Ljudi, ala ste se vi prevarili! E, moj Interu, šta si ispustio!

Stevan Jovetić i Sevilja – idealan spoj!

Fudbal 17.01.2017 | 22:30
Ljudi, ala ste se vi prevarili! E, moj Interu, šta si ispustio!
Stidi li se jedan trener bez posla? Ima li bar malo savesti u onome što je otišao u Kinu da mlati pare? Gde je i šta radi grešni Holanđanin po imenu Frank de Bur?

Nema ih nigde. Zavučeni u mikrosvet zabluda, daleko od ozbiljnog fudbala, mogu samo da gledaju, jedu se u sebi i – ako imaju morala – zbirno priznaju:

"Ogreši smo se o dečka".

I De Bur. I Mančini. I Pelegrini.

Dovodili su Bonije i Sterlinge, bacali novac na Edera i nekog što se zove Gabigol (što taj ne da dva komada za tri dana?), za to vreme jednog fudbalera plemenitog kova držali na klupi i(li) terali da igra odbranu, ograničavali ga, navijače Mančester Sitija i Intera sputavali da uživaju u esenciji fudbala i zato im danas ne preostaje ništa drugo nego da budu predmet podsmeha i da im jedan temperamentni(ji) predator fudbala kaže:

"Ljudi, ala ste se prevarili".

Jer, svako ko je jednom gledao Stevana Jovetića – a verujemo da je posvećeni Horhe Sampaoli video na desetine utakmica – mora da se složi u oceni da je igrač koji pravi razliku. Možda ne na onom vrhunskom nivou, kao što to na skoro svakoj utakmici radeKristijano i Leo, ali odmah tu iza njih, u drugom ešalonu svetskog fudbala, ima mesta za momka koji je Sevilji legao kao "kec na desetku".

Pravo sa tribina "Meace", jer je Stefano Pioli deluje kao da je zbog nekoliko pobeda umislio da je veliki strateg, pa ga je držao van ekipe, Stevan Jovetić je sišao na teren "Pishuana" i za tri dana oživeo karijeru koja je pretila da se zbog onih koji fudbal tretiraju pravljenjem univerzalaca ("svi igraju sve") nađe na nizbrdici. Srećom, pa još ima onih kod kojih je napadač – napadač, a bek – bek, te svako radi svoje. E, u takvoj ekipi i kod trenera kakav je Horhe Sampaoli proradio je kapiten reprezentacije Crne Gore. Radi ono što najbolje zna. Daje golove. Tako prosto, tako lako, bez petljanja. Uživa.

Njegovo delo, o kome priča cela Španija, Bogami i dobar deo Evrope, potvrda je da ne važe floskule kojima nas zamajavaju ovdašnji funkcioneri kad dovedu nekog igrača iz inostranstva i ako taj ne može da se sastavi sa loptom, te lažu i sebe i druge rečima: "Potrebno mu je vreme da se prilagodi". Kako to Stevanu nije potrebno vreme? Kako to da on 12. januara potpiše, 13. spakuje jedan gol, a 15. još jedan? Ne na treningu, ne Eibaru, nego Real Madridu!

To umeće skopčano je sa Jovetićevim karakterom, kućnim vaspitanjem, normalnim životnim stavovima. I dan danas – kažu oni koji ga dobro poznaju – Stevan je isti onaj kao što je bio sa sedam, deset ili 14 godina. Sa istim se ljudima druži, iste vrednosti neguje, naučili su ga otac Miodrag i majka Svetlana da radi. Da ne odustaje. Uostalom, da je suprotno ne bi mogao tako, posle samo jednog treninga u majici Sevilje, da istrči pred publiku koja ne priznaje prosek i odmah pokaže da je pojačanje. Tu je kvaka za koju seJovetić i njemu slični (sve ih je ređe u modernom sportu) drže. Ćute, rade i čekaju. Ne gunđaju kad ne igraju. Ne svađaju se sa saigračima. Nema ih u tabloidnoj štampi. Ni po splavovima. Ne "vise" na društvenim mrežema. Zapnu na treningu, naučeni da im je šansa, možda životna, baš tu, kao što je Sevilja Stevanova. Deluje kao idealan spoj.

"Bolji početak nisam mogao da poželim. Hvala saigračima, hvala treneru, hvala navijačima. Svima koji su me podržavali. Srećan sam, jer verujem da mogu da pomognem ekipi u prvenstvu i u Ligi šampiona", izbija skromnost iz svake Jovetine reči.

Takav čovek, a još fudbaler, mora da uspe. Nije ni star. Tek mu je 27. Još će taj da trese mreže. Ako je pobedio prirodu i vratio se posle povrede prednjih ukrštenih ligamenata, ako je istrpeo nepravde u Sitiju i Interu, onda je red, po kosmičkoj pravdi, da opet igra kao nekad u Fjorentini, kad je mučio golmane Bajerna i Liverpula.

U tom društvu je sad i Real. Zato danas, lokalni Estadiodeporte, blizak Sevilji i Betisu, vrišti rugajući se Madriđanima, mada bi istu naslovnu stranu, mirne duše, Stevan Jovetićmogao da stavi pred lice Mančiniju, Pelegriniju, De Buru i Pioliju, jer na njoj piše:

"Jo-Jo, ko se zadnji smeje najslađe se smeje".

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar