Analiza - Hiljadu zašto - hiljadu zato: Wenger OUT!
Da li se Arsen zasitio Arsenala ili Arsenal njega?
Fudbal 17.02.2017 | 00:00
U svetu iluzija mogli bi da u UEFA pošalju molbu da ih razdvoji od Bajerna u nokaut fazi Lige šampiona, jer će ih Nemci izbaciti i treći put put u poslednje četiri godine. U realnom svetu za njih bi bilo bolje da posegnu za odlukom koju im nestrpljivi, isfrustrirani i s razlogom ozlojeđeni navjači odavno traže u vidu transparenata “Wenger out“.
Koliko god je dobar, a to mu niko ne spori, jer ne bi u jednom od najvećih engleskih klubova izgurao više od dve decenije, utisak je da je Arsen Venger dotakao limite. Da se zasitio Arsenala. I Arsenal njega. Nema više strasti ni kod francuskog stručnjaka, nema vica u igri njegovog tima kao s početka veka, nema dugačkih nizova pobeda, a nema vala ni igrača koji bi mogli da okrenu situaciju u korist Tobdžija.
Umesto toga, broje u Londonu sramote. Nije sramota izgubiti, ali jeste popiti četiri komada u Milanu, po tri od Monaka i Olimpijakosa na svom terenu, redovno dobijati ćuške od Barse, a koliko su bisera imali u susretima sa Bajernom mogli bi ogrlicu neuspeha da naprave i ostave prostor za još jednu perlu, koja ih čeka 7. marta na Emiratima. U verovatno poslednjem meču Arsena Vengera na klupi Arsenala u Ligi šampiona.
Ugovor ističe u junu. Novi dvogodišnji, vredan 8.000.000 funti (oko 9.500.000 evra) po sezoni, ponuđen mu je u toku ove, ali današnja saznanja uglednog Bi-Bi-Sija da će razgovori na temu produžetka saradnje početi tek kad se završi ova sezona ostavljaju otvorenim pitanja o putu kojim bi slavni klub trebalo da krene.
Sa novim ili istim trenerom? Sa novom ili starom koncepcijom igre? Sa više ulaganja ili oslanjanjem na produkte svoje škole?
Uvek će biti i ZA i PROTIV, međutim, običnom navijaču se Venger smučio. On želi promenu. Samo da se desi nešto. Da zaiskri nova energija na klupi, možda i na terenu, jer ovako kako je sad deluje u najmanju ruku problematično.
Iz više razloga.
U sadašnjem Arsenalu sporan je najpre izbor igrača. Nedovoljno kvaliteta čak i za standardne Premijer lige. Najbolje je to predočio Roj Kin, opisujući Kijerona Gibsa, Granita Džaku, Škordana Mustafija, Aleksa Okslejda Čemberlena... Niko od njih nije dobar da se nosi sa, na primer, Čelsijem u šampionskoj trci. Ili da bar bude zabavan za gledanje kao Liverpul.
Jedina tri fudbalera u sadašnjem sastavu koja odskaču su Aleksis Sančez, Mesut Ozil iLoran Košćelni. Prvi daje golove, ali uglavnom u nebitnim utakmicama i često ga Vengerkoristi u samom špicu, umesto na krilu, gde je opasniji i odakle je rešetao dok je bio u Barseloni. Tamo je bio prvak Evrope i Španije. U Engleskoj samo pobednik FA kup i osvajač poptuno nebitnog pehara Komjuniti šilda. Nije ni čudo što često izgleda kao da hoće iz kože da iskoči.
Od Ozila, prvaka sveta sa Nemačkom, koji je u Realu važio za jednog od najboljih graditelja igre, napravio je fudbalera koji zna da bljesne protiv malih timova, ali ga u derbijima ili evropskim utakmicama (a da to nisu Ludogorec ili Bazel) nema nigde, pa mu novinari “lepe“ petice. Do kraja sezone on skupi između 15 i 20 asistencija, ali od toga Arsen(al) nema baš velike koristi. Da i te kako ume da nanjuši kvalitet Venger je potvrdio još 2010. u slučaju Lorana Košćelnog, koga je doveo iz Lorijana, ali mu je trebalo pet do šest godina da od njega napravi štopera, sa samo jednim nedostatakom - nema s kim da igra. Olivije Žiru, četvrti na listi fudbalera top klase, sedi mu na klupi.
Objektivni razlog Arsenalovog posrnuća su i česte povrede (Mertezaker, Kazorla, Košćelni, Remzi, Sanogo), ali to je već višegodišnja negativna tradicija i signal da nešto nije u redu u stručnom štabu ili bar onom delu zaduženom za medicinu i oporavak igrača.
Drugi Vengerov problem je što je poslednjih godina uglavnom dovodio ili proizvodio “laku konjicu“. A s njom se ne ide u rat. Više stručnjaka ga je upozoravalo da mu je potrebna prava engleska “cepanka“ kakav je bio Toni Adams, možda i Martin Kion, koji kad te pošalju na zemlju ne poželiš da ustaneš. Onda čvrstina na sredini terena. Nekad je to bio Patrik Vijera, oličenje fudbalske elegancije i spotske inteligencije, naučen i da bije ako zatreba. A trebalo je. Sad to mesto pokriva Oks Čembrlen. Ni senka.
Za taj vrhunski fudbal, u završnicama Lige šampiona ili neizvesnim trkama za titulom, koju Venger čeka od 2004, potrebno je izgraditi zid na sredini terena i u odbrani, pa tek onda juritio napred, kako Arsenal voli da igra. Toga nema, zato se i desilo da u sezoni kad su posrnuli Junajted, Čelsi i Siti, Arsenal ne može do trofeja ni pored Lestera. SaN’golom Kanteom u timu, ne slučajno.
Zamerke po pitanju načina igre dobijaju na značaju kad se shvati da Venger nema (ili ne pokazuje) alternativni način fudbala. Protiv Bajerna, na primer. Kako se braniti bez lopte? Kako se braniti uopšte? Kako oterati napadače od kaznenog prostora.
Umesto odgovora, rezultat - 1:5.
Bez igrača dovoljno dobrih da bi predstavljao ozbiljnog takmaca u Premijer ligi i bez plana kako se odupreti kontinentalnim timovima, Arsenu Vengeru i njegovim poslodavcima ostalo je da se procene da li je ideja o finansijski izvanrednom poslovanju dovoljna da se Arsenal tretira kao kandidat za trofeje. Čiste knjige i računi u plusu, selidba na Emirate, skupe ulaznice kojima se vraćaju uložena sredstva - nastala između ostalog na prodajama igrača koje je sam Profesor našao u prašnjavim ćoškovima francuskih ili afričkih provincija - dovoljan su razlog da uprava kaže “ostaješ, radi kao dosad“.
U tom slučaju pašće rekord i Arsen Venger će 5. jula postati najdugovečniji trener u istoriji Premijer lige, pošto će prestići ser Aleksa Fergusona. Onda bi bilo pošteno da neko saopšti navijačima Tobdžija kako ni u te dve godine neće osvojiti titulu i da će ako se do finala FA kupa probije malo jači tim od Vigana ili Aston Vile prašina početi da hvata i mesta u muzeju planirana za pehare.
Dok ne dođu Edi Hau, Leonardo Žardim, Tomas Tuhel ili Ralf Hasenhutl, pa da se promeni cela koncepcija kluba.
Izvor: mozzartsport
FOTO: Action images
Komentari / 0
Ostavite komentar