Intervju - Filip Đuričić: Na treningu sam igrao štopera...
. . . Benfika mi obećala desetku, ali me Žezus nije video! Više ne srljam. . . Posle silnih pohvala u italijanskim medijima, povremeni srpski reprezentativac u intervjuu za MOZZART Sport govori o tome kako je i sam sebe sputavao, ali i o vaskrsenju u Đenovi. . .
Fudbal 18.02.2017 | 23:15
Opterećen rečima Dragana Stojkovića Piksija kako veruje da samo vižljasti Obrenovčanin ili Adem Ljajić, bar povremeno, mogu da ponove njegove tehničke solopariture i 50.000 ljudi dignu na noge, Filip Đuričić je bio na dlaku od foldera igrača koji su mnogo obećavali, a malo dali.
Nije mu se posrećilo u Benfiki, nisu mu se kokice složile u Majncu, Sautemptonu i Anderlehtu, početak u Sampdoriji je bio košmaran. Jako košmaran. Međutim, nekadašnji reprezentativac Srbije nije želeo da podigne ruke u znak predaje... Kako reče u narednim redovima, u intervju za naš portal, znao je da mnogo zna fudbala. I da će kad tad uspeti da se otrgne iz kandži proseka.
Možda je ta konstatacija prejaka, ali nadareni vezista iz Obrenovca je na dobrom putu da u dresu Sampdorije resetuje karijeru. Mediji na Apeninima, posebno posle meča protiv Bolonje, počeli su da mu sabiraju asistencije, dobre poteze, driblinge. Kao nekad.
"Svih ovih godina spasila me jedna misao. Uvek sam znao koliko zapravo znam da igram fudbal. Prošao sam težak, jako težak period, ali sve je to u opisu jedne fudbalske karijere. Kada me sada pitaju kako mi je u Sampdoriji naravno da ću reći idealno. Igram i osećam da sam to ponovo ja. Da sam onaj dečak koji dobro zna da igra fudbal", počinje razgovor za MOZZART Sport Filip Đuričić.
Jesu njegove poslednje partije top tema, nešto što treba da raduje kompletan establišment srpskog fudbala, ali u komunikaciji sa nekadašnjom zlatnom kokom Crvene zvezde ne možete, a da ne vratite vreme unazad. Za početak kada je zadužio dres Sampdorije.
"Uh, baš je bilo stresno. Možda zvuči pretenciozno, ali ovo što mi se sada dešava je neka vrsta ispunjenja nemoguće misije. Tek što sam došao u Sampdoriju, posle deset dana, postojala je ideja da napustim klub. Jednostavno - nisu me videli u ozbiljnoj konkurenciji. Bilo je i priče, ali predsednik Masimo Ferero nije želeo da čuje za takvu opciju. Na treningu sam igrao štopera?! Zamislite tu situaciju. Nije me bilo ni među 23 igrača. Sada je sve drugačije".
Trener Marko Đampaolo sada u njemu vidi ozbiljnog aduta, ali srž priče što Filip Đuričiću sebi ponovo vidi ozbiljnog igrača.
"Drugačije čovek rezonuje sa 22 godine, drugačije kada je tri leta stariji. Možda sam se i ja suviše opterećivao, čuo glasove sa strane da moram da odmah pravim razliku, ili šta već. Kao da sam srljao, bio sam previše kritičan prema sebi. Kada sam potpisao ugovor sa Sampdorijom rasčistio sam neke stvari. Ponavljao sam u sebi: ’Sad si na nuli, ajde dokaži se. Pokaži da možeš. Nemoj da srljaš, žuri ka cilju polako’. Verujem da će tako biti u budućnosti".
ŠTA MU JE REKAO RUI KOŠTA, A ŠTA ŽORŽ ŽEZUS?
Bilo je to leto 2013. godine. Cela Evropa je pričala o Srbinu iz Herenvena koji je fudbalske zansenjake partijama u Erediviziji bacao u trans. Bilo je pitanje samo kojoj bogatoj sredini će se privoleti. I izabrao je Benfiku, gde u velikoj konkurenciji i svojevrsnoj borbi za opstanak sa brojnim Južnoamerikancima nije uspeo da ispliva na površinu. Verovatno dobar deo krivice snosi - on.
"Kad se samo setim. Mogao sam da biram: Engleska, Italija, Nemačka, Francuska... Sve top klub do top kluba. Izabrao sam Benfiku. Nije da se kajem, to je istorijski klub. Kao Crvena zvezda. Još i moćan na evropskoj karti. Govorili su mi da ću biti veliki projekat velikog evropskog kluba..."
Zastao je. Taman da mu mi prepričamo urbanu legendu koja kruži od njegovog rodnog Obrenovca do beogradskog kruga dvojke. A ona kaže: kada je Đuričić zadužio crveni dres velikana iz Lisabona na nož ga je dočekao tadašnji trener Žorž Žezus rečima da ne zna zašto je dolazio, pošto u njegovom sistemu ne postoji klasična desetka.
"To je negde tačno (smeh prim.aut). Ali pazite sad ovo: bio sam u žiži, kao što rekoh imao sam brojne ponude. Međutim, sportski direktor Benfike, slavni Rui Košta, dolazio je kod mene kući dva ili tri puta. Pričao mi je da ću biti jedna od retkih Benfikinih desetki u novije vreme. Kao što su bili Aimar i on. Govorio je da će se tim praviti oko mene... Sve je delovalo kao bajka, ali već na priprema sam video da je sve drugačije. Da me trener ne vidi. Bilo, pa prošlo“.
Zvuči kontradiktorno, ali sjajan ugovor sa Benfikom predstavljao mu je kamenčinu oko vrata. Lutao je od Majnca, preko Sautemptona, do Anderlheta. Sampdorija je došla na kraju.
"Jeste bilo sivo, ali ne i crno. Bilo je tu i dobrih partija. Na primer osećao sam se vrlo lepo u Sautemptonu. Klub je bio zadovoljan, tamo je igrao i Duća Tadić. Mogao sam da ostanem, ali... U svim prelaznim rokovima je vladala neizvesnost oko mene. Nisu svi bili voljni da otkupe ugovor sa Benfikom koja je, razumljivo, tražila ozbiljne novce... Teško je kad nemate čistu situaciju".
Sezone su prolazile, Đuričić nije mogao da se vrati na nekadašnji, holandski nivo iz perioda u Herenvenu. Dovoljno da se zalepi etiketa fudbalskog majstora, ali suviše, suviše mekanog za ozbiljne domete.
"Ma, čuo sam i ja šta se sve priča. Samo, kao što rekoh već mnogo dobro sebe poznajem, mnogo verujem u misao da znam dobro da igram fudbal. I normalno je što me onda komentari sa strane ne dotiču".
Očigledno je bilo da želi sebi da olakša dušu.
"Verovao sam da ću do 25. godine da napravim više. Mogu da budem nezadovoljan sa jedne strane, svi su negde očekivali više. Međutim, dobro zapamtite šta ću vam sad reći. Da danas prestanem da igram fudbal ne bih imao za čim da žalim. Igrao sam Ligu šampiona i Ligu Evrope, bio član takvog kluba kao što je Benfika, 24 puta sam nosio dres reprezentacije Srbije. Igrao sam i na Marakani pred 50.000 ljudi. Nije malo, ali znam da mogu više“.
S pravom veruje da će mu Sampdorija prijati kao šal vratu.
"Kada sam dolazio u Italiju bio sam malo skeptičan. Budite iskreni i vi novinari. Sigurno više volite da gledate nemačku ili englesku ligu od Kalča. Nekako sam mislio da ima suviše taktike i svega što uz to ide. Međutim, prevario sam se. Stvarno mi Sampdorija i Kalčo prijaju. Mada kada igraš sve ti prija. Neka se samo ovako nastavi".
Bivši selektor Siniša Mihajlovića je u Filipu Đuričiću video ključnog igrača, neretko je igrao u špicu i u tom periodu. Sada razumljivo nije u radaru novog kormilara Muslina. Ali sportski je nadati se da će promeniti status, kao što je to uradio u Sampdoriji.
"Još jedan vrlo turbulentan period. Dešavalo se da jedan meč pobedimo, pa izgubimo. Sigurno da se nadam da ću jednog dana biti ponovo među Orlovima! Pa tek mi je 25 godina. Ali moram da počnem da se potvrđujem. I da i dalje verujem u sebe“.
Za kraj je konstatovao kako je Đenova za njega srećna luka.
"Lepo je što ovde ima mnogo igrača sa prostora bivše Jugoslavije. Sa mnom su trojica Hrvata. Tu je i Laza (Darko Lazović prim.aut) sa kojim se na terenu gledam preko nišana. Ali se družimo".
Izvor: mozzartsport
Komentari / 0
Ostavite komentar