Ljude bliske Dodiku obučavala CIA

Visoki funkcioner MUP-a Republike Srpske i blizak saradnik predsjednika Republike Srpske Predrag Ćeranić u martu 2001. godine bio je na obuci u sjedištu CIA-a u američkom gradu Lengliju.

Republika Srpska 03.02.2017 | 20:41 To je potvrdio sam Ćeranić u intervjuu Slobodnoj Bosni koji je objavljen 5. juna 2008. nakon što ga je tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak smijenio zbog saradnje sa Stojanom Župljaninom.

U intervju koji je dao Mirhi Dedić, novinarki Slobodne Bosne, Ćeranić se u više navrata hvali dobrim saradnjom i odnosima sa Amerikancima, i očekuje njihovu pomoć jer smatra da je nepravedno izbačen iz Službe.

„Bio sam u sjedištu CIA-e u Lengliju, i to na poziv Vlade Sjedinjenih Američkih Držva u martu 2001. godine kada sam predvodio delegaciju Obavještajno-bezbjednosne službe Republike Srpske. Imali smo niz sastanaka po pitanju zajedničkog djelovanja na međunarodnom terorizmu. Valjda su i američke službe prije nego su me pozvale izvršile određene provjere o meni i mojoj podobnosti“.



Najzanimljiviji dio intervjua odnosi se na Ćeranićeve tvrdnje da je kao pouzdan partner pomogao Amerikancima da otkriju dva vozila koja su navodno nestala u BiH tokom tajne operacije otkrivanja Radovana Karadžića. Ćeranić tvrdi da je pomogao Amerikancima da povrate specijalnu opremu kako ona ne bi pala u ruke Rusima, te da je prethodno obezbjeđenje Radovana Karadžića ubilo dvoju američkih agenata ispred njegove kuće na Palama.

Svoju lojalnost i odanost Amerikancima Ćeranić je bio spreman dokazati čak i svjedočenjem pred američkim Senatom.

„Ovo što ću Vam sada reći nepoznato je javnosti, a jedna je od velikih tajni. U decembru 2000. godine, kada sam obavljao dužnost šefa operacija OBS-a Srpske, naši američki partneri zatražili su od mene pomoć. Rečeno mi je da su neki njihovi momci koji su puno radili i bili umorni ostavili u Tuzli nezaštićena dva putnička vozila, nakon čega su ona ukradena. Za njih nije predstavljao problem nestanak vozila već nestanak sofisticirane opreme za komunikaciju koja se nalazila u prtljažniku. Oni su je nazvali „blek boks“ – crna kutija, i rekli su mi da se boje da ta oprema, koja predstavlja vrhunac tehnologije, ne dođe u ruke Rusima".

"Maksimalno sam angažovao najbolju operativu kako bi pronašli američku opremu. Prerovili smo Tuzlu i čitavu Semberiju ali opremi, vozilima i oružju ni traga. Bio sam uporan jer sam želio pomoći Amerikancima. Nakon duže vremena u Bosanskom Novom smo pronašli kompletnu opremu, uključujući i crnu kutiju. Bilo je puno šatorsko krilo meni nepoznate komunikacijske opreme. Međutim tom prilikom smo došli do saznanja da su naši američki prijatelji prikrili dio istine".

"Ta vozila, dva „golfa 3“, nisu nestala u Tuzli već u Podgrabu u blizini Pala. Naime dva pripadnika američkih Oružanih snaga tragajući za Karadžićem došli su sasvim blizu kuće u kojoj se krio. Izašli su iz vozila u kojima se nalazila komunikacijska oprema, prišunjali se kući i osmatrali šta se u njoj dešava".

"Karadžićevo obezbjeđenje im je prišlo sa leđa, razoružalo a potom likvidiralo. Puške su zadržali za sebe, vozila prodali u Bugarskoj, komunikacijsku opremu i lične stvari američkih vojnika držali zakopane u zemlji kako se ne bi otkrile elektronskim putem. Nakon toga oprema je sakrivena u Bosanskom Novom. Spreman sam o cijelom događaju da svjedočim pred Komisijom američkog Senata“.

Ćeranić ističe da je razočaran radom nekih Bošnjaka jer mu nisu vjerovali i nisu željeli pomoći u potrazi u traganju za Srbima – haškim bjeguncima.

„Nasrtaje na mene je kreirao Risto Zarić uoči prvog dolaska Karle Del Ponte u Banjaluku 2001. godine. Tada je vršen pritisak na premijera Mladena Ivanića da me smijeni sa šefa operacija OBS-a jer je postojala bojazan da nakon sastanka i dolaska Del Ponte to neće biti moguće jer je kod njih postojao veliki strah da bismo mi za Karadžićem i ostalim bjeguncima poveli ozbiljnu potjeru".

"Žalosno je što je OHR instrumentalizovan od ljudi poput Riste Zarića, a jako su me razočarali Almir Džuvo i Zlatan Ramić jer sam vjerovao da je Bošnjacima više stalo do profesionalne istrage za haškim bjeguncima. Ja sam tokom dva sastanka u Sarajevu iznio jedan novi pristup potrage za ratnim zločincima, i moj pristup je u Sarajevu bio prihvaćen. Uspio sam sagovornike da ubijedim da su stari metodi OBE bili pogrešni. Moj pristup dao je novo svjetlo ali sam ubrzo postao opasan i neko koga je trebalo ukloniti“.

Ćeranić je još prije rata kao mlad student Filozofskog fakulteta bio vrbovan od strane Državne bezbjednosti, i kao saradnik kodnog imena „Slavuj“ bio zadužen za praćenje i špijuniranje studenata u Studentskom domu „Bratstvo i jedinstvo“. Kasnije je napredovao do šefa Operacija OBS-a Republike Srpske, gdje ga je postavila Biljana Plavšić.



Imajući u vidu sankcije koje su SAD uvele predsjedniku Republike Srpske, čudno je što Dodik u svom najbližem okruženju ima saradnike koje su veoma bliskom sarađivali sa američkim agentima i koje je obučavala CIA u svom sjedištu.

Ćeranić u poslednje vrijeme u svojim javnim nastupima i kolumnama često kritikuje američku politiku, hvali Putina i Rusiju iako je prije 15-ak godina godina radio je za Amerikance i borio se da njihova oprema ne dođe u posjed Rusa.

Treba se zapitati da li je Ćeranić možda i dalje dvostruki agent, krtica i „trojanski konj“ u Dodikovom najbližem okruženju koji odaje povjerljive informacije stranim službama sa kojima je ranije blisko sarađivao. Ćeranić je kao „slavuj“ radio za Tita, Radovana, Biljanu, Amerikance i Dodika, ali je svima okrenuo leđa nakon što su izgubili vlast i moć.

Zbog toga bi i predsjednik Dodik trebao biti obazriv jer bi „slavuj“ mogao ponovo da propjeva i iznevjeri još jednog gospodara u bogatoj biografiji jednog obavještajca.

Nebojša Vukanović