Lukas: Skidali su me golog u zatvoru

Popularni pjevač Aca Lukas kaže da su ga ljudi iz vrha Demokratske stranke strpali u Centralni zatvor zato što su njegovim hapšenjem i hapšenjem Cece Ražnatović htjeli da skrenu pažnju sa ubistva premijera.
 

Srbija 02.01.2017 | 14:24 Najpopularniji folk pjevač u Srbiji Aleksandar Vuksanović, poznatiji kao Aca Lukas, u ekskluzivnoj ispovijesti za Informer ispričao je šokantne, do sada nepoznate detalje o svojim zatvorskim danima.

Lukas je priznao da su ga čuvari ponižavali i skidali golog dok je bio na robiji. Tvrdi da su ga u Centralni zatvor strpali ljudi iz vrha Demokratske stranke samo da bi skrenuli pažnju sa ubistva premijera Zorana Đinđića.

Vuksanović je otkrio i sa kojim poznatim ljudima je dijelio ćeliju, kako je preživio četiri mjeseca iza rešetaka i kako se ponaša danas kada sretne svoje neprijatelje.

Optužio je demokrate za rasulo i porast kriminala u Srbiji, ali je otvoreno govorio i o svojim porocima, problemima koje je pravio kao klinac, propalim brakovima, ljubavnim aferama, sadašnjoj supruzi i svojoj pastorki....

Djetinjstvo 



Bezbrižno vrijeme

Djetinjstvo je najljepši period života. Kada sam ja bio klinac, dva pozornika su držala cijeli kraj. Milicajci su šetali Karaburmom, na kojoj sam odrastao. Djeca su sa komšilukom sjedila ispred zgrade do ponoći. Ljudi su komunicirali, nisu se zaključavali čim padne prvi mrak kao sada. To je bilo neko bezbrižnije vrijeme. Pikali smo fudbal, igrali se rata, a onda su krenule pubertetske ludorije.

Pubertet 
Šutirali smo ljude po autobusu

Sa društvom sam uvijek volio da pravimo neke gluposti. Ulazili smo u gradski prevoz i igrali "Uvaljivanja". Šutirali smo ljude s leđa. Munemo ih, a onda pokazujemo da je to uradio neko drugi iz društva. Uvalimo ortaku, pa on na*ebe, a ne onaj koji je šutnuo.

Dobijali smo ćuške, bježali smo iz autobusa. Znali smo komšijama da šutiramo i vrata. Na Karaburmi su uglavnom bile četvorospratnice. Krenemo sa četvrtog sprata da šutiramo vrata redom.... Al' onda je jedan drugar krenuo sa drugog sprata da šutira i kada smo mi stigli dotle, naletjeli smo na sve te ljude koji su već pootvarali vrata. Imali smo foru i da gađamo prolaznike blatom. Napravimo kugle od blata, uzmemo pruće i gađamo.

Prve batine


 
Šamaranje u školi

Tukli smo se po školi, davao sam i dobijao batine. Nije me nikada niko prebio, ali je bilo šamaranja. Dođe neko stariji, pa te išamara, pa ti pozoveš nekog svog starijeg, pa onda on išamara njega.

Početak karijere 


Početak frke

Vremena su se mijenjala, frka je počela kada sam krenuo da radim na splavu "Lukas". Ali i tada, kada je počeo haos, znala su se pravila među mangupima na Karaburmi. Postojali su kodeksi. Nisu dirali obične, normalne ljude. Bezbrižno su živjeli, a ovo sada je otišlo dođavola.

Dolazak demokrata na vlast 
Rasulo u državi, porast kriminala

Ljudi kao primjer za najgore vreme kažu "devedesete", a ja volim da kažem "dvijehiljadite". Svi zaboravljaju kako je bilo živjeti u Srbiji od 2000. do 2010. Zaboravljaju kakvo je rasulo bilo u državi, koliko se ubistava desilo te 2000. godine.

Devedesete su smiješne naspram tog vremena. Najgori kriminal i najnesigurnije vrijeme življenja za običan svijet je bilo tada, od Petog oktobra, da budem precizan. Da budem još precizniji, otkad je došla Demokratska stranka na vlast.

Hapšenje 



Skretanje pažnje sa ubistva premijera

Aca Lukas je bio jedan divan, predivan objekat za skretanje pažnje sa elementarnih stvari koje su i prouzrokovale ubistvo premijera. Bilo je divno uhapsiti najpopularnijeg pjevača i najpopularniju pjevačicu u to vrijeme Cecu i Acu. I udesiti sve tako da ispadne kao da smo mi ubice premijera, samo zato što smo poznavali ljude iz "zemunskog klana". Ne krijem da sam bio dobar prijatelj sa njima. I danas stojim iza toga, ali to ne znači da sam bio kriminalac.

Našim hapšenjem naterali su ljude da okrenu glavu i ne vide šta se dešava oko ubistva premijera. Kriminal je bio od vrha vlasti pa do najnižih krugova. Demokratska stranka je uništila ovu zemlju jer su u njoj svi bili kriminalci. Zato i ne čudi da su im ubili premijera.

Budućnost 
DS ne postoji, ne mogu opet na vlast

Demokratska stranka ne može da se vrati na vlast jer ih više nema. Čak i ako se povampire u nekom drugom obliku, ja se ne bojim što ovo govorim. Sve je istina! Nisam odlučio da kažem istinu zato što su mene držali četiri mjeseca u zatvoru. Imali su osnova zbog nelegalnog pištolja koji sam posjedovao, mada su neki ljudi u to vrijeme imali i tenkove u dvorištu.

Ali ovo pričam da se ne bi zaboravilo da je tadašnja vlast dozvolila abnormalni porast kriminala. I tada je bila demokratija i sada je demokratija. Zašto ova vlast ne dozvoli takvu stopu kriminala? Pustite ovo što se ubijaju po ulicama, to se događa svuda u svijetu, ubistva među kriminalnim krugovima. Njih ima svuda i uvijek će ih biti. Ali običan svijet sada niko ne dira.

Neprijatelji 
Dobiće po glavi

Svi ljudi iz te vlasti sada mi se javljaju, smješkaju. Čedu Jovanovića ne poznajem, njega čak nisam ni sreo. U moje hapšenje lično su umješani neki drugi likovi, ali neću da ih imenujem. Tu su oni, motaju se. Jednog sam skoro sreo u avionu, odvratan lik.

Ja sam proveo četiri mjeseca u zatvoru, ali sam za sve njih sada Bog. Živim normalan, miran život i taj što me je namestio učinio mi je uslugu što me je strpao u zatvor. Naspavao sam se za ta četiri mjeseca. A on mora da gleda lijevo i desno kada izlazi iz zgrade da mu neko neće dati po glavi. I njemu i njegovim pajtosima... Ja živim mirno, bezbrižno.

Prvi dani sa lisicama 



Hteo sam da im iščupam grkljan

U zatvoru sam bio bijesan, nervozan. Da mi je za ta četiri mjeseca zapao šaka bilo ko iz te vlasti, sigurno bih mu oko izvadio ili bih mu iščupao grkljan, ubio bih ga. Klasično sam bio namešten, pa su onda našli taj razlog da me drže četiri mjeseca. Kada sam osuđen za pištolj, mogli su da me puste do pravosnažnosti presude, kao što je uglavnom praksa.... Nisu!

Medijska hajka 
Kokain, stanovi, ubistvo

U to vrijeme jedan čovjek je vodio medije. Pod njegovim patronatom mediji su pisali da su mi našli dva kilograma kokaina u dvorištu, pa da sam od "zemunskog klana" nabavljao stanove, pa da sam maltene ubio Đinđića. Nisam ga volio, ali nisam ga ni ubio.

Cimeri 
Bulatović, Radonjić, Peconi

Sa mnom su u zatvoru bili Rade Bulatović, pokojni Boško Radonjić i Predrag Marković Peconi... Bilo nas je dosta. Ali prvih mjesec dana sam bio sa "običnim" ljudima, klincima. Svi su me voljeli jer sam se dobro držao. Stražari su pokušavali da me provociraju, ali su dobijali svoje. Bilo je puno provala, zezanja, nisam davao na sebe. Ljudi u ćelijama su me voljeli baš.

Centralni zatvor 
Bio sam na bensedinima

Gadno je u Centralnom zatvoru. To samo vidiš ćeliju, beton, parče neba... Imali smo foru da mažnjavamo tablete za spavanje. Kod doktora je bila puna tegla bensedina. Kada se on okrene, zabodeš tablete i onda budeš miran. Važno ti je samo da što prije prođe vrijeme, a najljepše ti je kada spavaš.

Maltretiranje čuvara 
Pik na moju sobu

Čuvari su imali pik na sobu u kojoj sam bio, samo zbog mene. Prvih dana su nas stalno pretresali. Jednom su nas tako izveli, preturili su nam sve krevete. Skinuli su nas skroz gole. I onda je jedan od čuvara rekao: "Vidiš li, Lukas, kako je kada si malo gore, malo dole?" Ja sam mu odgovorio: "Druže, ja sam ovde još mjesec, dva, tri, a ti ćeš biti cijeli život u zatvoru."

Oni nemaju gde da sjednu. Šetkaju po hodniku, mi bar imamo gdje dupe da smjestimo. Oni su na većoj robiji nego zatvorenici. Poslije nekoliko dana sreo sam ga u kantini i čuvar mi je rekao: "Znaš, Lukas, ti si skroz u pravu, ja sam isto ko zatvorenik."

Policija 
Bili su korumpirani, danas čuvaju

Pogledajte kako ljudi danas lijepo šetaju ulicom, nasmijani... Poslije 5. oktobra su bili smušeni, u nekom strahu, panici. Tada je svaka šuša mogla da uđe u neki klub, da maltretira gazdu, da mu uzme pazar iz kase, da izbacuje goste napolje, da maltretira muziku.

Danas nije sramota zvati policiju ako te neko maltretira. Tada je policija bila korumpirana, sada imamo kudikamo normalniju situaciju. Nema više maltretiranja normalnog sveta: "Izvinite, kriminalci, maltretirajte se među sobom, ali obične ljude ostavite na miru." Konačno se uveo neki red, poštuje se zakon. Sada je najmirnije još od doba Tita.

Dva propala braka 
Varao sam na kraju

Žene me nisu ostavljale. Prvu sam ostavio jer sam se zaljubio u drugu. Bio sam mlad, pa nisam mogao da shvatim da je više ne volim, ali je dobro što sam sreo drugu.

Sa drugom sam se rastao lako jer smo prestali da volimo jedno drugo. Ja ne smatram da sam imao ljubavne krahove, već da je pozitivna strana mog života što sam se rastajao kada ljubavi više nije bilo.

Nisam pretjerano bogat sa ljubavnim aferama, stalno sam bio oženjen. Kada imam ženu koju volim, nemam druge žene. Mnogi misle da mogu da imam koju hoću, ali to nije tačno. Avanture sam imao samo pri kaju prvog i drugog braka.

Treća žena 



Umro bih bez Sonje

Ako u braku sa Sonjom budem poželio neku drugu, ja ću se rastati jer ću znati da to nije to. Ali sam ubeđen da do toga neće doći. Mislim da ne mogu da padnem pred izazovima. Da mi dođe neka supersonična ribetina, ni sa njom ne bih prevario Sonju.

Doživeo bih razvod kao veliki poraz sada u ovim godinama. Ne znam kako bih bez nje. Tako mi se lijepo skockao život da mislim da bi mi prvi put u životu bilo teško da mijenjam neke stvari. Može žargonski da se kaže: "umro bih", iako bih fizički i dalje bio živ.

Život sa Lukasom 
Nije lako, ali je lijepo

Svi misle da je teško živeti sa mnom jer sam popularan, jer me jure žene... Nije teško živeti sa Lukasom zato što ga jure žene, zato što je poznata ličnost. Teško je živjeti sa Lukasom zato što je tvrdoglav, zato što je volio da se kocka, imao mnogo poroka, zato što je Aca Lukas takav kakav jeste. Ali je i lijepo: zato što Aca Lukas, kada voli, on voli do kraja, zato što grize za svoju porodicu. Ima i dobrih i loših strana.

Nasljednici 
Nisam viđao djecu

Nikada mi moja starija djeca nisu rekla neke teške riječi. Ja znam kada njima nešto u mom životu smeta. Bilo je perioda kada nismo imali nikakav kontakt, ali nikada mi ništa loše nisu rekli. Znam kada im nešto zasmeta, ali im ne dozvoljavam da mi sole pamet. Ja sam njima otac. Hijerarhija mora da postoji, moj život je moj život, gledam da loša strana mog života što manje utiče na njih.

Pastorka 
Sofija je moje dijete

Sofija je moje dijete isto kao i sve četvoro moje biološke djece. Moja djeca imaju svu ljubav od mene bez ikakve razlike i Sofija je moje peto dijete. Ja sam njenu majku zavolio i znao da ona ima svoje djete. Ne postoji fora na koju ja mogu da volim neku ženu najviše na svijetu a da ne volim njeno dijete. Sofija će kao svršen čovjek izaći iz moje kuće i porodice.

(Informer.rs)