TSG Hofenhajm - Priča o nepobjedivim seljacima...

Hofenhajm je bio samo običan amaterski klub dok njegov nekadašnji fudbaler nije rešio da investira bogatstvo i potpuno mu promeni sudbinu. Danas se nalaze u vrhu Bundeslige, s najmlađim trenerom u istoriji nemačkog fudbala koji jedini uz Zinedina Zidana nije doživeo poraz u prvom delu sezone...

Fudbal 05.01.2017 | 23:45
TSG Hofenhajm - Priča o nepobjedivim seljacima...
Pre nego što počnemo ovu priču, imamo pitanje za vas: Znate li koji evropski klub ove jeseni nije osetio ukus poraza u ligama petice?

Razmislite malo.

Na keca će mnogi od vas reći da je šampion Evrope i sveta Real iz Madrida jedan od njih, a oni koji malo pomnije prate Bundesligu odmah će se setiti i junaka naše današnje priče, fudbalera malenog Hofenhajma koji je ove jeseni osvežio evropski fudbal. Zapravo, ovo su jedina dva kluba koja ne znaju za poraz u tekućoj sezoni, a dok je Kraljevski klub ubedljivo prvi u Primeri, TSG je zadovoljan i petim mestom u Bundesligi sa skorom od šest pobeda i deset remija.

Dugo se igra fudbal u Hofenhajmu. Još od 1899. godine i nekako je bilo vreme da taj klub zbaci sa sebe okove seoske prosečnosti i vine se u fudbalske visine. Ali ništa se u Nemačkoj ne radi preko noći, pa ni uspon ovog kluba neće doći tek tako, već će se on primećivati u godinama koje nas čekaju. Zapamtite to. Jednu od nekoliko važnih cigli u izgradnji velikog Hofenhajma trenutno ubacuje Julijan Nagelsman, momak od samo 29 godina, koji je daleko poznatiji širom sveta nego bilo koji njegov fudbaler.

Prošlog marta, dok je Hofenhajm bio poslednji na tabeli u Bundesligi, došao je da ih spase, a samo devet meseci kasnije, na Božić 2016, otišao je kao jedan od najvećih prospekta u nemačkom fudbalu i trener kojeg jednog dana sigurno čeka klupa Bajerna, Dortmunda ili nekog drugog velikana. Za mnoge je njegov dolazak u Hofenhajm bio znak naivnosti jednog malog bogatog seoskog kluba, a Nagelsmana su doživljavali kao srećnog dobitnika na lutriji koji je zalutao u elitni nemački fudbal. Međutim, rezultati su pokazali nešto sasvim drugo, da je potez njegovog dovođenja samo korak napred u transformaciji Hofenhajma iz malog u veliki klub, u pažljivo skovanom planu koji se sprovodi već dve pune decenije.

Mnogi bi klubovi u poziciji Hofenhajma angažovali vatrogasca, skupog trenera s jasnim planom – izbeći ispadanje u Cvajtu po svaku cenu. Međutim, klub iz ruralnog dela oblasti Baden-Virtenberg ukazao je poverenje mladom čoveku, dao mu dugoročni ugovor s jasnim planom da ulažu u budućnost bez obzira na činjenicu šta sledećih šest meseci donosi.

Smešten u selu od samo 3.000 stanovnika, TSG Hofenhajm je nastao 1899. godine, a tokom većeg dela svog fudbalskog života najčešće je dospevao do pete nemačke lige, sve do početka 21. veka kada je jedan običan član kluba odlučio da uloži pare u nešto čemu je celim srcem pripadao od malih nogu. Ditmar Hop, milijarder i osnivač nemačke multinacionalne softverske kompanije SAP, odrastao je u tom selu, ali i nastupao za TSG u mlađim kategorijama. Njegova finansijska injekcija, bila je katalizator neverovatne transformacije od Krajslige A (seoski rang takmičenja, deveta liga) do Bundeslige za 18 godina.

Malo nakon Drugog svetskog rata, 1945. godine, TSG Hofenhajm je zaživeo kao moderan klub nakon što su se fuzionisali lokalni gimnastički klub (Turnverein Hoffenheim Gymnastics Club) i Fudbalsko društvo Hofenhajm (Fussballverein Hoffenheim). Klub je odmah započeo takmičenje u Krajsklasi, najnižem rangu u nemačkoj fudbalskoj hijerarhiji, i decenijama je igrao tamo, sve dok nije usledila reorganizacija liga koja je Hofenhajmu omogućila promociju u više rangove. Povratak već spomenutog Hopa u klub, čoveka koji je bio napadač u mlađim danima, uslovio je rapidan napredak, pa su za šest sezona preskočili tri ranga.

Hop je u startu stavio svima do znanja da namerava dugoročno da ostane u svom klubu, pa je odmah izgradio novi stadion sa 5.000 sedećih mesta, u koji je uložio svoje bogatstvo i koji je završen do proslave stogodišnjice Hofenhajma 1999. Nominalno, stadion je dobio ime „Ditmar Hop” (čovek je dao sam svoje pare za njegovu izgradnju), a zvanično je otvoren utakmicom s moćnim Bajernom iz Minhena za koji su tada nastupale zvezde poput Olivera Kana, Lotara Mateusa, Stefana Efenberga, Memeta Šola, Biksentea Lizarazua i Đovanija Elbera. Bez obzira što su bili ambiciozni i što se novi Hofenhajm rađao tako rapidno pred njima, navijači ovog kluba sigurno nisu tada slutili koliko će brzo doći vremena da utakmice s ovakvim timovima postanu uobičajene, svake druge nedelje.

Novi stadion predstavljao je prikaz totalno promenjenog imidža novog kluba, koji je od amaterske seoske ekipe postao profesionalni klub koji prati moderne tokove. Stalne promocije 2000. i 2001. godine, uslovile su Hofenhajmov uspon do Regionalne lige, koja je samo jedan rang niže od Cvajte, predsoblja za obećani svet i nemačku pozornicu najvećih – Bundesligu. Prirodno, interes lokalnih ljudi za klub je porastao. Prosečnu posetu od 300 gledalaca najpre su duplirali na 600 i to 2000. godine, a samo sezonu kasnije, posle sjajne serije pobeda, na mečevima Hofenhajma se skupljalo i po 1.500 ljudi, što je bio najbolji pokazatelj realnih i dalje duboko ruralnih korena ovog kluba.

Ipak, trend rasta samog kluba, ali i posete na utakmicama, doživeo je eksploziju u četvrtoj ligi. U pokušaju da se izbore s problemom nepopularnosti, čelnici kluba su počeli da dovode igrače sa vrhunskim iskustvom, umesto tima sastavljenog isključivo od lokalnih fudbalera. Opet, Hofenhajmu nije bilo lako, mučio se i izgledalo je da su dolaskom do ovog ranga dostigli svoj limit, koji, bez obzira što je možda bilo frustrirajuće po čelnike kluba, bio impresivan ako imamo u vidu veličinu, istoriju i infrastrukturu.

Hop je, međutim, odlučio da iskoristi vrline koje su ga dovele do bogatstva, planski rad, kako bi doveo profesionalni fudbal u celu oblast Rajn-Nekar. Njegova ideja je bila da stvori konglomerat od tri jaka tima koji bi činili: Hofenhajm, zatim njihove regionalne komšije Astorija Valdorf i Sandhauzen. Ali uprkos njegovim namerama, lokalni klub Hajdelberg 06 nije nikada zaživeo zato što su preostala dva tima minirala sve dogovore iz nekoliko razloga. Najčešći problem bili su nesporazumi oko stadiona, kao i činjenica da bi Sandhauzen i Astorija bili filijale novog kluba iza kojeg bi stajao Hofenhajm.

Potcenjeni, Hop i Hofenhajm krenuli su dalje sami u potragu za promocijom u profesionalni fudbalski rang. Opšta atmosfera velikih promena tokom sezone 2005/2006 donela je kasnije veliki napredak u stručnom usavršavanju kluba. Glavni trener Hansi Flik (koji je 2014. bio prvi pomoćnik Joakima Leva u pohodu na titulu šampiona sveta u Brazilu) ostao je bez posla, jer nije uspeo da odvede Hofenhajm do treće lige, a njegov zamenik Lorenc-Gentner Kestner doživeo je istu sudbinu na kraju pomenute sezone.

Bio je to povod za odlučan korak napred kluba i vlasnika koji se nije zadovoljavao bitisanjem u četvrtom rangu. Leta 2006. godine Ditmar Hop je kao prvog trenera zaposlio Ralfa Rangnika. Podsetimo, to je čovek koji je u proteklom periodu doživeo veliki uspon kao najzaslužniji za uspehe Lajpciga u kojem danas obavlja funkciju sportskog direktora. Nekadašnji trener Štutgarta, Hanovera i Šalkea, s kojim se čak borio i za titulu s Bajernom, bio je pravi čovek za Hofenhajm koji je pokazao svu ozbiljnost ambicija bogatog gazde. Skrojeviće iz ruralnih krajeva pokrajine Baden-Vitenberg više niko nije smeo da ignoriše.

Rangnik je sa sobom doneo velika očekivanja koja su potpuno pretočena u uspehe, jer je već u prvoj sezoni s njim na čelu obezbeđen plasman u treći rang. Klub je tada i zvanično bio spreman da se bori sa velikim dečacima, ono TSG je izbačeno iz imena kluba, jer je, navodno, davalo klubu preterano ruralni imidž i staromodni prizvuk. A nije se samo radilo o imenu. Kompletan imidž tima morao je da bude promenjen, jer je Hofenhajm čekao skok na veliku pozornicu.

Hop je uspeo da stavi na pravo mesto svoj plan, s velikim naglaskom na proizvodnju mladih fudbalera, koji bi bio nemoguć da nije bilo adekvatnog priliva novca iz nekoliko izvora. U fudbalu, jedina stvar koju novac ne može da kupi je ljubav. S obzirom na raniju opskurnu priorodu ovog kluba, većina u svetu nemačkog fudbala – navijači, protivnici, treneri i novinari – nisu bili blagonakloni prema Hofenhajmu, niti su ga doživljavali kao referentnu tačku u tamošnjem fudbalu. Prezir prema njima porastao je kada su počeli da zauzimaju mesta mnogo tradicionalnijim klubovima od njih.

A ako je negde breme tradicionalnog kluba preteško, onda je to u Nemačkoj. Gotovo svi klubovi su od strane komentatora, igrača, navijača i novinara okarakterisani kao „Traditionsverein” što je znak časti. To je u suprotnosti s klubovima kao što su Hofenhajm, RB Lajpcig lii Ingolštat, koje svi generalno smatraju za „plastične” klubove koji su često na meti protivničkih navijača, trenera… Kako je Hofenhajm postajao značajniji, tako se povećavala i kontroverza koja ga je pratila. Hop je stalno poređen sRomanom Abramovičem, a branio se, i i te kako imao pravo, činjenicom da Rus nije proveo 15 godina u Čelsiju praveći ga ni iz čega kao on. Stvari su toliko otišle daleko da je Hop napisao otvoreno pismo čelnicima Fudbalskog saveza Nemačke s apelom da se zaustavi otvorena „diskriminacija” prema njegovom klubu i zatražio da se ona ubuduće tretira kao i svaki drugi slučaj rasizma.

Na terenu Rangnik i Hofenhajm nisu imali nameru da se predugo zadržavaju ni u Cvajti, već su svim snagama jurili plasman u Bundesligu. Rangnik je ubrzo doveo kvalitetne fudbalere kao što su Demba Ba, Karlos Eduardo i Činedu Obasi, kojima je trebalo vrlo malo da se ukomponuju u moćnu mašinu. Nije ni čudo što je Hofenhajm na kraju sezone 2007/2008 iz prvog pokušaja ušao u Bundesligu, samo 18 godina nakon što je igrao amaterski fudbal u devetom nemačkom rangu.

I čim su se dočepali elite, nijednom nisu pogledali iza sebe, nastavljajući sjajnu naviku da igraju najbolje u svojoj prvoj sezoni od promocije. Nije im trebalo vremena da se navikavaju na društvo najboljih, niti su to želeli, Rangnikov tim je leteo po terenima i prosto cepao protivnike direktnim napadačkim stilom fudbala. Igrali su prosto – ako protivnik da dva gola, mi ćemo tri, četiri ili pet. Napadački trozubac Demba Ba, Činedu Obasi i Vedad Ibišević blistao je u prvoj polovini sezone, kada je postigao čak 42 pogotka na 17 utakmica, što je Hofenhajmu donelo nezvaničnu titulu jesenjeg šampiona ispred Bajerna iz Minhena, zbog bolje gol-razlike.

Iako je priroda ovog kluba, koji se uzdigao zahvaljujući Hopovom bogatstvu, smetala mnogim navijačima, istinski ljubitelji fudbala nisu mogli da odole viteškom duhu koji je krasio ovaj tim. Iz nedelje u nedelju, kod kuće i na gostovanjima nastavljali su da iznenađuju, da pobeđuju favorite i ruše ranije ustanovljeni poredak u Bundesligi. Nisu bili omiljeni drugi tim mnogima, ali su postali mnogo više gledani kroz prizmu fudbala nego kroz prizmu novca. I nije se sve u tom timu vrtelo oko napadača. Rangnikovnesumnjivo najbolji fudbaler bio je Brazilac Luis Gustavo koji je kao 20-godišnjak stigao iz Korintijansa za samo 1.000.000 evra. Mirni i tehnički nadareni vezista brzo je postao simbol Hofenhajmovog bundesligaškog života, koji je blistao u kombinaciji sa Sejadom Salihovićem, Bosancem s retko kvalitetnom levicom kojoj se lopta prosto raduje.

Prva polovina te debitantske sezone u Bundesligi bila je jedinstveni trenutak Hofenhajmove eksplozije, a zimska pauza došla je u izuzetno nezgodnom trenutku. Ne samo što su ispali iz koloseka posle mesec dana pauze, već su navukli na sebe i prokletstvo, pa je Ibišević, vodeći strelac u tom trenutku sa 18 golova na 17 utakmica, pokidao ligamente kolena na prijateljskoj utakmici. Zbog te povrede nije ga bilo u prolećnoj polusezoni. Njihova forma je pala, pa je na kraju Hofenhajm s prvog mesta u decembru, maj dočekao na sedmom, što je opet bio veliki uspeh za tim koji je tek ušao u elitu. Ipak, ostaće upamćeno da su tog proleća vezali 12 utakmica bez pobede.

Uprkos činjenici da nikada kasnije nije dostigao te visine, Hofenhajm je uspeo da se ustali kao stabilan bundesligaš iz sredine tabele čiji su igrači počeli redovno da dobijaju pozive u reprezentaciju Nemačke. Međutim, kako je osećaj stabilnosti i napretka kluba iz Sinshajma počeo da se oseća - usledio je šok. Besan zbog odluke rukovodstva da prodaLuiza Gustava Bajernu – što je bilo logično, jer bi se dobro zaradilo – Rangnik je odlučio da istog dana podnese ostavku. Neopozivu.

Iza trenerovih leđa Hop je pregovarao s Bajernom oko prodaje Brazilca, a Rangnikovaambicija bila je mnogo veća, da Hofenhajm ne bude običan bundesligaški klub, već da se takmiči na međunarodnoj sceni s najvećim evropskim klubovima. I uprkos činjenici što je Hop delio tu viziju, nije mogao da se odupre svom njuhu za biznis koji mu je uvek govorio da je profit važniji od snova. Valjda zato i ima milione evra na računu...

Od odlaska Rangnika – koji je ovaj klub doveo od četvrte lige do elite za samo tri godine i koji je dramatično napustio Hofenhajm početkom 2011. godine ­– do danas, promenilo se šest trenera, a poslednji koga su zaposlili je 29-godišnji Julijan Nagelsman. Njegovo angažovanje predstavljalo je povratak Hopa i samog kluba originalnom klupskom kodu: da bude stecište i talentovanih profesionalaca. Ovom klubu se mora skinuti kapa na poverenju koje su ukazali Nagelsmanu, koji je trenersku karijeru započeo kao trener mlađih kategorija 2008. posle konstantnih problema s povredama kolena zbog kojih je završio igračku karijeru u 20. godini.

Pre dolaska u Hofenhajm, Nagelsman je bio poznat kao nadareni trener. Radio je kao pomoćnik Tomasa Tuhela u Augzburgu (sa 21 godinom), a čak je i Bajern u leto 2015. želeo da ga angažuje kao trenera kadetskog tima, s očiglednim planom da mu jednog dana ukaže šansu na klupi prvog tima. U Hofenhajmu su bili svesni da Bajern ne nudi posao svakom, pa su reagovali munjevito i ponudili Nagelsmanu trogodišnji ugovor.

I sjajno je mladi stručnjak iskoristio ukazanu šansu. Gotovo da bolje nije moglo. 

Nakon preuzimanja pretposlednjeg tima na tabeli krenula je eksplozija Hofenhajma. Preuzeo ih je kada su bili na 17. poziciji, sa samo dve pobede posle 20 odigranih kola, da bi ih u finišu sezone predvodio do sjajnog skora od sedam pobeda, dva remija i pet poraza i 23 osvojena boda, što je bilo dovoljno za opstanak.

Onda je došlo minulo leto i pametne investicije u ne tako poznate igrače kao što suSandro Vagner (najbolji Nemac među golgeterima ove jeseni sa devet golova) ili Karem Demirbaj, Turčin koji idealno pakuje golove saigračima. Tu su i reprezentativci Nemačke, štoper Niklas Zile i vezista Sebastijan Rudi, koji od leta karijeru nastavljaju u velikom Bajernu, a svi oni postigli su velike uspehe zato što ih je Nagelsman sjajno upakovao u kompaktnu celinu. Bez gorčine poraza odigrali su jesen (šest pobeda i deset nerešenih mečeva), a remi s Bajernom u Minhenu (1:1) i ona levica Demirbaja, bili su pokazatelj povratka starog šmeka Hofenhajma. Seljačkog Hofenhajma koji živi svoj specifični život.

Sada nam ostaje da vidimo da li će dugogodišnji san Ditmara Hopa na kraju biti ostvaren. Jedna stvar je sigurna: angažovanje Nagelsmana ima potencijal da izgradi tradicionalne stubove postojanja, za kojim je ovaj klub oduvek žudio... 

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar