Kada dođeš do prvog velikog novca, onda hoćeš sve u životu da ti bude lepo. Hoćeš najlepše patike, hoćeš najlepša kola. Ja sam iz radničke porodice i ponosim se tim podatkom. Ali lako se izgubi fokus sa prvog narednog treninga. I onda dolazi do problema. Moraš da budeš psihički spreman za odlazak inostranstvo, jer samo ovi sa jakom glavom prolaze. A ja verujem da imam jaku glavu".
TEŠKO JE DETETU IZ RADNIČKE PORODICE KAD STIGNE DO PRVOG NOVCA
Spontatno se dotakao sudbine mladih reprezentativaca Srbije i klasića iz Crvene zvezde.
"Baš sam čitao na MOZZARTU tekst o tome kako su svi iz mlade selekcije počeli da igraju. Stvarno lepo, ako se zna da nas čeka Prvenstvo Evrope. A to je najbolji test za A reprezentaciju. Čitam i kako je Saša Lukić počeo da blista u Torinu, čitam a puno mi srce, Međutim, možda je javnost nerealna, možda vi novinari imate prevelika očekivanja. Hajde recite vi meni da li je normalno da Gruja, Luka (Luka Jović prim. aut.) i ja odmah igramo u kontinutetu. Zvezda je veliki klub, ali ne igra na visokom nivou 20 godina. Mi smo svi zajedno odigrali pola evropske utakmice na Marakani. Onu protiv Kairata. A odlazimo u klubove kojima nije problem da za štopera daju 30.000.000, ili za napadača 40.000.000. Ali doći će sve na svoje. Znam da će Gruja igrati, da će se Luka izboriti. Ali polako, ne može sve odmah".
Kao i Zenit ni Bordo nije imao vremena da čeka Vukašina Jovanovića. Došao je poslednjeg dana prelaznog roka i odmah je bačen u vatru.
"Igrao bih već protiv Rena, ali nisu stigli potrebni papiri. Debitovao sam protiv Kaena i iskreno malo sam se bojao. Prirodno sam pun samopouzdanja, ali odradio sam samo dva treninga sa ekipom. Trener mi je u četiri oka objašnjavao neke ulaze i kretanja. Sve je ispalo sjajno".
Onda je usledio meč protiv PSŽ-a. I još jedna školica.
"Rođen sam u Beogradu, proputovao sam mnogo... Dakle, video sam svašta. Ali ovaj kompletan ambijent francuske lige za mene je čudo. Prosto, lepo ti da igraš... Pomenuli ste da je meč protiv PSŽ-a. Možda smo mogli da bolje prođemo, jer smo kod 1:0 imali ozbiljnu šansu. Međutim, ovde važi pravilo da Parižani nisu reper. Oni su među deset top timova na svetu. Da biste ih pobedili morate da imate ekstra dan, a da oni budu ispod svog realnog nivou. Jako teško. Ali taj meč mi je prijao. Ej, došao sam do toga da u zvaničnim utakmicama udaram na Di Mariju i Kavanija. Mislim da sam bio kadet ili omladinac kada je Di Marija igrao u Realu. Onda shvatim koliko sam srećan čovek. I uradiću sve da ovu šansu ne propustim".
Ne želi da priča o budućnosti, tačnije o tome hoće li na neku foru Bordo uspeti da otkupi njegov ugovor od Zenita. Prosto, u toj situaciji Jovanović ne može da izgubi. Više ga žulja prošlost možda potkreljena komentarima da bi Crvena zvezda prošla Ludogorec sa njim i Grujićem u timu.
"Ne znam, pretenciozno je to reći. Znam da bih sa onog meča izašao krvavih kolena. Hteo sam da pojedem kompjuter kada sam video šta se dešava u produžecima. Još ona koreografija. Uh... Nije se dalo momcima, ali to je fudbal. Vratiće se negde".
Izvor: mozzartsport
Foto Star Sport
Komentari / 0
Ostavite komentar