Intervju - Milenko Savović: Ljudi su danas bijesni...!
Nekadašnji košarkaš Partizana, potom sportski direktor Milenko Savović u intervjuu "Nedeljniku" prisetio se slavnih dana crno-belih, saradnji sa Kićanovićem, Željkom Obradovićem, dotakao se aktuelnih tema...
Košarka 29.01.2017 | 22:20Milenko Savović, nekadašnji centar Partizana, jedan je od tvoraca moćnog kluba koji je 1992. godine postao prvak Evrope u epskoj sezoni, provedenoj u "izbeglištvu" u Španiji zbog sankcija međunarodne zajednice tadašnjoj državi.
U intervjuu "Nedeljniku", Savović se prisetio početaka u Partizanu, saradnji sa Draganom Kićanovićem i Željkom Obradovićem, kako je svojevremeno izabrao Partizan, a ne Sarajevo, iako su njegovom ocu pretili otkazom, a osvrnuo se i na aktuelne teme, začinjene "niskim navijačkim strastima".
"Moje prvo sećanje na basket je SP u Ljubljani 1970. Igrao sam ispred zgrade. Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića koji je ubijen jer je branio muslimanskog druga, voleo je basket i počeo je da nas trenira. Imali smo pripreme u Sloveniji i bilo je zabranjeno da predstavnici klubova komuniciraju sa igračima. Zvoni telefon na recepciji i zovu me da izađem iz hotela. Uđem u kola, a u njima sede Ranko Žeravica i Đorđe Čolović. Bio je to poziv da pređem u Partizan. Posle toga je došao Šakota sa istim predlogom. Vratim se kući i kažem ocu, a on: 'Dobro, ima vremena'. Kasnije zvoni telefon, pitaju me da li sam razmislio i hajde na zimskom raspustu da pređem. Pojavi se tadašnji trener Bosne - Bogdan Tanjević i kaže mi da računaju na mene, a imam i dva strica u Sarajevu. Kad su videli da hoću u Partizan, pretili su mom ocu da će da dobije otkaz, a on se branio: 'Ne mogu da utičem na njega - kako on odluči, tako će biti'. I došao sam u Beograd, iz neke ušuškane sigurnosti u novi grad".
Savović je bio deo Partizana i kada je bila kriza, ali i kada je sve "krenulo". Za zlatne dane crno-belih najzaslužniji je legendarni Dragan Kićanović.
"Kića je postavio sistem koji je važio sledećih 20 godina i na kojem je Partizan postao prvak Evrope. Prvo je konsolidovao finansijski klub. Doveo je najperspektivnije mlade igrače u Srbiji: Divca, Paspalja; Sale Đorđević je već bio u klubu i za njega se videlo odmah da je ekstra klasa. Kasnije je i Danilovića je doveo. A ostavio je par nas starijih igrača. Super je ukomponovao ekipu".
Prisetio se Savović i kako je Duško Vujošević postao trener...
"Dule je bio pomoćnik Laletu Lučiću. Igrali smo jednu utakmicu, bio je 20. januar, znam jer je bila Laletova slava. Gubimo od Šibenke s dvadeset razlike. Na sledeći trening dolazi Kića. On nikada nije dolazio na treninge. Pomislimo: 'Čim je došao brka, ovaj je gotov'. Kaže Kića: 'Sinoć smo kod mene imali sastanak, rešili smo da smenimo Laleta, ali nemam pojma koga da stavimo'. Ja mu kažem: 'Šta imaš da dovodiš nekog u januaru, u polusezoni, uzmi Duleta jer on ionako vodi treninge. Pitaj i Željka (Obradovića)'. I tako je Dule Vujošević postao trener i posle nekoliko meseci mi postanemo prvaci Jugoslavije. Sledeće godine, Liga Evrope i fajnal for u Ganu. To je bila velika škola za kasnije kad sam postao direktor i kada smo uzeli finale u Istanbulu. Imao sam privilegiju da radim sa najboljim trenerima - od Ranka Žeravice do profesora Aleksandra Nikolića od koga ne učiš samo basket već i život".
Još je zanimljivije kako je Željko Obradović imenovan za trenera Partizana.
"Željko je trebalo da bude kapiten reprezentacije na Evropskom prvenstvu u Rimu. A sve se dešava u noći pre odlaska na to prvenstvo. Željko i ja sedimo u 'Klubu književnika' sa ženama na večeri i dogovaramo se da nađemo klub u kojem ćemo zajedno igrati sledeće sezone. Mi smo dugogodišnji prijatelji i kumovi. Tada nije bilo mobilnih telefona i izlazi kelner iz kuhinje i kaže mi: 'Savo, telefon'. Na vezi je Kićanović i kaže: 'Gde ste? Tražimo vas po celom gradu. Dođite kod mene kući'. Godinama unazad je Kića pričao da će Željko biti trener a ja da dođem na njegovo mesto. Ali nismo se nadali da će to biti brzo. I odemo i dogovorimo se s Kićom, ali postoji problem jer Željko treba da ode na aerodrom i kaže Dudi Ivkoviću da postaje trener", priča Savović i nastavlja:
"Prilazimo aerodromu, unosi se oprema, mi bez torbi i Duda pita: 'Gde ste vi?'. Kaže mu Željko: 'Postao sam trener Partizana'. Na to će Duda: 'Ma, 'ajde bre', Ali onda ugleda Kiću i shvati da je ozbiljno. Voleo je mnogo Željka, i čestitao mu je".
Savović je ispisao najsjajniju stranicu Partizanove istorije. U prvoj sezoni kada je postao direktor kluba, Partizan je postao prvak Evrope 1992. godine.
"Počelo je baš teško jer je stigla zabrana da igramo u Beogradu. Potpisali smo ugovor oko televizijskih prava, ali je bilo pitanje gde ćemo da igramo? Ponudili su nam Španci Sevilju, La Korunju ili predgrađe Madrida. Računam - igramo domaću ligu, pa onda u Španiji kao domaćini, pa gostovanja. Mislim se gde da treniramo od tih svih putovanja? Jeftinije nam je da budemo u Madridu nego da putujemo iz Beograda. Svi su govorili: 'Nemaju šanse u Kupu šampiona'. Niko nije verovao u nas. A mi smo postali vezani jedni za druge od tolikog vremena koje smo provodili zajedno. Bilo je naporno, ali s druge strane, živeli smo kao porodica".
Poznata je priča da je legendarni Radivoj "Žućko" Korać svojevremeno doneo "Bitlse" u Beograd. A Savović je bio jedan od prvih pankera u Beogradu!
"Kad su se pojavili pank i 'Novi talas', sve sam zaboravio i počeo sam samo to da slušam. Ofarbao sam zbog panka mali pramen kose u crveno. Dolazim na trening Partizana i trener me izbaci. Kaže mi: 'Na šta ličiš, čoveče?!'. Bilo je diskretno, ali morao sam da odsečem taj pramen. Tad mi je bilo krivo zbog toga".
Osvrnuo se i na aktuelne teme, vređanje srpskih košarkaša i trenera...
"Zvezda je veliki klub i igra ove sezone fantastično. S druge strane imamo Željka Obradovića koji je naš najuspešniji trener. I onda se u trenutku desi jedna loša epizoda. Kad navijači Partizana skandiraju nešto lično protiv nekoga iz Zvezde, to mi takođe smeta i ne pravim u tome razliku. Nije Željko igrao prvi put protiv Zvezde u Beogradu. Dolazio je on i sa italijanskim i španskim klubovima, ali nikada nije bilo ovako. Da se ne lažemo, nikada sport nije bio samo sport. Mislim da su ljudi danas besni a preko sporta se ponekad brže i jasnije prepozna to stanje".
Izvor: mondo.rs
Komentari / 0
Ostavite komentar