Priča: Zizu 2016. - magični dodir „desetke“...

Mirno i jednostavno. Mudro i nenametljivo. Kao kada mu se lopta lepi za kopačku, a zahuktalom protivniku klizaju ruke niz mokar dres...

Fudbal 05.01.2017 | 23:30
Priča: Zizu 2016. - magični dodir „desetke“...
Bila je to godina u kojoj je Kristijano Ronaldo pokorio Evropu s klubom i reprezentacijom, u kojoj je Eder postao slučajni heroj, u kojoj je Lester ispisao najlepšu englesku bajku, Grizman izgubio dva najveća finala, Island pobedio Englesku u fudbalu...

Ali iznad svega, bila je to godina Zinedina Zidana. Niko za prethodnih 365 dana nije ostavio takav pečat kao Zizu. Na današnji dan je počeo da radi najteži posao u evropskom fudbalu i za godinu dana ga je odradio besprekorno.

Tačno pre četiri godine, Florentino Perez je progutao knedlu i otpustio Rafaela Beniteza posle samo šest meseci. Razočaran igrom i rezultatima trenera koji mu je godinama bio opsesija. Još više razočaran crnom perspektivom koju je nudio Benitezov trenerski rukopis. Priznao je grešku i vruć krompir bacio u ruke početnika.

Imenovanje Zinedina Zidana za trenera Reala Madrida nikoga nije moglo da ostavi ravnodušnim. Zizu je fudbalska ikona koju većina ljudi obožava i raduje se njegovom uspehu. I dalje mnogi ne mogu da prežale što takav umetnik više ne nosi kopačke i što je onako neslavno završio briljantnu karijeru zbog one barabe iz Lećea. Zato je povratak Zizua - pa makar i u trenerske vode - bio neka vrsta garancije da se fudbal vraća svom prirodnom vlasniku. Jer Zizu je zaista posedovao fudbal i gospodario njime nekoliko godina.

„Mislim da će sve biti OK. Daću sve od sebe i nadam se da ćemo na kraju godine imati i neki osvojen trofej“, mirno je poručio na predstvljanju pre godinu dana.

Ali dolazak na električnu klupu Real Madrida je izazvao bojazan i skepsu. Šta ako to bude Zidanovo trenersko samoubistvo? Kraj i još jedna mrlja na velikoj karijeri?

Niko osim protivnika ne bi Zidanu poželeo takav scenario...

Veliki igrač ne znači biti i veliki trener. Sto puta smo čuli... A pogotovo ne znači da „desetka“ i fudbalski umetnik mora da postane vrhunski trener. Samo je jedan fudbalski genije uspeo da ostavi pečat kao veliki trener i vizionar. Onaj Leteći Holanđanin koji se dva meseca posle Zidanove promocije u Realu, preselio u raj.

Imali smo mnogo primera vrhunskih „desetki“ i plejmejkera koji tu genijalnu crtu nisu mogli da iskažu bez kopački i kada stoje u odelu pored klupe. Pomenimo samo Hadžija, Gulita, Savićevića, Zika, na kraju i najvećeg - Maradonu. Veliki igrači, trenerski promašaji.

Bilo je mnogo kontraargumenata tog 4. januara prošle godine kada je Zidan preuzeo kraljevsku porodicu. Ali za godinu dana je uspeo da obori sve kontrateorije i pokaže da u toj mudroj, ćelavoj glavi postoje i genijalne trenerske zamisli.

Preuzeti ekipu od Rafe Beniteza znači držati predstavu u pozorištu koje se nalazi u plamenu. Svi koji su dolazili posle Rafe u Valensiju, Liverpul ili Inter znaju kako im je bilo i šta su zatekli. Isrpljenu svlačionicu, nesigurne igrače uzdrmane stalnim sistemima čudnih rotacija i sistem igre koji niko drugi ne razume... Rafa je za šest meseci već imao četiri poraza od kojih je posebno boleo onaj 0:4 u El Klasiku.

Zidan je prvo morao da se bavi psihologijom, pa tek onda taktikom. Veliko ime mu je bilo ulaznica za najgoru svlačionicu na svetu, ali mirnoća, liderski gen i drugarsko razumevanje velikih egoa su bili dizgine kojima je zauzdao sujete i zvezde koje su još plakale za dobrim čovekom Ančelotijem.

Igrači su prihvatili Zidana kao velikog admirala koji zna put do sigurne luke. Nije ništa naglo menjao, samo je pojednostavio stvari.

Realov tim je prepun vrhunskih igrača. Ogroman je to kvalitet. Ali ne garantuje uspeh. Zidan je bio član još kvalitetnije generacije. Čuvenih Galaktikosa koji su na kraju osvojili mnogo manje nego što se očekivalo. Zizu je imao to iskustvo šta se dešava kada puki kvalitet nije dovoljan.

Posle nekoliko nedelja je doživeo prvi poraz. Od Atletika u gradskom derbiju. I iskoristio ga da podseti svlačionicu šta se desi kada protivnik želi, hoće i veruje više od tebe. Simeoneov Atletiko je bio putokaz šta Realovim zvezdama nedostaje. Samo je trebalo da poveruju da je Zidan u pravu.

„On ima tu neku vrstu magičnog dodira“, rekao je Serhio Ramos.

A Zidan je neko ko ne mora da poštuje suvi indivdualni kvalitet Realovih zvezda jer je bio veći fudbalski majstor od svih njih. Na njihovu, i njegovu sreću, oni su toga bili svesni.

Poraz u Madrilenju je bio sjajna škola za Zidanov Real iz koje su izvučene najbolje pouke. Merengesi su iz utakmice u utakmicu izgledali sve bolje. I što je najvažnije - ozbiljnije. Jedina crna tačka je bio poraz od Volfzburga, ali je i on nadoknađen u revanšu. Što je bila ozbiljna injekcija samopouzdanja za tim Kraljevića. Ujedno, to su i jedina dva poraza Zinedina Zidana u trenerskoj karijeri na klupi Reala. Za godinu dana!

Takvom bilansu se nisu nadali ni najveći optimisti. Real je procvetao pod Zizuovomkomandom. Kada je bilo potrebno da daje pet, šest ili sedam komada slabijim rivalima i priušti 90 minuta fudbalskog spektakla elitnom madridizmu - spremnom da u svakom času izvuče bele maramice - Zizuovi momci su to radili.

Kada je bilo potrebno da igraju tvrdo, ne baš lepo za oko i da čekaju šansu, umeli su i to. Gostovanje na Kamp Nouu je bilo prektretnica. Možda je Zidan te večeri „ubio fudbal“ sa Kazemirom kao tajnim oružjem, ali te večeri je njegov Real stekao pobednički mentalitet i srušio Barselonin oreol neranjivosti.

Naučio je svoj tim da mora da pati, da se žrtvuje i da iskoristi ono što mu se ponudi. Tako je bilo i protiv Mančester Sitija u polufinalu Lige šampiona. Na kraju je sve zaokruženo pobedom u finalu nad Atletikom. Istina, posle penala. Ali ko može da kaže da je bilo nezasluženo?

Zidanova vizija fudbala nije nimalo slična onoj koju ima Florentino Perez i koja podrazumeva totalni spektakl. Zidan je tokom karijere najviše napredovao u Italiji, u vreme zlatnih godina Serije A, pod komandom velikog stručnjaka Marčela Lipija. I pokupio mnogo toga. Naučio je kada može i treba da preuzme sve konce igre, ali naučio je i kada treba da bude samo jedan od 11 u ostvarenju konačnog cilja.

Uprkos ogromnom imenu, nije krenuo putem mnogih slavnih fudbalera kojima ego nije dozvoljavao da uče i polažu razred po razred već su do diplome hteli odmah. Samo zato što su na terenu mogli sve da reše sami i bez nečije pomoći. Trenerski posao je ipak drugačiji i zahteva sinhronizaciju 11 fudbalera koji imaju svoje zadatke. Zidan je prošao B tim Reala, a potom i jako bitnu školu kod Ančelotija kao pomoćnik kada su zajedničkim snagama poslali Simeonea prvi put na gubitničku stranu.    

On je Real preuzeo kao početnik, ali kao novajlija s ogromnim iskustvom, šampionskim mentalitetom i detaljnom vizijom šta sve treba da se promeni u klubu koji poznaje kao svoj džep. Benitez to nije znao. Mnogi to nisu znali i poginuli su na najopasnijoj klupi svetskog fudbala.

Liga šampiona je bila kruna kojom je Zidan dokazao da je trener, a ne samo bivši igrač. Ali sjajno je gurao s Realom i u Primeri. Bio je na dobrom putu da i na toj stazi prođe kao pobednik. Vezao je neverovatnih 12 pobeda u Primeri i stavio Barselonu na gornje limite. Međutim, previše bodova je izgubljeno kod Beniteza, pa je Barsa za dlaku prošla prva kroz cilj. Barselona je tog proleća uzela titulu, ali je u nju ušao crv sumnje da li je ona najbolji tim u Španiji.

Sa druge strane, Realova svlačionica je cvetala. Zidan je uspeo da pomiri nezadovoljne sujete da pronađe različite modele igre, da svakom igraču nađe pravu ulogu. Kejlor Navasje postao  vrhunski golman, iako se u jednom trenutku osećao kao ružno pače, jer je Benitez bio neiskren prema njemu. Varan je zaista stasao u vrhunskog štopera kao što je Zidan predvideo kada ga je doveo u Real, Ramos je postao defanzivac broj jedan na svetu, Pepe je igrao zrelo kao kod Ančelotija. Dani Karvahal je dokaz da Realova deca ne treba da gube snove, Marselo se vratio u reprezentaciju. Kazemiro je postao Realov Buskets, Modrić i Kros najbolji plemejkeri današnjice, a Zizu je čak i kritikovanog MateaKovačića uspeo da promoviše u igrača kojem nije strano da vodi igru Real Madrida. Polako izvlači ono najbolje od Hrvata koji može mnogo.

Isko i Hames Rodrigez su delovali kao problemi koji će srušiti Zidanov plan. Jednog je sredio, drugog nije uspeo. Iska je naterao da preleži dečje bolesti i da se oseti bitnim. Namestio mu je glavu. Rodrigez će biti žrtvovan kao jedini igrač koji nije spreman da se podredi timu i Zidanovoj viziji Reala. Kolumbijac ima ogroman kvalitet, ali isto tako ume da ostavi ekipu na cedilu. Ne želi da trči, ne želi da ispunjava obaveze u defanzivi. Za njega postoji samo jedan put. I on vodi ka izlaznim vratima Bernabeua.

Ronaldo je opet srećan kao kod Ančelotija. A kada je srećan Ronaldo, onda je i Real onakav kakav treba da bude. Bejl igra najbolji fudbal u karijeri, a u Benzemu više niko ne sumnja čak i kada ne daje golove u serijama. Lukas Vaskez je savršeni džoker koji poptuno menja koncepciju Realove igre. Zidan je za godinu dana posložio sve kockice.

„Volim njegov karakter i način na koji nas vodi“, opisao je Kristijano Ronaldo rad sa Zidanom.

A malo je nedostajalo da Florentino Perez posle otkaza Benitezu vrati Murinja. Srećom, ta glupa ideja nije zaživela. Šansu je dpobio onaj kojem to fudbal i Real duguju. Jer kada je Realu bio potreban najbolji igrač sveta i sinonim Galaktikosa, Zizu je bio tu i potpisao se na beloj salveti. Kada je njemu bila potrebna lansirna rampa u trenersko sazvežđe, Real je rešio da rizikuje. Ispostavilo se da je Zizu bio podjednako potreban Realu.

Za godinu dana je sa Realom osvojio tri trofeja. Od 53 meča je pobedio u 40, a 11 je odigrao nerešno. Ima više titula nego poraza?! Trenutno je u seriji od 37 mečeva bez poraza što nije uspelo nikada nijednom treneru u istoriji Real Madrida.

Kao u igračkim danima, kada bi piruetom omađijao protivnika ili elegenatno prilepio loptu za vrh kopačke ili grudi, Zidan pretvara u zlato čega god se dohvati.

U Realu posle dužeg vremena postoji sistem, a na čelu tog sistema je genijalni Francuz. Ne Florentino Perez, već Zinedin Zidan. Da se pita madridski Neron, ovo ne bi izgledalo ovako dobro. Zizu je postavio neka pravila koja su izgradila sistem. Mladi tim vodi njegov omiljeni saigrač sa leve strane Santjago Soalri, a tim ispod 18 godina je u rukama još jednog njegog saigrača - Gutija.

Igrači Reala se opet osećaju kao zvezde. U centru pažnje nisu Rafa Benitez i njegove fiks-ideje, svi reflektori su upereni ka Ronaldu, Krosu, Modriću, Bejlu, Ramosa... A oni uživaju dok iz senke sve posmatra mudra, ćelava glava i prepušta im sve lovorike i slavu. Njemu pažnja ne treba. Nikada nije trčao za njom. Ne želi da je skreće na sebe, ne daje takve izjave, tako se ne ponaša... Zadovoljan je što dobro obavlja posao, a boljih priznanja i čestitki nema od trofeja. Već ih je za godinu dana osvojio dovoljno, a kako je krenulo, biće ih još.  

Real je na dobrom putu da napokon vrati titulu pravka Španije i prekine dominaciju ljutih rivala. Za Realov ugled je ponižavajuće da ima jednu osvojenu titulu za sedam godina. Taj zadatak je sada i važniji od odbrane trona u Ligi šampiona.

Iako je na početku trenerske karijere, Zidan je istovremeno i blizu njenog kraja. Jer šta posle Reala? Postoji li nešto veće? Teško... Iz Reala se može samo nazad, nikako napred. Ali u Realu je još mnogo toga pred njim.

„Ostaće ovde doživotno ako hoće. Napustiće nas kada hoće i ako to bude hteo“, rekao je Florentino Perez.

Ugovor vreže Francuza za Real do 2018. godine, vreme je da Perez pređe sa reči na dela i nagradi Zidana ugovorom kakav zaslužuje. Ne ide da Zizu nije ni među 10 najplaćenijih trenera na svetu, iako novac nije i ne može da mu bude motiv.

Do tada, Madrid, Španija i Evropu mogu samo da se poklone čoveku koji je za godinu dana „dodirom magije“ učinio sve oko sebe boljima, a sebe kandidovao za ličnost godine u svetskom fudbalu.

Onako jednostavno kao kada je uzeo loptu u Nemačkoj i sa Patrikom Vijerom iza leđa održao čas fudbala Brazilu sa Ronaldinjom, Ronaldom, Kakom... Mirno i elegantno kao kada znoj pljušti sa te mudre, ćelave glave, a lopta se lepi za kopačku.



Zizu - čovek magičnog dodira. 

Izvor: mozzartsport

FOTO: Action images

Komentari / 0

Ostavite komentar