Strah od sankcija i pogled u Bakira Izetbegovica

“Odluka o sankcijama nije tek tako donesena i proces odlučivanja je bio ozbiljan. Odluka da budu uvedene sankcije protiv nekoga i odluka da te sankcije budu uklonjene zahtijeva duge zakonske i tehničke procese”, izjavila je Morin Kormak za “Glas Srpske”.

Republika Srpska 30.01.2017 | 21:12 Ona je time ukazala na dugotrajnost Dodikovog stanovanja na “crnoj listi” SAD-a i tako demantovala tvrdnje režima i samog Dodika o vrlo brzom silasku sa liste.

Dodatno je, izvan svake razumne sumnje, oneraspoložila režim izjavom da SAD neće mijenjati svoju politiku prema BiH i nakon promjene administracije.

2. Da je to tako, svjedoči i jedan mali detalj: U Banke BiH stiglo je obavještenje iz SAD-a da se Dodik nalazi na “crnoj listi”, što mu, po automatizmu, onemogućava finansijsko poslovanje u bankama.

Sve banke koje nešto znače i u BiH i u Srbiji i u cijelom svijetu, osobama koje se nalaze na listi “OFAC” (Kancelarija za kontrolu imovine stranaca koja je u sklopu Ministarstva trezora SAD), na kojoj je i Dodik, ne dozvoljavaju da imaju otvorene račune niti da posluju preko tih banaka.

Sve banke u BiH, koje u svojim aktima imaju odluku vezanu za OFAC - listu, ili to imaju njihove matične banke, odmah će po dobijanju obavještenja uskratiti Dodiku svaku vrstu finansijskih transakcija putem njegovih računa u tim bankama. Čak i primanje plate.

3. Snaći će se Dodik i bez plate, ali problemi zbog “crne liste” su počeli da se razvijaju i neće ih spriječiti bledunjavo, beskrvno, drhtureće saopštenje nakon sjednice Izvršnog komiteta SNSD-a.

"Izvršni komitet SNSD-a pruža punu podršku predsjedniku Miloradu Dodiku u borbi za interese Republike Srpske i zaštitu njenih ustavnih pozicija definisanih Dejtonskim mirovnim sporazumom, a sankcije proistekle iz te borbe smatra neprimjerenim, štetnim i neprihvatljivim", ističe se u saopštenju Izvršnog komiteta SNSD-a.

I to je sve što je rečeno o sankcijama SAD-a Miloradu Dodiku, uvedenim 17.1.2017. godine.

Izvršnom komitetu trebalo je dvije sedmice da pruži podršku Dodiku, što baš i ne ide u prilog njihovom lideru.

4. Uočljivo je u saopštenju Izvršnog komiteta da se SAD, koje su Dodika stavile na “crnu listu”, uopšte ne pominju, što svjedoči da se vrh SNSD-a uplašio daljeg otvorenog sudara sa tom zemljom. S razlogom.

5. Uočljivo je i da IK SNSD-a nije pomenuo ni riječju odustajanje od “Deklaracije o slobodnoj i samostalnoj Republici Srpskoj”, koju je usvojio Sabor te stranke 25.4.2015. godine, a koja je, između ostalog, značajan segment u sukobu Dodikove stranke sa zapadom.

Svjedoči to i pismo Ministarstva spoljnih poslova Velike Britanije Dodiku, napisano 20.1.2017., u kojem se, između ostalog, navodi: “Zajedno sa našim partnerima za implementaciju mira, mi ozbiljno shvatamo Vaše ponavljanje javnih izjava, kao i stavove SNSD-a u kojima se prijeti budućim referendumom o otcjepljenju.”

IK SNSD nije se ni slovom osvrnuo na pismo vlade Velike Britanije u kojem je Dodik okarakterisan kao lažov, osoba koja izaziva akcije destabilizacije regiona i pokušava diverzije socio-ekonomskih reformi.

IK SNSD su se pravili “Englezi” u vezi sa Britanskim pismom, iako je ono vrlo oštro intonirano i ukazuje na odlučnost zapada da SNSD treba javno da se odrekne pomenute deklaracije.

6. Ukoliko to SNSD ne učini, uopšte ne treba isključiti mogućnost proširenja sankcija Dodiku na evropski kontinent - sektor zapad, ali i useljenje novih lica iz te stranke u kvart “crnih lista” zapada.

Neće to spriječiti anemičnost, drhturenje i iznenađujuće vidljiv izostanak bahatosti, arogancije i nasilništva iz saopštenja IK SNSD.

Najvidljiviji je izostanak IQ na IK.

7. “Izvršni komitet Saveza nezavisnih socijaldemokrata danas je izrazio punu podršku provođenju dogovora koji su postigla rukovodstva SNSD-a i HDZ-a BiH, a koji se tiče parlamentarne procedure koja bi omogućila odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH”, saopšteno je.

HDZ BiH otvoreno zastupa nestanak Republike Srpske; učinio je to i potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, ujedno funkcioner Hrvatskog narodnog sabora, jasno iznoseći najvlažnije snove o trećem entitetu u čiji bi sastav, kako je istakao, ušli “veći dio Posavine i dijelovi Republike Srpske”.

HDZ BiH nikada nije ni krio da žele treći entitet, koji bi rasturio Republiku Srpsku, pa je koaliranje SNSD-a sa njima po bilo kom osnovu prećutan pristanak na takav rasplet.

SNSD se nikada nije do kraja decidno distancirao od takvih težnji HDZ-a BiH, već uporno, godinama insistira na njihovom “pravu” na treći entitet. Ne pravu Hrvata, već pravu HDZ-a BiH.

Jerkovićeva izjava samo je djelić Čovićevog poigravanja sa Dodikom, koji nema kud i mora pristajati i na poniženja nižerangiranih članova HDZ-a BiH, kako bi ostavio lažan utisak u javnosti o tome da je i dalje itekako u igri, uprkos sankcijama SAD-a.

8. "Počašćen sam  povjerenjem koje mi ukazuje predsjednik Izetbegović, dajući mi ovlašćenje da sam odlučim o jednom ovako delikatnom pitanju.

Smatram da nijedna osoba ne smije imati ekskluzivno pravo da odlučuje o ovom pitanju. Razumno bi bilo da konačnu odluku o pokretanju postupka donese jedna grupa sastavljena od ljudi iz javnog i političkog života.

Ja im stojim na raspolaganju radi objašnjenja kako stvari pravno stoje", kazao je za N1 Sakib Softić, agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (po tužbi BiH protiv Srbije i crne Gore).

Izetbegović je nedavno rekao da Softić ima svu njegovu podršku kada je u pitanju revizija tužbe BiH protiv Srbije, za šta ističe rok polovinom februara.

Izetbegović je kazao da agent pred Sudom Sakib Softić radi sve vrijeme uz njegovu podršku, te da „misli da će biti pokrenuta nova tužba, ali da ne može o tome govoriti“.

Softić je izbjegao odgovor na pitanje da li ima punomoć za zastupanje BiH po ovom pitanju. (N1)

Softić jedini (možda) ima pravo/mogućnost da podnese reviziju tužbe (Mladen Ivanić tvrdi da nema i da je o tome obavijestio Sud), ali očigledno je da ne želi da na sebe preuzme odgovornost za, izvan svake razumne sumnje, nesagledive političke posledice koje bi takav čin proizveo.

Očigledno je i da je razumio da Izetbegović želi da ga žrtvuje za sopstvene ciljeve, a on se izvuče od odgovornosti za radikalizaciju situacije.

Zato je “lopticu” prebacio u Izetbegovićevo dvorište, koji se sada našao u veoma delikatnoj situaciji: Sa kim da se konsultuje o tome da li pokrenuti reviziju ili ne?!

Ukoliko sam donese tu odluku i na neki način prisili Softića na podnošenje revizije, Izetbegović rizikuje da bude optužen za privatizaciju BiH i svjesno izazivanje teške krize unutar zemlje i regiona.

Ne ide mu u prilog ni da takvu odluku donese zajedno sa bošnjačkom političkom elitom, niti sa strankama iz Federacije BiH, jer bi to značilo otvorenu konfontaciju jednog entiteta protiv drugog.

Ako se ima u vidu da je Dragan Čović (zasad) odbacio mogućnost podrške reviziji, Izetbegović se, nakon Softićevog elegantnog izmicanja od preuzimanja pune odgovornosti našao u potpuno defanzivnom položaju po pitanju revizije.

Kako će Izetbegović reagovati na Softićev “smeč”, rano je procijeniti, a prve reakcije iz vrha SDA govore da će javno zatražiti podnošenje revizije.

Ukoliko prve reakcije budu i konačne odluke, Izetbegović na sebe preuzima teret krize u regionu koju teško, ili nikako ne može iznijeti.

Nikakva je to utjeha spram problema koje će proizvesti i eskalacije radikalizma što će uslijediti.

9. Izetbegović je najveća nada Dodikovog režima, koji javnu sferu zapljuskuje njegovim nepostojećim inicijativama/apelacijama i postojećim/oštrim reakcijama na njih.

Izetbegović nije podnio apelaciju Ustavnom sudu o ukidanju imena Republike Srpske, nije je ni najavio, ali režimski mediji pljušte o “udarima na Republiku Srpsku” i reakcijama na apelaciju koja ne postoji.

Potpune, gole laži koje pokazuju da nema nikakve politike, nikakve jasne platforme, ničega konkretnog, već se sve zasniva na neistini i želji da se etnosi što snažnije radikalizuju i konfrontiraju.

Ne postoji realan politički život; režim svjesno nastavlja da nameće lažni ambijent i tjera da se “politika” odvija u njemu, po principu velike laboratorije i testiranja izdržljivosti “bijelih miševa” na ekstremne verbalne “bojne otrove”.

Slična situacija je i sa izmišljenom “Listom od sedam NVO koje su u direktnoj vezi sa ISIS, a imaju kancelarije u BiH”, o kojoj režimski mediji bruje, iako je dokazano da tih Sedam NVO ne postoji u BiH.

Sizifov posao je tvrditi suprotno, jer režim ne posustaje u sipanju izmišljotina u toliko velikoj mjeri da ih je, jednostavno, nemoguće demantovati.

Laž se svjesno nameće kao jedina “istina” i očigledna je želja režima da se izazovu fizički incidenti. Samo težnja ka izazivanju sukoba može biti generisana svakodnevnim izmišljotinama, sračunatim na produbljivanje mržnje među narodima.

Režimu je samo to i ostalo - nada u Izetbegovića i fizički sukob. A to je već očaj.

Izvor: slobodanvaskovic.blogspot.ba